Piše: Helena Varendorff, Okusi.eu
Vjerojatno nema osobe koja nije čula za Martinje. Kad sam bila dijete, za mene je Martinje bio odlazak baki u Varaždin. Tamo smo obično u nečijem vinogradu prisustvovali “krštenju” mladog vina koje su odrasli odmah pili i nakon toga se glupirali i cerekali onako kako ih inače baš nismo navikli vidjeti. Mi djeca smo za to vrijeme obično uživali u ogromnim količinama pečenih kestena koje smo prethodno skupljali u obližnjoj šumi.
Kasnije je Martinje postalo sinonim za vijesti o prometnim nesrećama, za pojačane kontrole i lov na pripite vozače. Dakle, ponovno je u igri bio alkohol. I kao što neki od silnog uzbuđenja zaborave svrhu i smisao Božića, čini se da su mnogi zaboravili i o “čemu se tu radi” za Martinje. Jer, Martinje je najmanje užitak u alkoholu, a puno više je vrijedan i zanimljiv tradicijski običaj koji slavi svetog Martina i kojeg nezavisno od njegove religiozne podloge treba čuvati i njegovati kao vrijednu baštinu.
foto: Okusi.eu
Kada sam se preselila u Austriju, Martinje je za mene počeo biti odlazak na Martinigansl, tradicionalnu večeru s prijateljima. Naime, tijekom dva-tri tjedna u Austriji se u studenom na svakom koraku nude i jedu guske. U restoranima se poslužuje ukusna juha od guščjeg mesa i iznutrica s pokojom okruglicom od griza ili pečena guska s crvenim pirjanim zeljem s okruglicama od kruha i/ili kuhanim krumpirima. Istovremeno se posvuda u trgovinama prodaju svježe guske uzgojene na selu koje kod kuće možete i sami ispeći.
Kad ovdje djeca krenu u vrtić, Martinje im postaje sinonim za Laternenfest (Proslavu svjetiljaka) te darivanje keksa. Sveti je Martin po predaji preminuo 8. studenog 397. godine, a tijelo mu je 11. studenog, uz procesiju svjetiljkama, brodom prevezeno u Tours. Otuda potječe i ovaj zanimljiv običaj da djeca svake godine pred Martinje u vrtiću izrađuju lanterne i lampione te uče pjesmice koje će kasnije pjevati. Obično izvedu i kratku predstavu u kojoj je jedno dijete sveti Martin, predstavljen kao ratnik na konju (tada Martin još nije bio svetac nego samo vojnik). Kada sveti Martin zimi susretne promrzlog prosjaka, glumi ga drugo dijete, mačem prereže svoj plašt pa jednim komadom tkanine zagrne prosjaka. Kasnije mu se u snu ukazuje Isus, zagrnut tom polovicom plašta i govori: “Ovim me je plaštem zagrnuo Martin“.
Nakon predstave o Svetom Martinu djeca s roditeljima simbolično dijele kekse koje su u vrtiću ispekli sa svojim odgojiteljicama, potom slijedi šetnja po parku uz lanterne i pjesmice posvećene svjetlu i svjetiljkama. Nakon ovakve ledene šetnje, studeni je ipak studen mjesec, svi se vesele povratku u topli dom gdje ih obično čeka kakva mirisna poslastica, najčešće pečene jabuke koje djeca obožavaju, a često i pomažu u njihovoj pripremi.
foto: Okusi.eu
Puno je legendi o Martinu pa možda baš među njima treba potražiti odgovor na pitanje – zašto se za Martinje jedu guske?Predaja iz 371. godine kazuje da su mještani grada Toursa Martina (ime mu je zapamćeno kao Martin od Toursa) htjeli proglasiti biskupom, no on se nije osjećao dovoljno dobrim za tako visoku dužnost pa se sakrio u štalicu s guskama. Uznemirene guske odale su njegovo skrovište i Martin je ipak inauguriran u biskupa. Guske su, čini se, zaslužne što je postao svet, iako nije baš najjasnije zašto to još dan-danas plaćaju glavom.
foto: TZ Požeško – slavonske županije
Sveti Martin danas je zaštitnik Francuske i Slovačke, također je zaštitnik vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, izliječenih alkoholičara, uzgajivača konja i gusaka, Švicarske papinske garde, mnogih mjesta u Europi, uključujući Beli Manastir, Dugo Selo i Virje u Hrvatskoj.
Dobre priče i dobre recepte, pronađite na portalu Okusi.eu.
Poseban recept za pečene jabuke uz Martinje pronađite na linku: pecene-jabuke-uz-martinje
