Piše: Saša Pjanić
„Western States 100, čuveni kalifornijski ultramaraton, nastao je sedamdesetih godina prošloga stoljeća gotovo slučajno, iz konjaničkog endurance natjecanja“, objašnjava Kruno Tomljanović, virovitički rekreativni dugoprugaš dok obilazimo dionicu trkače staze Litice oko Virovitice trail, na dijelu koji prolazi sjevernim rubom Bilogore, uz ergelu Arapskih konja Bonata Arabians. Dorati pastuh uzbuđeno hrže i znatiželjno ćuli male srpaste uši u smjeru iz kojeg dopire naš razgovor. Kao da razumije što mi Kruno govori pa se, u kasu, gizdavo šepuri, podižući visoko svoj kitnjasti rep.
Ambijent travnatih pregona s bijelom ogradom, okružen listopadnom šumom podsjeća na Bluegrass i Kentucky. Amerika je divna, predivna čak no mi se nalazimo u sjeverozapadnoj Slavoniji, nedaleko mađarske granice na Dravi, pola sata brzog hoda od središta grada koji u predožbi mnogih, još uvijek postoji samo u Balaševićevoj pjesmi. Žive li u Virovitici, kako ona kaže, usitinu svi kao hipici, možda bi trebalo raspraviti s virovitičkim baby boomerima. No da su Strme litice svud oko Virovitice mogu potvrditi fotografije i video snimci objavljeni na društvenim mrežama stotina onih koji su se, baš zbog njih 22. i 23. svibnja zaputili u nju.
Virovitica je grad u nizini. Najviša gradska kota, ako se zanemari odlagalište komunalnog otpada, jest humak s kojega se uzdiže novoobnovljeni Dvorac Pejačević. No da biste u Virovitici proširili svoj obzor, ne trebate stati na bundevu, ili, nedaj bože, švrljati po smetlištu. Mnoge povijesne slike dvorca, kao npr. bakrorezi iz 17. stoljeća te obiteljski portret Pejačevićevih , pruskog slikara Friedricha Johanna Gottlieba Liedera iz 1811. godine, pomalo nestvarno, prikazuju Viroviticu u podnožju visokih planina.
Suvremena uporaba dronova i dugožarišne optike koja crta tzv. flat perspektivu, ukazuju međutim na činjenicu da stari majstori nisu baš sve izmislili. Premda više podsjećaju na stjenovite Alpe ili ogoljeli krš, prikazani planinski visovi podudaraju se s onima nedalekog, šumovitog Slavonskog gorja. Jedan sat umjerenog pedaliranja po valovitom bilogorskom asfaltu dovest će vas nadomak Crnog vrha (865), omiljenog planinarskog odredišta na zapadnom Papuku. No da biste uživali u pogledu koji puca sve do Baranje i Vilanjske planine, dovoljno je doći na kraj grada i popeti se na Bilogoru. U sjeni ispred kapelice Sv. Jurja, zadihana mašta dobije krila pa s klupe iznad vinograda poleti Panonijom, sve do Visokih Tatri. Pustite je da odleti, jer za nastavak šetnje, planinarenja, trčanja ili bicikliranja, nije vam ni potrebna. Možda tek malo kondicije. Za sve ostalo, pobrinula se priroda.
Kažu da je ambijent najčešći razlog zašto se trkači zaljubljuju u trail trčanje. Začetnik ideje da brdovita okolica Virovitice pruža izvrsne uvjete za tu trkačku disciplinu i da bi mogla privući brojne ljubitelje trail trčanja, Kruno Tomljanović, u suradnji sa Sportskom zajednicom Virovitičko-podravske županije te brojnim volonterima, na tom je tragu osmislio i pokrenuo sportski događaj pod nazivom Litice oko Virovitice trail.
