Što povezuje pionira hrvatskog strojarstva, legendarnog Mistera Morgena, televizijskog Cinobera i čovjeka koji je sudjelovao u programu Apollo? Garešnica – mali grad iz kojeg su četvorica iznimnih ljudi krenula prema znanstvenim institutima, svjetskim glazbenim ljestvicama, velikim kazališnim pozornicama i svemiru.
Jaroslav Havliček, Ivo Robić, Zvonimir Ferenčić i Milojko „Mike“ Vucelić pripadali su različitim generacijama i područjima, ali povezivali su ih talent, znatiželja i hrabrost da prijeđu granice sredine iz koje su potekli. Njihove priče danas se mogu upoznati u Centru za posjetitelje Natura 2000, Hrvatskom domu i Apollo parku, pretvarajući šetnju Garešnicom u zanimljiv susret sa znanošću, glazbom, glumom i istraživanjem svemira.
Jaroslav Havliček – znanstvenik ispred svojeg vremena
Jaroslav Havliček rođen je 1879. godine u Garešnici. Strojarstvo je diplomirao na uglednoj Visokoj tehničkoj školi u Zürichu, gdje je 1908. stekao i doktorat. Profesionalno iskustvo stjecao je u Beču i Ostravi, radeći u industriji, rudarstvu i metalurgiji, a zatim ga je znanje dovelo do jednog od najvažnijih pothvata hrvatskog tehničkog obrazovanja.
Godine 1919. bio je među trojicom osnivača Tehničke visoke škole u Zagrebu, iz koje se poslije razvio Tehnički fakultet. Ondje je od 1940. djelovao kao redoviti profesor. Istraživao je fizikalna svojstva vode i vodene pare, trenje i strujanje zraka u rudarskim oknima te regulaciju turbokompresora. Rezultate je objavio u brojnim znanstvenim radovima, a bio je i član Tehničke akademije u Pragu.
Njegov život i doprinos tehničkim znanostima danas su predstavljeni u posebnom izložbenom prostoru Centra za posjetitelje Natura 2000. Rođen je u Garešnici 1. listopada 1879. godine. Bio je vrstan inženjer u područjima strojarstva, elektrostrojarstva i energetike, inovator, znanstvenik, a uz sve to treba istaknuti i njegov pedagoški i akademski rad na Visokoj tehničkoj školi u Zagrebu, kojoj je bio jedan od osnivača. Diplomirao je 1901. na Saveznoj tehničkoj visokoj školi u Zürichu (ETH Zürich), gdje je doktorirao 1908. godine. Radio je u tvornicama Vereinigte Elektrische Werke u Dresdenu, Siemens-Schuckertwerke u Beču i potom do 1940. kao inženjer, predstojnik strojarskog odjela i naposljetku kao tehnički ravnatelj ugljenokopa Witkowitzer Bergbau und Eisenhüttengewerkschaft u Moravskoj Ostravi (danas Ostrava), gdje je projektirao, gradio i stavljao u pogon te samostalno održavao sve strojarske i elektromehaničke uređaje.
Poznata su njegova istraživanja o fizikalnim svojstvima vode i pare pri 400 bara i 550°C pregrijanja, pokusi o trenju zraka i koša u oknu kod rudarskih izvoznica, regulacija rada turbokompresora i izgradnja električne centrale kapaciteta 60 MW s parnim pogonom pri 130 bara i 500°C u Moravskoj Ostravi, što je predstavljalo preokret u gradnji velikih energetskih postrojenja.
Godine 1919. bio je imenovan jednim od prva tri profesora Tehničke visoke škole u Zagrebu i do 1921. sudjelovao je u njezinu organiziranju. Nakon umirovljenja 1940. vratio se u Zagreb i postao redoviti profesor Tehničkoga fakulteta. Predavao je kolegije Parni kotlovi i Rudarsko strojarstvo. Autor je knjige Rudarsko strojarstvo (1950.). Bio je član Tehničke akademije u Pragu.
Ugledni američki časopis Applied Mechanics Review, kojeg objavljuje Američka udruga strojarskih inženjera, proglasio ga je jednim od deset najvažnijih stručnjaka u povijesti u području energetike.
Ivo Robić – glas iz Garešnice koji je osvojio svijet
U Garešnici je 1923. rođen Ivo Robić, jedan od najvažnijih izvođača u povijesti hrvatske zabavne glazbe. Studij prava ubrzo je zamijenio nastupima u klubovima, plesnim dvoranama i radijskim emisijama, a presudan trenutak karijere stigao je 1959. godine.
