Sve tajne okusa hrvatske tjestenine

Tajne okusa Aurelije – domaće tjestenine

Rezane tjestenine (špagete, tagliatelle, fettuccine raznih boja i okusa) te punjene tjestenine (ravioli punjeni tartufima ili ovčjim sirom ili kozjim sirom i maslinama.) i tortellone (4 sira, šparoga i špinat, ricotta i špinat, pršut.), korčulanske (žrnovske) makarune, istarske fuže, pljukance, šurlice i vlastite umake uz tjesteninu, pripremala je za novinare u Zagrebu u Cheese baru Srđana Jevtić, promotorica hrvatske gastronomije i autohtonih proizvoda i finalistica Prve sezone kuharskog show-a Masterchef.

“Tajna okusa Aurelia svježe tjestenine koju proizvodi tvrtka „Naše klasje“, krije se u sastojcima kontroliranog porijekla bez konzervansa: krupica od domaće baranjske durum pšenice, jaja, ovčji sir, šparoge, dalmatinski pršut, tartufi, špinat, blitva i masline. Aurelia svježa tjestenina okusom, teksturom i mirisom pokazuje da je razlika između svježe tjestenine, bila ona rezana ili punjena, i suhe tjestenine velika.” rekao je vlasnik i direktor tvrtke „Naše klasje“, proizvođača svježe tjestenine Aurelia, Zoran Šimunić.

“Osnovna namirnica za Aurelia tjesteninu je durum pšenica koju tvrtka Naše klasje kupuje od domaćih proizvođača. Durum pšenica odlikuje se bogatim sadržajem bjelančevina. Ta vrsta pšenice sadrži čak 50 posto više bjelančevina od obične pšenice, ali je bogata i ugljikohidratima, esencijalnim aminokiselinama, mineralima i vitaminima.

Prije 7 godina pokrenuli smo pilot-projekt sadnje durum pšenice u Baranji i uspjeli smo postići da danas Naše klasje zadovoljava svoje potrebe upravo baranjskom durum pšenicom. Povezali smo Baranjca Josipa Šipoša sa slovačkim iskustvima te smo u projekt uključili Daria Novoselovića, znanstvenog savjetnika Poljoprivrednog instituta iz Osijeka, koji je pratio rezultate pilot-projekta.

U osmišljavanju Aurelia asortimana glavna inspiracija svakako je bila mediteranska prehrana. Prednosti mediteranskog načina prehrane dolaze od uravnoteženog konzumiranja raznolike hrane, primarno biljnog porijekla: voća, povrća, vlakana i škrobom bogatih tjestenina te maslinovog ulja i ribe. Postoje razne teorije o porijeklu tjestenine: jedna je da su Grci donijeli tjesteninu u Italiju, ali po nekim izvorima, Marko Polo je donio tjesteninu u Veneciju iz Kine.” rekao je Zoran Šimunić.

Povod za novinarsko kušanje jela od tjestenine Aurelija bilo je otvorenje novog prodajnog mjesta svježe tjestenine na središnjoj zagrebačkoj tržnici Dolac.

Za osmišljavanje i uređenje novog prodajnog mjesta angažirana je poznata hrvatska arhitektica Kora Demel Zadro, koja iza sebe, u sklopu Studija Demel, ima brojne uspješne projekte privatnih i javnih prostora diljem Hrvatske, a jedan od posljednjih je havajski restoran Poke Poke u centru Zagreba.

Arhitektica Kora Demel otkrila je inspiraciju za uređenje prodajnog mjesta Aurelie i kako je povezala ideju tradicije i svježe hrane: „Priča o uređenju Aurelie na Dolcu počinje s pregačom moje prabake, koju čuvamo za svečane zgode. Motiv bogato vezenih svilenih cvjetova oduvijek je magičan pa je prilika da autentičan motiv sa ženske nošnje Zagrebačke županije obradimo i apliciramo kao tapetu bila neodoljiva. Odabrani motiv autohtonih narodnih nošnji pronose ideju opstojnosti tradicijskih vrijednosti naših krajeva, gdje svježa hrana i dalje čini ključan sastojak svakodnevnog života. Ponosni smo što kroz razvoj koncepta i strategije oblikovanja prodajnog prostora Aurelie spajamo autentične lokalne tradicijske motive narodnih nošnji sa svježom Aurelia hranom, koja se proizvodi u Hrvatskoj od hrvatskih sirovina.“

Dolac je najvažniji zagrebački plac, koji uskoro obilježava 90 godina postojanja, te je posljednjih nekoliko godina, osim što je mjesto kupnje za Zagrepčane, postao i atraktivan mamac za sve strane i domaće turiste. Vođeni vizijom tržnica u mnogim drugim europskim gradovima, poput Barcelone, smatramo kako i Dolac zaslužuje postati atraktivno gourmet mjesto, te vjerujemo kako će Aurelia svojim novim prodajnim mjestom napraviti iskorak upravo u tom smjeru“, rekao je Zoran Šimunić.

Pripremio: Tomislav Radić

Snimke: Marko Čolić