Mlinica na Ribnjaku na samo nekoliko minuta od ‘Jelačić placa’

Tko bi i pomislio da samo na tri-četiri kilometra od ‘Jelačić placa’ u glavnom gradu Hrvatske postoji sasvim dobro očuvana vodenica i još k tome u dobrom stanju da vam samelje kukuruz u brašno. E, to zaista i postoji!

Tradicijsko blago nadomak centra Zagreba – šarmantan vremeplov povijesti, stara vodenica, rado otvara vrata posjetiteljima

Do vodenice je u Gračanima od Trga bana Jelačića slikovito rečeno, samo je ‘7 minuta vožnje’.  Mnogobrojni su u ovom dijelu Zagreba potoci što ispod Medvednice u dugom vremenskom razdoblju teku put Save a pokretali su pilane, suknare te mlinove za mljevenje žita, koštica uljarica ili usitnjavanje sirovina za izradu papira i kamenine.

Zbog velikog broja mlinova dio naselja podno Medvednice nazvan je Mlinovi, a jedna od ulica dobiva ime Mlinarska.

Najbrojniji su bili mlinovi za žitarice i radili su sve do šezdesetih godina XX. stoljeća. Danas je tu i jedna od posljednjih vodenica podno zagrebačke gore na potoku Ribnjaku (nekad su ga zvali Topličica).

Smještena je na južnom rubu Parka prirode Medvednica u mirnoj dolini, nedaleko od izvora tople vode. U sačuvanim pisanim dokumentima mlin i mlinarski obrt spominju se 1773. godine. Sadašnja zgrada izgrađena je navjerojatnije u drugoj polovici XIX. stoljeća. Izvedena je kao manji drveni objekt s dvostrešnim krovištem. Na glavnom pročelju je polica na koju se odlažu vreće sa žitom.

 Unutrašnji prostor podijeljen je na mlin i komoricu. Na veliko drveno kolo voda se nalijeva žlijebom, a energija se na mehanizam za mljevenje prenosi horizontalnom osovinom. U mlinu je milcajg – mlinsko postrojenje s košićem i mlinskim kamenima te kištrom za brašno, vagom i priborom za sipanje žitarica i brašna.  Osim za potrebe vlastite kuće, vlasnik je mljeo i za desetak susjednih obitelji tako da mlin ponekad bio u pogonu i danju i noću.

Ponosna obitelj Rudolfa Banića do danas čuva stare dozvole za tjeranje mlinskog obrta i bilježnicu plaćanja pristojbi za pravo na mlinarenje, tzv. melinščinu. Ona se plaćala jedanput godišnje lokalnim vlastima koji su to ovjeravali potpisom i žigom.  O tome svjedoči bilježnica koja je vođena od 1773. godine.

Do 1805. tekst je pisan latinskim, a onda do 1860. godine –  njemačkim jezikom. Hrvatskim je pisano do 1924. Na stranici bilježnice je i žig grofa Kulmera.

U komorici ili mlinarevoj sobi nalazi se najnužnija oprema za boravak i odmor mlinara, a namještena je predmetima narodnog rukotvorstva. U njoj su krevet, škrinja, stol, klupa, stolac i domaći tekstil.  Danas se u mlinu melje za potrebe vlasnika, kao i za užitak dosta čestih posjetitelja, osobito predškolske i školske djece. Uz redovitu skrb obitelji Banić, mlin je detaljno obnovljen u razdoblju od 1983. do 1985. godine.  I, da, da ne zaboravimo, uz mlin danas je i uzgajalište pastrve, pa ako se zaželite potočne pastrve, svakako nije daleko uputiti se do ribogojilišta.

 

I na kraju, donosimo par činjenica koje je dobro znati planirate li posjetiti ovo malo etnološko blago

·       VODENICA je tradicijski privredni objekt koji funkcionira od 1773. g. u vlasništvu obitelji Rudolfa BANIĆA.

·       MLINICA je kulturna baština Republike Hrvatske

·       MLIN je turistički, izletnički i planinarski sadržaj

·       MLINICA je jedan od posljednih edukativnih primjera korištenja snage vode na gospodarstvu

Istražite Zagreb i njegovu čarobnu okolicu, osvojit će vas bogatstvo prirode i tradicije. Posjetite Zagreb i  Zagrebačku županiju, carstvo brojnih izletnika i aktivnog odmora.

Priredio i fotografije: rOskar