Na jednom brijegu čeka vas čaša vina i pogled na vinograde, na drugom domaći ajvar, ukiseljeni patišoni i keksi od tikve. Negdje ćete nakon ručka upoznati konje i krenuti u šumu u potragu za mitskim bićima, a usred livada i raskošnih oraha skriva se mjesto na kojem se vjenčanja slave pod otvorenim nebom. Bjelovarsko – bilogorsku županiju je možda najljepše upoznavati upravo ovako – od imanja do imanja i kroz posebne ljude koji daju onaj završni štih svakoj destinaciji, kroz ljubaznost, gostoprimstvo ali više od svega, odličnu priču o tome kako je sve krenulo.
BBŽ – zelena čarobnica puna skrivenih blaga
Njezini zeleni brežuljci, vinogradi, šume i mala sela lijepi su sami po sebi, ali tek kada skrenete s glavne ceste i uđete u dvorišta obiteljskih gospodarstava počinje priča koja teče jednako kao i valoviti predjeli Bilogore i moslavačkih padina. Ovdje vas dočekuju za stolom kao da ste rodbina, toči se vino iz vlastitog podruma, pokazuje vrt koji bliješti bojama i plodovima, odvest će vas u vinograd i posjesti na pitome konje, a kući odlazite u konačnici posve omamljeni od okusa i dojmova, sa nakrcanim cekerima ajvara, krastavaca, božanskih sireva, medova, likerima, odličnim vinima ili punom zimnicom koja odlično dođe u hladnim danima.
Odabrali smo nekoliko adresa gdje Bjelovarsko – bilogorsku županiju upoznajete kroz kušanje i potpuni reset.
Vinia: vino pod velikim orahom, kamperi i konji nadomak Bjelovara
Od stare klijeti do malog raja za kampere
Priča Izletišta i vinotočja Vinije obitelji Šapić u Puričanima zanimljiva je upravo zato što ništa nije nastalo prema velikom turističkom planu. Sve je krenulo od zapuštenog vinograda i stare klijeti koje su obnovili, napravili prvo vino, a zatim uredili podrum i malu kušaonicu. Gosti su počeli dolaziti zbog vina, uz vino je zamirisao roštilj, iz roštilja je nastala kuhinja i izletište, a kad su ljudi nakon dobre hrane i vina poželjeli ostati – uredili su i sobe za noćenje.
A onda su sasvim slučajno stigli prvi kamperi. Tri umorne irske obitelji tražile su samo livadu na kojoj mogu prenoćiti. Šapići su ih primili, otvorili podrum, družili se s njima, a Irci su svoje iskustvo podijelili na kamperskim stranicama. Ubrzo su se na Vinijinoj livadi počeli pojavljivati novi kamperi iz cijele Europe. Danas je Vinia malo kampersko utočište na Bilogori, posebno omiljeno među Nizozemcima, kojima domaćini pomažu otkrivati Bjelovar i okolicu, lokalne OPG-ove, prirodu i zanimljive izletničke rute.
A sve je, zapravo, počelo jednim zapuštenim vinogradom i ljudima koji su svakom novom gostu pokušali ponuditi upravo ono što mu je nedostajalo.
Na malenom brijegu: mjesto na kojem su ljubav, konji, mitologija i dobra hrana obiteljska tradicija
Ime ovog imanja nije smišljao marketinški stručnjak.Inspirirala ga je stara pjesma o momku i djevojci koji su se, berući grožđe na malenom brijegu, zaljubili i obećali jedno drugome vječnu ljubav. A priča se gotovo nevjerojatno dobro uklopila u život obitelji Vlajinić.
Pod starom kruškom crnicom nekada su se sastajali roditelji Vladimira Vlajinića, a desetljećima kasnije na istom je mjestu Vlado osvajao Vesnu. Danas ovdje zajedno žive i rade tri generacije obitelji.
Na malenom brijegu jedno je od onih mjesta na kojima je teško odlučiti što vam je draže. Možda hrana. Janjetinu iz vlastitog uzgoja pripremaju pod pekom, kao gulaš ili saft od jetrica, uz povrće i priloge s okusom domaće kuhinje. Na kraju, naravno, dolaze štrudle i zlevanka.
