Tajne zagorskih brežuljaka

Pokrovitelj priče

 

Zagorje – uzbudljiv kaleidoskop kulture i povijesti 

U vrijeme turskih provala u krapinskom starom gradu zasjedao je hrvatski sabor. Krapina je tada bila jedna od rijetkih slobodnih oaza u kojoj se domaća riječ govorila ili pjevala bez straha. Stoga ne treba čuditi da je baš ovaj gradić i danas prijestolnica veselih kajkavskih popevki. Legendarna festivalska dvorana svake jeseni ispisuje i slavi tradiciju kajkavske kulture i načina života. Ovdje je upravo zbog slobodarske tradicije rođen i hrvatski nacionalni preporod. Ideju Ilirizma baš je tu osmislio Ljudevit Gaj, a uspomenu na to vrijeme čuva njegov zavičajni muzej. Sve na samo 500 metara od globalno važnog nalazišta krapinskog pračovjeka. Tu je ispisana povijest planete koju svaki posjetitelj može i doživjeti u jedinstvenom postavu Muzeja krapinskih neandertalaca.

I nije to jedini vremeplov jer u obližnjoj Gornjoj Stubici u dvorcu Oršić Muzej seljačkih buna vraća nas u doba slavnog Matije Gupca. Njemu u čast svake veljače stubički puntari postaju ratnici u masovnom uprizorenju legendarne bune. A kad proljetno sunce otopli poprište slavne bitke, stubički kraj, još jednom slavi plemenitost. Čuveni Viteški turnir vraća u vrijeme kad je posezanje za mačem zbog naklonosti dame bilo plemenito.

Sličan turnir održava se i podno moćnih kula legendarnog burga Veliki Tabor. Taborske zidine čuvar su najpoznatije domaće ljubavne priče, legende o zagorskoj Juliji – Veroniki Desinićkoj koja je zbog nesretne ljubavi s plemićem živa zazidana u zidine dvorca. Na zasadima te legende ovdje se održava  i najpoznatiji domaći festival kratkog filma – Tabor film festival.  

Ljubav slavi i „Zagorska svadba“ u obližnjem jedinstvenom etno muzeju na otvorenom – kumrovečkom Starom selu.  Rodno mjesto Josipa Broza Tita omiljeno je izletište generacija, a svi koji navrate u Kumrovec ne mogu zaobići niti  obližnji Klanjec u kojem se nalazi Galerija Antuna Augustinčića – čija legendarna „Vjesnica mira“ krasi i zgradu UN-a u New Yorku.

Podržite domaće, kupite drvene igračke – simbol Zagorja 

Drvene igračke prepoznatljivi su tradicijski proizvodi Hrvatskoga zagorja s dugom poviješću. Izrada je počela u 19. stoljeću i zadržala se do današnjih dana. Središta izrade su mjesta Bistrički Laz, Stubički Laz, Gornja Stubica, Marija Bistrica, Tugonica i Turnišće. Postoji više vrsta igračaka poput drvenih frula – žvegle, klepetaljki – ptica s kotačićima koja se gura na štapu, tamburice, drvene životinje, zviždaljke, modeli  automobila, kamiona, vlakova, aviona, dječji namještaj za lutke i razni drugi. Način izrade prenosio se u određenim obiteljima iz generacije na generaciju i zadržao do danas, te je specifično da ih izrađuju ručno muškarci, a većinom ih oslikavaju žene. Svaka igračka je ručni rad te je nemoguće naći dvije potpuno iste.

Igračke se izrađuju od drva vrbe, javora, bukve i lipe. Drvo se posiječe, suši, teše  i oblikuje pomoću šablona.

Najčešće boje su crvena, plava, bijela i žuta boja, koja je i tradicionalna za drvene igračke. Igračke se prodaju na crkvenim svečanostima, sajmovima, na tržnicama, a najviše u svetištu u Mariji Bistrici. Umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja uvršteno je na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva 2009. godine, te je na Listi zaštićenih dobara nematerijalne baštine u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Ili nabavite šarmantne licitare u Mariji Bistrici 

Licitari su šareno ukrašeni kolačići od medenoga tijesta čija povijest seže čak do 13. stoljeća. Tradicionalno su žarko crvene boje, a proizvode se u različitim oblicima i veličinama poput srca, bebe, ptičice, potkove, vjenčići, konjići, gljive, omiljen ukras božićnih jelki hrvatskih domova, a oni veći, namijenjeni su darivanju bližnjih povodom posebnih prigoda.

Nekoć se tijesto za licitare utiskivalo u ručno izrađene drvene kalupe, a danas se oblikuje u limenim kalupima pa se peče te boji raznim bojama (crvena, žuta, zelena, bijela) i ukrašava šećernom smjesom, ogledalcima i dr. Tradicija pravljenja licitara je upisana na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva 2010. godine. U Mariji Bistrici možete posjetiti etno zbirku licitarskog obrta koja vas vodi kroz povijest licitarstva, upoznaje vas s alatima koji su se davno upotrebljavali, rječnikom koji se koristio u licitarstvu, starim tehnikama ručne proizvodnje te već pomalo zaboravljenim proizvodima. Izrada licitara može se upoznati i kroz kratku prezentaciju majstora, a u radionici se možete i sami okušati u ulozi majstora- licitara.

Možete prošetati i do poznatog parka Skulptura u Mariji Bistrici. Park skulptura čini stalni postav skulptura na otvorenom koje su nastajale tijekom višegodišnjih kolonija drvorezbara. Kolonije je pokrenula grupica entuzijasta još 1983.godine. Djela s tih kolonija bila su smještena pored hotela „Kaj”. Dio fundusa stradao je u velikoj poplavi koja je zahvatila Mariju Bistricu 4. srpnja 1989. godine.

Nakon nekoliko godina prekida, kolonija drvorezbara je ponovno organizirana 2000. godine i od tada, polako kroz godine, nastaje prava galerija vrhunskih djela na otvorenom. Kolonije se održavaju svake godine u srpnju u okviru manifestacije „Ljeto u Mariji Bistrici” i međunarodnog su obilježja. Skulpture su tematski usmjerene na sakralne sadržaje ili su stvarane po slobodnom izboru drvorezbara. Park broji već preko 100 skulptura.
Park skulptura može se razgledati šetnjom tzv. „turističkom cestom” od glavnog bistričkog trga prema kapelici Majke Božje na Vinskom Vrhu, tzv. Prasvetištu.

Posjetite Zagorje – carstvo kulture!

fotografije: arhiv Visit Zagorje, Jasenka Haleuš, naslovna fotografija Branko Balaško

#hep
#visitzagorje
#croatiafulloflife