Volimo Zagreb ali volimo i Beč. Ako vas put nanese u Beč na poznati bečki Advent, evo preciznog vodiča gdje otići i što vidjeti od kolega s portala Okusi.eu.
Piše: Helena Varendorff
U Beču je zadnji mjesec u godini nezamisliv bez božićnih sajmova. Miris kuhanog vina i punča, cimeta i pečenih kestena širi se sa svakog ugla.
Božićni se sajmovi u zadnje vrijeme otvaraju po cijeloj Europi, ali Beč ipak ostaje grad s onim najstarijim. Naime, u Beču su se sajmovi u prosincu počeli održavati još u 13. stoljeću! Danas se za najpoznatije sajmove u svijetu smatraju upravo bečki sajmovi te Božićni sajam (Weihnachtsmarkt ili Christkindlmarkt) u Nürnbergu u Njemačkoj. Nekada su ovi sajmovi sličili običnim sajmovima na kojima bi se narod opskrbljivao mesom ili zimskim namirnicama. No, već od 14. stoljeća oni počinju poprimati oblik koji neki imaju i danas. Naime, štandove su smjeli držati obrtnici koji su proizvodili npr. igračke, košare ili slično. Prodavati su smjeli i proizvođači slastica, a redoviti su bili i štandovi s pečenim kestenima, orasima ili bademima, baš kao i danas.
Već godinama je najveći božićni sajam u Beču onaj ispred bečke Gradske vijećnice (Wiener Rathaus), s oko 150 štandova (od kojih je čak 39 s hranom ili pićima), a koji za vrijeme održavanja posjeti više od tri milijuna posjetitelja, od toga oko pola milijuna stranih. Strani turisti koji u doba Adventa (odnosno već od sredine studenog pa do 24. prosinca) dolaze u Beč, čine to uglavnom zbog posebnog blagdanskog i svečanog ugođaja koji ovi sajmovi i sam grad nude.
Svaki kvart ima svoj božićni sajam ili barem par Punschhütten odnosno kućica s punčem, kuhanim vinom i ostalim vrućim napitcima. Mnogi Bečani imaju svoje omiljene sajmove ili štandove.
Osim onog ispred Vijećnice, koji lokalci zbog ogromnih gužvi izbjegavaju,najpoznatiji su ovi sajmovi:
na Freyungu, Stari bečki (Altwiener Christkindlmarkt) božićni sajam u 1. okrugu. Jako malen, ali meni jedan od jako dragih sajmova jer je bio i prvi na kojem sam ikad bila.
na Spittelbergu (7. okrug). Ovo je umjetnički i hipsterski kvart i takva je i publika. Uličice su strme i uske i gužva često velika, ali je i atmosfera odlična. Ovaj sajam često preporučam kao jedan od obaveznih za obilazak.
Sajmovi ispred dvoraca Schönbrunn (14. okrug) i Belvedere (ulaz iz 4. okruga) su nekako rezervirani za turiste. Izuzetno su lijepi zbog kulise koju nude.
Am Hof je još jedan od sajmova u 1. okrugu.
Altes AKH – Sajam u dvorištu bivše Opće bolnice AKH, a danas Sveučilišnom kampusu. Ovaj sajam privlači većinom mladu i studentsku publiku, ali i roditelje s djecom zbog raznih vrtuljaka i životinja u štalici.
Sajam na Trgu Marije Terezije, između Prirodoslovnog muzeja i Muzeja povijesti umjetnosti je česta postaja za turiste.
Mali sajam ispred crkvice u Maria Hilferstrasse je dobar za okrepljenje u pauzi shoppinga.
Sajam u Türkenschanzparku je šarmantan, ali je zbog udaljenosti uglavnom namijenjen lokalnim posjetiteljima finih bečkih kvartova.
Samo tri dana u prosincu se održava i pravi srednjevjekovni sajam u Arsenalu.
I za kraj, meni najomiljeniji sajam, onaj na Karlsplatzu ispred Karlskirche (Karlove crkve).
Sajam ispred Karlove crkve je sajam umjetnika i obrtnika, nema tu Made in China nego je sve ručne izrade i štand je izuzetno teško dobiti. Ispred same crkve se nalazi bazen sa skulpturom Henrija Moorea, ljeti je tu voda, a za vrijeme održavanja božićnog sajma su tu razni šatori s aktivnostima za djecu, vlakići koje se pokreće pomoću pedaliranja posebnog bicikla, životinje…
Odlično je i to da je na ostatak prostora doneseno dosta slame koja je djeci svih dobi omiljena igračka. Djeca rade kuće, gađaju se i valjaju. Prava uživancija. Na samom je sajmu još jedan obični vrtuljak, ali i jedan neobični, neobičnog dizajna, a koji se pokreće pedaliranjem.
Glavna su atrakcija uvijek, na svim sajmovima, štandovi na kojima se prodaje punč i kuhano vino te hrana. Hrana je malo žešća valjda kako bi se bolje podnosili zima i alkohol. Negdje ima i grijalica ili vatre koja grije jer je hladni bečki vjetar poznat po tome da prodire do kostiju. (Dakle, ne zaboraviti ponijeti kapu, rukavice i šal!)
Primjer hrane koja se prodaje, tipično austrijske i često porijeklom s Alpa:
seljačke krafne (pečene kao naše lepinje u masti) sa slatkim ili slanim punjenjem. Slano je punjenje ponekad i kiseli kupus.
pečeni krumpir s raznim umacima je obično ogroman, a umaci zasitni.
Käsespätzle ili špecle sa sirom su vrsta njoka od brašna po kojima je otopljen naribani tvrdi sir.
Gröstl je tipično planinsko jelo. To je jelo od “ostataka”: od kuhanog krumpira (u ljusci) pa prepečenog uz dodatak kobasica ili krvavica i jaja. Ja jako volim Gröstl (gr-stl) jer me nekako podsjeća na našu kuhinju.
tople juhe i kaše ili pak Mohnnudeln (noklice s makom) ili Schupfnudeln (moja baka je ovo sve zvala šufnudle) s orasima su također dobra i zasitna stvar.
No na štandovima ima i jednostavnijih stvari: crni kruh na koji je namazana svinjska mast ili mast od pečenja, posut s malo mljevene paprike i s dosta crvenog luka. Često se nudi i namaz Liptauer kao i namaz od jaja.
Neki su štandovi internacionalni pa upravo ispred Karlove crkve možete pojesti odlične, originalne francuske palačinke odnosno crêpes sa slatkim punjenjem ili pak one od heljdinog brašna sa slanim punjenjem (galettes de blé noir).
Što kupiti i što ponijeti kao suvenir? Kupiti obavezno neke domaće suhomesnate proizvode, pojesti dobrog sira s Alpa. A za ponijeti kući je moj prijedlog uvijek: medenjaci. Trajniji poklon ili suvenir za samog sebe je licitarsko srce, s nekim zgodnim natpisom.
Izvor i fotografije: Okusi.eu
