I dok u ovo adventsko vrijeme gradovi bliješte obučeni u blagdansko ruho koje će skinuti već u siječnju, neka vodnjanska pročelja tijekom cijele godine privlače pažnju dvjema vrstama trajnih, ali kontrastnih vizuala. Za prve je karakteristična samo crvena boja, drugih ih imaju bezbroj. Prvi su neuobičajeni tragovi prošlosti, angažirana (auto)biografska crtica iz 40-ih godina prošlog stoljeća, drugi su odraz suvremenosti, urbano i ekspresivno street art blago. Prve su anonimno stvarali aktivisti, partizani, komunisti i antifašisti, dok su drugi djelo s potpisom domaćih i stranih umjetnika koji su svojom imaginacijom intervenirali u arhaični gradski prostor pretvorivši Vodnjan u fascinantnu galeriju na otvorenom.
Stoga, posjetite svjetlucavi Vodnjan i uživajte u blagdanskoj atmosferi i sadržajima, no imajte na umu da vas u ostatku grada čeka zanimljiva priča o crvenim grafitima i brojnim muralima koju vrijedi istražiti. Ili zbog nje ponovo posjetiti ovaj osebujni istarski gradić koji upravo s pomoću njih, na jedinstven način, komunicira s posjetiteljima uvlačeći ih u labirint svojih uličica, pjaca, kala, kaleta.
CRVENI VODNJANSKI GRAFITI – POVIJESNI ARHIV SAČUVAN NA PROČELJIMA
Kad na prvu čujete da je Vodnjan prepun grafita, zasigurno ćete pomisliti na sve one išarane fasade koje nagrđuju izgled hrvatskih gradova, no Vodnjan će vas još jednom iznenaditi. Krenete li u istraživanje njegovih pročelja, primijetit ćete podosta izblijedjela crvena slova kojima je, na vrlo specifičan način, na talijanskom jeziku, ispisano važno poglavlje u (auto)biografiji ovoga grada.
Crveni grafiti, ili kako su nazivani u periodu nastajanja, crvene parole, odražavaju vrtlog promjena i događaja koji su zahvatili Istru burnih četrdesetih godina prošlog stoljeća. Naime, aktivisti i aktivistkinje Narodnooslobodilačkog pokreta, tijekom rata, pisali su po zidovima kako bi komunicirali s lokalnim stanovništvom, prenosili poruke i ciljeve NOP-a, motivirali i mobilizirali ljude, borili se protiv nacifašističke propagande.
U fazama oslobođenja grafite su pisali partizani prilikom prolaska kroz pojedina mjesta ili su grafitima, kao dekoracijama, partizane dočekivali mještani. Najviše grafita, pretpostavlja se njih 850 tisuća, nastalo je 1946. godine, prilikom dolaska Međusavezničke komisije za razgraničenje kad su se stanovnici Vodnjana pomoću grafita, na poticaj lokalnih odbora i komiteta, opredjeljivali između priključivanja Italiji ili Jugoslaviji. Može reći da su crveni grafiti bili prvi masovni medij kojim se obraćalo stanovništvu te vrlo učinkovita zidna propaganda.
Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine, Vodnjan je, uz Pulu, Fažanu i Brijune, ostao u rukama fašista. U takvim je uvjetima ispisivanje grafita bilo otežano, ali odvažnost tadašnjih “grafitera” da uz važnu poruku ispišu ili urežu W (kraticu za talijanski usklik viva/živio), bila je jača od moguće kazne. Tako je na zidu preko puta stare ambulante jedna hrabra ruka uspjela urezati nekoliko prkosnih slova W Tito (Živio Tito), te uz njih dodati srp i čekića i godinu 1944., a u ulici Pian taj usklik stoji uz Staljinovo prezime. Tražite li dalje, primijetit ćete da je crvenom bojom u Trgovačkoj ulici ispisan grafit „W Dignano liberata“ (Živio oslobođeni Vodnjan) koji datira iz faze završetka ratovanja. Sudeći po njihovim porukama i značenjima ostali su natpisi ispisivani nakon toga perioda, većim dijelom 1946. godine.
Vodnjanski grafiti nastajali su korištenjem različitih sredstava pisanja, a neki su i urezivani. Tehnike su raznovrsne: od kombinacije vapna i boje u prahu ili korištenja standardnih boja i blata, preko miješanja crvene zemlje, vapna i vode, pa sve do korištenja zgusnute krvi iz klaonica! Unatoč organizaciji, grafiteri su se na terenu snalazili sami te im je uz kreativnost, trebalo i podosta hrabrosti. Iako u većini grafita prevladavaju slova ima i onih grafita koji navode brojke boraca i palih partizana porijeklom iz Vodnjana. Bio je to način da se oda počast poginulima neposredno nakon rata prije no što se to počelo redovito činiti brojnim spomen-pločama i spomenicima.
Ovaj specifičan krajolik sjećanja proteže se i izvan Vodnjana. U obližnjoj Galižani pronaći ćete grafite na talijanskom i hrvatskom jeziku s porukama identičnim porukama vodnjanskih grafita. Jedan od najintrigantnijih grafita nalazi se u Peroju u koji se u davnom 17. stoljeću doselilo 13 obitelji grčko-pravoslavne vjeroispovijesti iz Crne Gore od kojih potječu sadašnji stanovnici. Ispod jedne fasade koja se polako raspada i čija je zadaća bila da prikrije grafit i izbriše iz vidokruga i sjećanja, izvire poruka napisana na ćirilici. Simboličan je to prikaz koliko su grafiti prisutni i važni kao povijesni svjedoci, vrlo žilavi i izdržljivi.