“Trail je trčanje u prirodi po označenim putevima”, tumači mi dalje Kruno dok jedan takav zajedno pokušavamo pronaći u šumi i označiti ga. Naime, osim što sam fotograf i putopisac, veliki sam zaljubljenik u duga pješačenja i lutanja šumom. Ta mi je sklonost valjda usađena u genima koje sam naslijedio od svog pradjeda Franje Piršla, šumarskog manipulanta u Drachovu poduzeću koji je prije jednog stoljeća iz Gorskog kotara doselio u Jasenik kraj Špišić Bukovice. Dobar komad života deda Franjo nije ni izlazio iz šume. A takav sam nekakav i ja, kada vrijeme između putovanja ili lockdowna provodim u Virovitici. Stoga mi je neopisivo drago naići na sve one entuzijaste koji poput Krune ili ekipe iz Biciklističkog kluba BOR imaju viziju da se šume mogu koristiti i na drugačije načine osim za sječu. A još draže i kada lokalna zajednica to prepozna i podrži.
Nastavak priče o Liticama mogao bi imati podnaslov S konja na Šarana. Konj je onaj o kojem mi je pričao Kruno, a kojeg je prije pola stoljeća, zbog povrede kopita, sjahao Gordy Ansleigh i utrku na 100 milja završio trčeći. Šaran, s veliko Š, je dio naziva kružne biciklističke cross-country staze, Put Šarana, provedene kroz šume i litice oko Virovitice, točnije Virovitičkih ribnjaka. „Naša single track staza dobila je ime po najbrojnijem stanovniku Virovitičkih ribnjaka“ kaže Ivan Vrbanić, predsjednik BK BOR iz Virovitice i jedan od organizatora biciklističke utrke XC Put Šarana koja se vozi u sklopu Slavonske brdsko-biciklističke lige Giant, te dodaje „To je službena verzija. Prava nije za javnost.
“ Kakvagod skrivena verzija bila, najbrojnijeg stanovnika ribnjaka sretnu ipak samo najstrpljiviji, na mamcu ili u mreži. Osim što su raj za lokalne ribiče, mirna voda i guste šume oko njih, omiljeno su mrijestilište i Virovitičana željnih rekreacije, sporta, boravka u prirodi ili pak sočnog roštilja, a sve više je i onih koji raznim sadržajima ovamo žele privući posjetitelje iz drugih sredina. Tako je nastao sada već tradicionalni Put Šarana Outdoor Weekend, sportsko-turistički događaj namijenjen sportašima rekreativcima koji se bave brdskim biciklizmom i trčanjem, koji se 22. i 23. svibnja ove godine održao po četvrti put. Subota je bila rezervirana za prvo izdanje trkačke utrke Slavonsko-baranjske trail lige, Litice oko Virovitice trail, dok je nedjelja pripala biciklistima, veteranima organiziranog outdoora u Virovitici i njihovoj devetoj po redu biciklističkoj utrci XC Put Šarana. U kalendar događanja, predzanji svibanjski vikend ubilježio se kao pravo proljetno buđenje nakon gotovo polugodišnjeg korona mrtvila. I najavio uzbudljivo virovitičko ljeto.
Od grada do Ribnjaka autom se stiže za svega nekoliko minuta, no radije bih preporučio bicikl ili štapove. Dosad sam utrasirao najmanje deset staza kojima sam prepješačio tih 7-8 kilometara, a još nisam iscrpio sve mogućnosti. Gotovo iza svakog vinograda, voćnjaka, pčelinjaka, neki je puteljak ili brazda koju je izrovao traktor, a možda i divlje svinje i koji se gubi u šumi. O zaobilascima da i ne govorim. Kruno me ja valjda zato i zamolio da mu pomognem obilježiti nepristupačnije dijelove šume. Čak i mnogim Virovitičanima bilo je pravo otkriće trčati sedamkilometarsku Utrku građana, najkraću od tri staze.
