Piše: Helena Varendorff, Okusi.eu
Beč je već desetljećima omiljeno mjesto za izlete ljudi iz naših područja. Obično su glavni razlozi za to kultura i razne izložbe. Neki su tu zbog shoppinga a neki sve više i zbog hrane! Naime, Beč se u posljednjih nekoliko godina iz jedne klasične K. und K. (Kraljevske i carske) metropole uzdigao u pravu metropolu dobrih okusa iz cijelog svijeta.
Beču je grad koji je prepun višestoljetnih tradicija ali i modernog duha koji nezaustavljivo prodire. To je grad konditoraja (slastičarnica) čije su slastice obožavali i carevi ali i grad u kojem je trenutno čak 9 restorana koje krase Michelinove zvjezdice. Čak dva imaju po dvije zvijezdice a najpoznatiji je vjerojatno Steirereck koji već godinama ne silazi s popisa 10 najboljih svjetskih restorana.
Beč je već stoljećima i šarena mješavina raznih naroda i kultura. Bivše središte velike Monarhije (Austro-ugarskog carstva) brojalo je pred početak prvog svjetskog rata preko 2,1 milijuna stanovnika i po broju stanovnika Beč je bio 5. najnaseljeniji grad na svijetu. Danas je stanovnika tek oko 1,8 milijuna ali i dalje dopiru sa svih strana svijeta i svaki je od naroda sa sobom u “Bečki lonac” donio i dalje donosi i okuse i mirise svoje domovine koji danas čine ono što nazivamo Bečkom kuhinjom. Jer Bečka kuhinja nije isto što i Austrijska kuhinja. 
Bečka je kuhinja možda jedina kuhinja u svijetu koja nije dobila ime po zemlji nego – po gradu. Tako ona nije niti nacionalna kuhinja države Austrije nego možda više kuhinja one bivše države – Austro-Ugarske monarhije, koja je okupljala područja koja su danas nove države.
Bečki su specijaliteti često porijeklom iz nekih drugih zemalja. Uz nadaleko poznati Bečki odrezak, koji je navodno porijeklom iz Milana u kojem se naziva Costoletta Milanese, tu bi se našli i Tafelspitz i Strudel(štrudle). Tafelspitz, ili «vrhunac trpeze ili stola» odnosno najbolji komad govedine, poznaje i svaka mama, baka ili prabaka naših krajeva. To je ona «obična govedina» s goveđom juhom, kako je slavni zaštitni znak bečke kuhinje opisao jedan prijatelj iz Zadra. To je tipični nedjeljni ručak kakvim ga poznaju gotovo sve obitelji naše ali i susjednih zemalja.
I o štrudlama, zaštitnom slatkom znaku Bečke kuhinje, bi se moglo dugo raspravljati. Jesu li one pak porijeklom iz Hrvatske ili zemalja Balkana te jesmo li ih mi – uz bureke i ostale savijače – preuzeli iz turske kuhinje ili su ih pak svi oni preuzeli to sve od nas? Činjenica je da su u Beču štrudli uglavnom s voćem ili sirom i eventualno makom. Kod nas postoji i obilje slanih štrudla ili savijača: bučnica i zeljanica. Neki bi ih nazivali i pitama ali to je već za neku drugu temu.
Beč, poput svakog grada, ima mjesta na koja svaki turist želi otići a koja domaći uglavnom izbjegavaju. Ali turisti često nemaju dovoljno informacija o mjestima koja jako voli lokalno stanovništvo. Mi poznajemo jedna i druga. U ovom članku pročitajte što se smatra institucijama hrane u Beču. Više o kultnim institucijama, skrivenim i potrage vrijednim lokacijama doznajte klikom na poveznicu.
Ugodno čitanje i dobro došli u Beč!
Izvor: Okusi.eu