Unatoč tome što opstaju desetljećima na pročeljima Vodnjanštine i diljem Istre, ovim fragmentima prošlosti, prijeti nestajanje i zaborav. Stoga je vrlo važno njihovo dokumentiranje i proučavanje čemu je dugi niz godina posvećen kulturolog i istraživač Eric Ušić koji se njima bavio u svojoj doktorskoj disertaciji te u istraživanju provedenom na Fakultetu za društvene znanosti u Ljubljani. U svom istraživanju za doktorsku disertaciju, detektirao je čak 1349 parola na 142 lokacije u Istri, ispisanih na hrvatskom i talijanskom jeziku. Cjeloviti ili u fragmentima, prekriveni povijesnom patinom i nakon više od 70 godina s istrošenih fasada još uvijek komuniciraju s prolaznicima zaslužujući da ih se primijeti i osluhne.
VODNJAN – GALERIJA NA OTVORENOM S VIŠE OD 40 MURALA
I dok su grafiti bili svojevrstan komentar društvenih i političkih zbivanja prije 70 godina, arhaično gradsko tkivo Vodnjana premreženo je eksplozijom imaginacije i boja na fasadama pojedinih zgrada koje vrlo efektno razbijaju dominantnu bjelinu kamene vodnjanske jezgre. Više od 40 murala čini Vodnjan zanimljivijim i modernijim pretvarajući ga u galeriju na otvorenom koja će u trenu u vama probuditi istraživački duh i uzbudljiv osjećaj da vas već iza sljedećeg ugla očekuje sasvim nova i jedinstvena vizualna atrakcija s potpisom domaćih i stranih street art umjetnika.
A kako je toliki broj murala nastao baš u Vodnjanu? Sve je započelo prvim međunarodnim festivalom ulične umjetnosti Sobe/Stanze/Rooms u organizaciji Antonia Storellia i Germana Fiorantija 2011. godine kada je Grad Vodnjan gradski prostor stavio na raspolaganje umjetnicima kako bi svoje radove uklopili u vodnjanski kontekst. Izložbeni tijek festivala odvijao se u dva paralelna pravca i to u galeriji El Magazein te gradskim ulicama Vodnjana na kojima su umjetnici zapuštenim fasadama udahnjivali novi život probudivši ih iz usnulosti propadanja i nevidljivosti.
Za impresivnu brojnost murala te njihovu atraktivnu privlačnost zaslužan je Boombarstick Urban arts & music festival čija je idejna začetnica bilaKlara Mršić. Murale, često pozicionirane u skrivenim uličicama i trgovima, oslikavali su umjetnici iz Španjolske, Engleske, Ukrajine, Italije, velika imena street art umjetnosti iz cijeloga svijeta, a u projektu je sudjelovao i značajan broj hrvatskih umjetnika. U razdoblju od 2013. – 2016. godine nastalo oko 35 murala, a kreativna, mladalačka energija ubrzala je krvotok grada kolajući kroz njegove ulice i uličice koje su vrvjele brojnim sadržajima, umjetnicima, izvođačima i posjetiteljima.
Ta se energija i dalje osjeća pogledom na svaki od četrdesetak vodnjanskih murala koji se mogu razgledati u bilo koje doba godine. Atraktivno nasljeđe Boombarstick festivala postalo je razlog posjeta Vodnjanu, snažan magnet koji brojne ljubitelje umjetnosti privlači i potiče da se predomisle i (s)krenu do Vodnjana s već zacrtane rute po Istri. S vremenom, svaki od vodnjanskih murala postao je koloristični pripovjedač koji promatrača neočekivano uvlači u uvijek novi i drugačiji svijet umjetničke imaginacije, a takvih šarenih svjetova bit će još jer se može reći da je stvaranje murala u Vodnjanu postalo tradicija.
Potvrda tome je još jedan festival posvećen street art umjetnosti tijekom kojeg je ove godine nastao jedan od najimpresivnijih murala u Vodnjanu. Radi se o B Urban Jam – Graffiti Jam festivalu koji je organizirao Eric Derocchi te u čijem su sklopu sudjelovali street art umjetnici iz pet zemalja (Hrvatske, Srbije, Italije, Njemačke i Australije) oslikavši zid Osnovne škole Vodnjan. Koristeći cijelu jednu stranu dvorane kao svoje platno stvorili su mural površine od čak 150 m2, a na njemu je radilo čak 16 umjetnika! U sklopu B Urban Jam – Graffiti Jam festivala održana je i radionica za djecu pod pokroviteljstvom Grada Vodnjana u organizaciji Kulturno umjetničke udruge Akt iz Opatije.
Voditelji radionice Sandra Vučetić, članica Kulturno umjetničke udruge Akt i vanjski suradnik Eric Derocchi pomogli su djeci oslikati cvjetne motive na zidiću škole. Prilikom oslikavanja koristile su se boje za zid i sprejevi, a uz mentorstvo voditelja radionice školarci su dobili priliku okušati se u oslikavanju zidova svoje škole te steći vještine s kojima će jednoga dana neki od njih stvarati neke nove, atraktivne i intrigantne, murale na pročeljima svoga grada ili pak proučavati i čuvati grafitersko vodnjansko nasljeđe.
Kako bi posjetiteljima Vodnjana olakšala snalaženje i orijentaciju TZ grada Vodnjana izradila je kartu murala koju možete pronaći na web stranicama Visit Vodnjan https://bit.ly/48uOUdd te krenuti u ovu uistinu uzbudljivu vodnjansku avanturu kad god poželite!
Izvori:
Eric Ušić
Attinianum, Glasilo Grada Vodnjana-Dignano, 1/2020
Fotografije: Loris Županc, arhiva TZ Vodnjana, Sandra Vučetić
