Petrinjske legende i priče – upoznajmo mitsku stranu Petrinje
Legenda o nastanku Peckog jezera toliko je tajnovita kao i samo jezero koje je nestalo tijekom minulih vremena u šumovitom okruženju romantičnog krajolika Hrastovačke gore na području grada Petrinje.
Mnogi bjegunci u prirodu nađoše tamo odmorište i presvetu tišinu od svakidašnjice i životnih briga i tegoba. Petrinjci su u tom prirodnom raju osluškivali govor lišća i vode. Uz postanak jezera narodna je mašta isplela priče koje se i danas čuvaju od zaborava.
Predaja o Peckom jezeru temeljena je na narodnoj usmenoj književnosti, a opjevali su je hrvatski pjesnici Ivan pl. Trnski i Đuro Arnold svaki na svoj način.
Pjesnik Ivan pl. Trnski koji je službovao u obližnjoj Glini, čuo je narodni glas o Peckom jezeru. U svojoj baladi govori o prokletstvu bana zbog njegove nevjere banici, kao i o postanku ovog jezera od njezinih suza. Prokletnik je živio na dnu jezera te je čim bi čuo da se netko kupa, povukao nesretnika na dno jezera i okovao ga zlatnim lancima. Nadalje, postoji verzija i priče o pastiru i njegovoj ljubavi prema djevojci koja je svaki dan uz jezero vezla ruho za svoje vjenčanje s njim.
Dok je ona vezla i krajičkom oka ga gledala, on se je kupao i vodom nju prskao. Dok je plivao, zatalasali su se valovi po jezeru koje je osjetio prokletnik ban, povukao ga na dno jezera i okovao ga zlatnim lancima. Djevojka je tada gorko zaplakala i do jezera doskakutala te počela zapomagati i moliti bana da joj pusti dragoga.
Kako se voda na jezeru nije micala, ona je za njim uskočila u jezero. No, tada se ban smilovao i pastira oslobodio okova te na svojim rukama iz vode izvukao pastira, a potom i djevojku. Sada već sijedi starac izjavio je da ih je njihova vjera u ljubav spasila. Sličnu, ali ipak ponešto tužniju priču o nastanku ovog jezerca nalazimo u baladi pjesnika Đure Arnolda. I on je pošao stazama narodnog vjerovanja prema kojem se na obali ovog jezera odigrava tragedija mladosti. Otac bogatun, čiji se dvor bijeli na obali, sili kćer jedinicu da se uda za nepoznatog mladoženju. Njezino srce vene i čezne za ubogim ribarom na drugoj strani jezera koji je svoje uboge dane provodio ribarenjem.
Jedina mu je radost bila djeva u bijelome čamcu kojoj je poklonio svoje srce. Njihovi su se pogledi sretali nasred jezera gdje se igrao mali vir koji je slutio zlu kob. Kći je zapamtila riječi svoje pokojne majke koja joj je govorila da sluša svoje srce kada bude birala svoga odabranika. No, njezin škrti otac, već podosta sijed želio je što prije udati svoju kćer jedinicu i to isključivo za bogatoga kako ne bi potrošio njezin miraz.
Uzalud ga je preklinjala, ali otac je ostao neumoljiv i nemilosrdan. Ogorčena očevim riječima, kći usred noći odjevena u vjenčanicu i s vijencem od cvijeća na glavi odlazi do jezerca, ulazi u svoj čamac i baca se nasred jezera. A bogatun kada je shvatio što je učinio, zapalio je svoj bijeli dvorac i otišao u daleki i nepoznati svijet gdje mu se gubi svaki trag. A što se dogodilo s ribarom, samo dragi Bog zna. Zato kad se u jesen nad jezercem spusti siva magla, njime se u bijelom čamcu dvoje vozi i strastveno cjeliva.
Turistička zajednica Grada Petrinje od 2012. godine organizira kulturnu manifestaciju pod nazivom Petrinjske legende i priče, a svake godine istraži i uprizori jednu od legendi ili povijesnih događaja kao što su: Legenda o Cvijeti Brestovskoj, Strašna noć na Klinac gradu, Intermezzo Napoleonove vlasti u Petrinji, Srednjovjekovna Petrinja 1240., Doroteja i Martin Frankopan, Borba Hrvata s Turcima za Petrinju.. Putem teatralne interpretacije oživljavaju se bogate predaje s ovih područja.
Pohvalne su inicijative oživljavanja svijeta legendi i priča kojima obiluje ovaj kraj i koje će vas vratiti u davno zaboravljeno vrijeme. Ujedno su i lijepa turistička priča.
Izvor i fotografije: TZG Petrinje