Pjesma „Morgen“, snimljena uz orkestar Berta Kaempferta, prodana je u više od milijun primjeraka, osvojila Europu i probila se na američke Billboardove ljestvice. Robić je tako postao „Mister Morgen“ i jedan od prvih hrvatskih glazbenika s velikim međunarodnim uspjehom velikom međunarodnom karijerom.
Nije bio samo pjevač. Skladao je, svirao glasovir, saksofon, klarinet, flautu i kontrabas, a iza njega su ostale pjesme poput „Moj rodni kraju“, „Srce, laku noć“ i „Mužikaši“. Bio je i prvo lice na solističkoj LP ploči Jugotona.
Garešnica njegovu priču čuva u galeriji Centra za posjetitelje, ali i na velikom muralu Hrvatskog doma – mjestu na kojem je Robić nekoć i sam pjevao i svirao. Mural su povodom stote godišnjice njegova rođenja izradili Alen Miler i Matija Vnučec.
Ivo Robić nije bio samo pjevač – bio je glas jedne epohe, legenda koja je Hrvatsku prvi put predstavila na svjetskoj sceni. Njegov najveći hit Morgen, prodan u više od milijun primjeraka, donio mu je nadimak “Mister Morgen” i postavio ga na tron hrvatskih izvođača s međunarodnim uspjehom.
Glazba je Ivi bila u krvi. Od malih nogu pjevao je u zboru – bio je najmlađi član garešničkog crvenog zbora „Sijač“, svirao je violinu i okušao se u školskom dixielandu u Bjelovaru. Već tada pokazuje znatiželju i energiju, a okolina je bila prepuna mladih talenata – budućih umjetnika i glazbenika s kojima je dijelio prve nastupe i sanjao velike svjetske pozornice. Pričalo se da bi nakon školskih nastupa znao ostati satima učeći nove melodije, uporan i radišan, ali i beskrajno talentiran.
A kad ste u Garešnici, prošećite do legendarnog murala u gradskom parku
Novi mural oplemenio je prostor gradskog parka i otvorio jedan drukčiji oblik komunikacije u javnom prostoru. On je pokretač kulture sjećanja – prvi u nizu murala posvećenih Gareščanima koji su svojim radom i životom ostavili trag.
Za djecu i mlade mural nosi još dublju poruku. Podsjeća da se veliki i uspješni ljudi ne rađaju samo u velikim gradovima. Iz malog mjesta, uz hrabrost, odvažnost i rad, može se stići do samog svjetskog vrha. Robićev primjer jasno pokazuje da Bogom dan talent nije dovoljan – on je svoj dar svakodnevno brusio radom i disciplinom. Upravo zato njegova priča može biti putokaz današnjim generacijama, često izgubljenima u bespućima interneta: uz posvećenost, trud i talent, sve je moguće.
Zvonimir Ferenčić – Gareščanin iza legendarnog Cinobera
Zvonimir Ferenčić rođen je 1925. godine u Garešnici, u obitelji koja je držala gostionicu u današnjoj Ulici Matije Gupca. Upravo je ondje, među brojnim gostima, lokalnim mudracima, težacima i mešetarima, još kao dječak upoznavao karaktere koje će poslije uvjerljivo oživljavati na pozornici i televiziji.
Glumu je diplomirao 1952. u Beogradu, a nakon prvih profesionalnih angažmana vratio se u Zagreb i postao član Zagrebačkoga dramskog kazališta, današnje Gavelle. Tijekom bogate karijere igrao je u djelima Shakespearea, Držića, Molièrea, Brechta, Krleže i Tennesseeja Williamsa, tumačeći uloge poput Polonija u „Hamletu“, Macduffa u „Macbethu“ i Kreonta u „Kralju Edipu“.
Široka publika ipak ga najbolje pamti kao Franca Ožbolta – Cinobera iz kultnih serija „Mejaši“ i „Gruntovčani“. Njegov lukavi i snalažljivi Cinober postao je jedan od arhetipskih likova hrvatske televizije. Ferenčić je ostao upamćen i po ulogama u „Smogovcima“ te „Dirigentima i mužikašima“.
U Garešnici mu je posvećen mural, kao i izložbeni prostor u predvorju Hrvatskog doma, koji priču o glumcu vraća na mjesto njegovih prvih životnih inspiracija.
Mike Vucelić – od Garešnice do Mjeseca
Milojko „Mike“ Vucelić rođen je 1930. godine u Garešnici. Ljubav prema letenju pokazao je još kao petogodišnjak kada je, opčinjen pričom o Mjesecu, skočio s terase s crnim kišobranom u ruci i zaradio ožiljak na bradi.