A možda ipak konji. Ili je to pogled s terase? Svaki dio je poseban i svaki je fascinantan. Vladimir Vlajnić veliko iskustvo u uzgoju konja i daljinskom jahanju rado prenosi gostima. Početnici ih mogu upoznati kroz timarenje i prve krugove ako ste početnik, dok iskusniji mogu krenuti na jahanje bilogorskim šumama.
Ako dolazite s djecom, ostavite vremena i za Stazu začudnih bića Bilogore. Šuma ovdje postaje dom Veda, Malih lovaca, Vodenjaka, Glođana, i drugih likova iz bilogorskih legendi, skrivenih uz stazu koja običnu šetnju pretvara u malu potragu. A ako vam jedan dan postane premalo, na imanju možete i prespavati. Sigurno je da ćete spavati kao bebe.
Coner: među vinogradima se mora ostati duže
Na bilogorskim brežuljcima, petnaestak minuta od Bjelovara, Vinarija Coner pokazuje jednu elegantniju stranu ovog kraja.
Vinarija je gotovo utopljena u zlatno zeleni krajolik, a iza nje se otvaraju vinogradi kojima svakako vrijedi prošetati predvečer. U čaši vas čekaju lagana i aromatična bilogorska vina, među njima i višestruko nagrađivana graševina, a iz podruma se priča prirodno nastavlja prema kuhinji.Carstvo okusa, boja i mirisa u ovom profinjenom spoju vinarije i imanja, doslovno vas transportira na proputovanje svim čulima i u ono što se popularno zove odmor sa stilom.
Namirnice dolaze s vlastitog imanja i okolnih seoskih gospodarstava, radi se domaća tjestenina, a dio specijaliteta priprema se na ražnju, roštilju i u krušnoj peći. Coner je lokacija gdje jedan ručak vrlo lako preraste u cijelo poslijepodne. Mjesto gdje se vino sljubljuje s krajolikom, a miris pečenog kruha s pogledom na vinovu lozu – Coner je nadišao koncept klasične vinarije. Na stolu je sve domaće – od ručno izrađene tjestenine do specijaliteta s ražnja, roštilja i iz krušne peći. Kuhinja je ovdje produžetak vinograda, a svaki zalogaj podsjetnik da se najbolje stvari rade polako, s mjerom i ljubavlju.
Ako ste odlučili da vam se ne da brojati čaše ni kilometre do kuće, među vinogradima su uređene sobe i apartmani i to jako jako komforni i moderni. Ujutro vas umjesto gradske buke čeka zelenilo, a djecu veliko igralište. Kroz imanje prolazi i konjička staza pa je povezanost Bilogore i konja prisutna i ovdje. Zapravo apartmani su toliko lijepi da vam se opcija hotelskog smještaja čini kao bacanje novaca jednom kad ste tu prespavali, u prirodi među srnama i jelenima a opet u glamuroznoj varijanti ruralne ljepote.
No, Coner nije samo mjesto za uživanje u hrani i vinu. Ovo je prostor gdje se posao i užitak mogu prirodno spojiti. Dvije moderno opremljene dvorane primaju do 130 gostiju i idealne su za sastanke, radionice, predavanja i team-building programe. A kad se radni dan završi – ostaje vam priroda, tišina i čaša vina kao točka na i.
A vino koje vam se posebno svidjelo ne morate ostaviti samo kao uspomenu na ručak – uz prethodni dogovor možete ponešto ponijeti i kući.
Kod Bačakovih po zimnicu
Nakon vina i konja idemo po zimnicu.
U Velikom Trojstvu OPG Bačak pokazuje koliko se zanimljivih proizvoda može napraviti od onoga što raste u vrtu. Posebno vole tikve – butternut, hokaido, patišone i druge sorte – ali priča se vrlo brzo proširila daleko izvan klasičnog povrća. Od butternut tikve rade brašno, a zatim tjesteninu, kruh i domaće kekse. Police pune slatke i slane zimnice, ajvar, pinđur, džemovi, krastavci i ukiseljeni patišoni.
I upravo je to jedna od stvari koje nam se kod seoskih gospodarstava najviše sviđaju: ono što kušate za stolom često možete i naručiti ili kupiti i ponijeti sa sobom, te na gradski stol donijeti komadić polja i vrta ove zelene županije.