Druge dvije, od 15 i 25 kilometara trčale su se dobrim dijelom trasom Šaranice, ali i zabačenijim predjelima šume. Start i cilj, kojime je protrčalo oko četiristo natjecatelja, bio je u virovitičkom prigradskom naselju Sveti Đurađ, uz sjeverne padine Bilogore. Dugu stazu istrčala su i dva naša poznata ultramaratonca, Eldin Hodžić iz Buzeta i Pavle Kruljac iz Rijeke, okrunili se zlatom i srebrom u kategoriji M, a sportski vikend u Virovitici, kako vele, zaokružili ugodnim boravkom u Kuriji Janković, ladanjskom hotelu u blizini Virovitice, nositelju nacionalne oznake „Safe Stay in Croatia.“ Uz medalje, pobjednici u toj i još tri druge kategorije nagrađeni su i nagradom Turističke zajednice Virovitičko-podravske županije, Vikendom za dvoje na Jankovcu. Hoće li se naši trkači odmarati uz slap Skakavac i Jankovačko jezero ili propješačiti brojnim planinarskim i treking stazama Parka Prirode Papuk koji vode do najljepših slavonskih vidikovaca, ostaje na njima. U svakom slučaju s VPŽom sprijateljiti se može i hodajući.
A o biciklu tek da se i ne govori. Na području Virovitičko-podravske županije uspostavljena je mreža od 535 km označenih biciklističkih staza koje su podijeljene u 13 tematskih ruta. Dio njih nastavak je poznatih međunarodnih biciklističihe ruta – Dravska ruta i EuroVelo 13 – Ruta željezne zavjese. Lunjajući onim dijelovima šuma u koje mnogi ne zalaze, pouzdano znam da ih ima još mnogo neoznačenih pa entuzijasti željni uzbuđenja i otkrića, navalite.
Downhill, uphill, uzvodno, nizvodno, sjahati s bicikla na konja ili uskočiti u kanu. No vratimo se mi do našeg opjevanog grada i biciklističkog kluba iza kojega je već više od jednog desetljeća postojanja. Dokazao se već u brojnim aktivnostima i projektima: napravljena je XC staza Put Šarana, osvojene brojne medalje, održano 7 biciklističkih utrka, desetak biciklijada, organizirana tematska druženja i vožnje. Cure i dečki iz BK BOR o sebi govore kao o “Rekreativacima, entuzijastima, ljubitelima dobrih MTB vožnji i utrka, dobrog provoda i druženja.” Iako ih već godinama poznajem, ni ja o njima ne bih mogao sročiti bolje. Jedino podvući ovo zadnje jer atmosfera je kod njih do zadnjeg trenutka uzbibana. U deset godina jedna mala i nepoznata utrka prerasla je u dvodnevni događaj Put Šarana Outdoor Weekend i jedna je od najatraktivnijih utrka u Slavoniji.
Mnogo je i drugih razloga da se, uz outdoor aktivnosti, provede vikend, pa i dulje u Virovitici. Obilazak Dvorca Pejačević u kojemu je novi stalni postav Gradskog Muzeja, uz piće na ljetnoj terasi, zaokupit će vas cijelo prijepodne. Virovitica je pandemiju COVIDa-19 do sada preživjela iznimno aktivno, uz sva pridržavanja propisanih mjera. Kada god se moglo, djelovalo se i stvaralo maksimalno, u inat pandemiji. Kazalište Virovitica, koje u gradu postoji već više od jednog stoljeća, prošlogodišnjim Kazališnim ljetom te s nekoliko premijera održalo je sezonu živom, a u lipnju i srpnju ove godine poznati kazališni festival Virkas, svoje 17. izdanje doživjet će po prvi puta ljeti.
Tu su i kultna ViKA u Horn Pubu, s klupskom glazbom, izložbama i književnim večerama te Svirka u Palači. A za enofile pravo otkriće! Obiteljska vinarija Tomo Boutique Winery, jedna od najmodernijih boutique vinarija u Slavoniji. Ideja vodilja, kako u vinariji kažu je: “Proizvoditi vina koja će redefinirati status i položaj graševine kao naše najprepoznatljivije, ali istovremeno i najpodcjenjenije vinske sorte.
Uz to žele pokazati da slavonska vina mogu napraviti još veći iskorak u vinskom svijetu Hrvatske i Europe. I bijela i crna”. Gdje je točno vinarija? Na liticama oko Virovitice, nekoliko brežuljaka dalje od Virovitičkih ribnjaka, gdje biciklistička ili pješačka ruta može završiti i na dobroj kapljici.
fotke: Saša Pjanić