Nakon školovanja u Bjelovaru i studija strojarstva u Zagrebu otišao je u Njemačku, a zatim u Sjedinjene Američke Države, gdje je postao jedan od važnih stručnjaka programa Apollo.
Radio je kao inženjer i projektni menadžer na misijama koje su obilježile povijest istraživanja svemira. Posebno se istaknuo tijekom dramatične misije Apollo 13, kada je nakon eksplozije spremnika kisika trebalo pronaći način da se trojica astronauta sigurno vrate na Zemlju. Znanje, preciznost i sposobnost mirnog razmišljanja pod pritiskom učinili su ga dijelom tima koji je izveo jedno od najslavnijih spašavanja u povijesti svemirskih letova.
Unatoč međunarodnoj karijeri, Vucelić nije prekidao veze s domovinom. Njegov je rad predstavljen u Centru za posjetitelje Natura 2000, dok mu je u rodnome gradu posvećen i Apollo park – dječje igralište s poučnim pločama o njegovu životu, radu i putu do NASA-e. To je mjesto na kojem priča o velikom inženjeru može nadahnuti neko novo dijete da pogleda prema zvijezdama.
Uvjerio je vodstvo NASA-e da Apollo 8 poleti izravno prema Mjesecu. Zbog rješavanja neočekivanih kvarova tijekom letova dobio je nadimak „Menadžer za probleme”. U vrijeme misije Apollo 11 bio je u top 8 najvažnijih ljudi koji su radili na projektu, od 400 000 koliko ih je ukupno radilo na misiji. Kada je na misiji Apollo 13 eksplodirao spremnik kisika, Vucelić je primio povijesnu poruku „Houston, imamo problem” i vodio spašavanje astronauta. Za taj je podvig odlikovan Predsjedničkom medaljom slobode. Kasnije je predvodio projekt Skylab te Apollo-Sojuz, gdje je uspješno rukovodio spajanjem američke i sovjetske letjelice. Od studentskih dana do mirovine letio je kao pilot jedrilica, a nakon karijere u NASA-i postao je uspješan poduzetnik.
Šetnja gradom koji pamti svoje ljude
Galerija Ive Robića i izložbeni prostori Jaroslava Havličeka i Mikea Vucelića u Centru za posjetitelje, murali na Hrvatskom domu, postav posvećen Zvonimiru Ferenčiću te Apollo park zajedno oblikuju drukčiju kulturnu rutu Garešnicom.
Ona pokazuje da veličinu grada ne određuju njegove granice ni broj stanovnika, nego ljudi koje je dao svijetu. U Garešnici su to četvorica velikana, četiri područja i četiri životna puta koja su stigla puno dalje od granica svog rodnog kraja. Njihova priča je obišla globus, a njihovo naslijeđe se pažljivo čuva od zaborava.
Četiri iznimna životna puta otkrivaju Garešnicu kao poseban mali grad velikih priča. Svoje velikane ne čuva samo u arhivima, nego ih vraća među ljude kroz izložbe, murale i parkove – kao nadahnuće novim generacijama.
Garešnica Infinity Festival – od srednjoškolskog projekta do gradskog festivala
Kako je Garešnica svoju kulturnu baštinu pretočila u zanimljivo i poučno STE(A)M događanje na kojem djeca uče o znanosti, ali i da ih činjenica što su rođeni u maloj sredini ne treba ograničiti, nego im Vucelić, Havliček i Robić mogu itekako biti inspiracija i motivacija
Robić, Vucelić i Havliček – njihov predani rad i inspirativne životne priče bile su poticaj za pokretanje Garešnica Infinity Festivala, projekta popularizacije znanosti i glazbe među djecom i mladima. Tako već 6 godina početkom lipnja, oko rođendana Mikea Vucelića, Garešnica postaje središte učenja, zabave i druženja na STEAM radionicama, pod motom Beskonačna inspiracija za najmlađe – vrtićance i osnovnoškolce kojima Garešnica želi na vrlo konkretan i koristan način predstaviti svoju kulturnu, povijesnu i znanstvenu baštinu i to tako da ih potakne na znatiželju, istraživanje i razmjenu znanja i ideja te im da do znanja da im je samo nebo granica.
Korisni linkovi:
poilovlje.hr
www.tzsm.hr/grad-garesnica
TZBBŽ
Ostale fotografije: arhiva Poilovlje Centar za posjetitelje
Naslovna fotografija: Putoholičari