Bačakovi imaju i kušaonicu za tridesetak gostiju u kojoj organiziraju degustacije, manje domjenke, druženja, team buildinge i obiteljske ručkove. Prema dogovoru domaćini mogu pripremiti roštilj ili peku, a onda njihova zimnica prestaje biti proizvod na polici i postaje ono što bi trebala biti – dio dobrog domaćeg stola. Ako vam se nešto posebno svidi, proizvodi su dostupni tijekom cijele godine i na kućnom pragu.
Vjenčajmo se na Bilogori
U Maloj Dapčevici kod Grubišnog Polja nalazi se Vila Bilogore, staro obiteljsko imanje koje se od 2008. pažljivo obnavljalo sa željom da se zadrži duh starine ali i pruži novi vid ruralnog komfora. Obnovljena je kuća, restauriran stari bunar, ponovno sazidana krušna peć, uređeno dvorište, a oko kuće i danas rastu stare sorte cvijeća i ljekovitog bilja.
Tu su livade, šuma, veliki orasi i stari dud. Stari štagalj je dobio novi život tako što je pretvoren prostor za druženja i svečanosti, a cijelo imanje s vremenom je postalo posebno traženo za vjenčanja u prirodi.
I lako je razumjeti zašto. Vjenčanje na otvorenom ima posebnu atmosferičnost koju je nemoguće reproducirati u klasičnoj dvorani. Krošnje, cvijetne livade i staro imanje već su scenografija sami za sebe, dekoracija može ostati jednostavna, a ceremonija, fotografiranje i slavlje mogu se odvijati na jednom mjestu. Gosti ne provode pola dana seleći se s jedne lokacije na drugu, nego ostaju zajedno, a cijelo slavlje dobiva opušteniji i intimniji tempo.
Posebno je dobra opcija da za svaki dio vjenčanja imate vlastitu raskošnu scenografiju– obred pod krošnjama, fotografiranje među zelenilom, večeru i druženje pod otvorenim nebom. A ako vrijeme postane ćudljivo, ništa zato, na imanju je veliki grijani i hlađeni šator, pa romantika vjenčanja u prirodi ipak ne mora ovisiti o vremenskoj prognozi. Ljepota je ovdje normalno stanje svijesti.
Umjesto klasične svadbene dvorane, ovdje je domaćica predivna ruralna vila, trava pod nogama, krošnje iznad stolova i Bilogora kao pozadina kojoj ne treba nijedan dodatan ukras, fantastično je lijepa sama po sebi.Vila Bilogore lijep je dokaz da se stara imanja ne moraju pretvarati u nešto što nikada nisu bila kako bi dobila novi život. Ponekad ih samo treba pažljivo obnoviti i pustiti da dobiju vlastitu priču.
IMANJA KOJA PRIČAJU PRIČU O GENERACIJAMA
Sva ova imanja, nisu nastala kao precizno planirani turistički projekti. Iza svake od njih stoje vrijedne generacije jedne obitelji, godine rada, vinogradi koje treba obrađivati, vrtovi koje treba posaditi, konji koje treba nahraniti i timariti recepti sačuvani generacijama iz bakine i prabakine bilježnice. Ustajanje u zoru, praćenje uroda, rad na polju, briga o životinjama, briga o svakom detalju od polja do stola.
Zato prije dolaska svakako nazovite domaćine i dogovorite posjet. Dogovorite ručak ili degustaciju, pitajte što je trenutačno dostupno i zavirite u ono što proizvode. Ovisno o gospodarstvu i sezoni, kući možete ponijeti vino, sireve, ajvar, pinđur, ukiseljene patišone i krastavce, zimnicu, medove, likere, rakije i druge domaće proizvode.
Ali nemojte se iznenaditi ako vam na kraju ono najbolje što ponesete iz ovog kraja, ipak ne stane u cekere i ruksake. Jer između sveg tog mirisnog vina, pitomih konja, plodnih vinograda i obilnih domaćih trpeza, ostaje uvijek ono zbog čega se vraćamo – osjećaj da se domaćin od srca razveselio vašem dolasku i gostoprimstvo kakvo se rijetko danas nailazi u moderna doba tehnologija, hotelskih vrata na daljinsko zaključavanje, ekrana i računalne evidencije posjeta. Ovdje se vraćate natrag u vrijeme kakvo smo nekad živjeli – domaće, neposredno, opušteno, bez pritiska i pompe, sa naglaskom da se uspori i udahne. I doživi više.
I bolje ne može.
