Piše: Vlatka Vužić
Susjedna nam Slovenija je zemlja koja već niz godina ne samo promovira, nego doista i živi, vrijednosti o kojima mnogi drugi tek pričaju. Već je neko vrijeme tema održivosti, posebno u turizmu, prisutna u medijima, u političkim govorima, donose se strategije, upozorava se na moguće katastrofalne posljedice po okoliš, a onda i po čovjeka, ako se kao pojedinci i društvo prema prirodi ne počnemo odnositi s poštovanjem, ali tek rijetke zemlje, a Slovenija u njih spada, se doista mogu pohvaliti rezultatima i na turističkoj karti Europe pa i svijeta, označiti se zelenom bojom.
Privatno i poslovno Sloveniju posjećujem često, a ono što je nama u Hrvatskoj velika prednost je to što bilo koju njenu destinaciju možemo odabrati kao lokaciju odmora barem za vikend, kao mjesto na kojem ćemo se odmaknuti od svakodnevice, pobjeći od ludog ritma tjedna iza nas i napuniti “baterije” za tjedan ispred nas.
Kako sam tip koji, kad su putovanja u pitanju, uvijek želim otkriti nešto novo, na red je došla Doljenjska – regija koja je većini poznata po predivnom Gradu Otočec. Ovaj dvorac – hotel smješten na otočiću u srcu rijeke Krke, član je prestižnog udruženja hotela i restorana Relais & Châteaux i ne bih imala ništa protiv jednom u budućnosti smjestiti se u nekoj od njegovih soba ili apartmana i uživati u tretmanu na kakav su navikli gosti takvih prestižnih zdanja.
Posebna je pažnja ovdje posvećena gastro ponudi, a uz najbolju hranu serviraju i najkvalitetnija vina koja su meni i kolegama predstavili u “vinskom tornju”, prostoru namijenjenom za uživanje u kušanju najboljih butelja iz Slovenije, ali i drugih zemalja.
Uz goste koji u ovaj zeleni kraj bježe iz gradske vreve kako bi odmorili oči, uši i sva ostala osjetila u prirodi, ovdje dolaze i veliki i mali sportaši profesionalci i rekreativci, koji idealan smještaj za sebe mogu pronaći u obližnjem hotelu Sport u kojem u svakoj sobi pa i na hodnicima sportski rekviziti animiraju i ukazuju na važnost koju za ljudsko tijelo ima kretanje.
Koliko u tom hotelu vode računa i o zdravoj prehrani utvrdili smo obilaskom njihovog vlastitog vrta! Tako za večeru možete pojesti salatu koju ste možda još istog jutra, prije nego su ju vrijedne ruke osoblja hotela ubrale, gledali kroz prozor sobe.
U promociji svoje turističke ponude, uz naglasak na ekološkoj i priči o održivosti koje su isprepletene, Slovenija ističe i aktivni odmor. Za nekoga će (i to je skroz u redu), jedina aktivnost koju si želi priuštiti biti uživanje u wellnessu u nekom od hotela. Ja sam primjerice, aktivno isprobala cijelu ponudu wellnessa hotela Balnea Superior kako bih iz prve ruke, objektivno, mogla baš svakome reći da tamo mora otići.
Za one pak kojima je najbolji odmor kretanje u prirodi, a mogućnost da “zelena šetnja” bude i edukativna vide kao bonus, prava je lokacija Baza 20, mjesto na kojem će vam povjesničar pokazati i ispričati kako su se za vrijeme II. svjetskog rata partijski funkcionari skrivali i donosili odluke koje su rezultirale stvaranjem države koja je do 90-tih nama i Slovencima bila zajednička.
Priča o Bazi 20 je priča o tome kako priroda čovjeka može zaštiti, može mu biti najbolje sklonište, ali dobro je što danas, barem u ovim našim krajevima, živimo u vremenima kada nam je ona utočište u kojem tražimo mir i prostor za stvaranje lijepih uspomena.
Za takvu jednu lijepu uspomenu zaslužna je i žena posebne energije i zaraznog osmijeha – pčelarka i keramičarka Andreja Stankovič. Kroz Zavod Čebela ona educira, širi znanje, ali i ljubav prema pčelama i prirodi koja liječi. Da je med zdrav i da ga treba konzumirati, pogotovo zimi, učili su nas još kao djecu, ali nismo naučili kakva sve razna ljekovita svojstva imaju različiti proizvodi od meda i koliko je načina na koji ih možemo upotrijebiti i tako učiniti dobro svom organizmu. Gospođa Andreja naslijedila je ljubav prema pčelama od svog oca i prenijela ju na svoje nasljednike, a na svom imanju na kojem uzgaja pčele, rado prima goste, bilo da su došli učiti o pčelarstvu, uživati u medenoj masaži, ili pak provesti dan u prirodi uz piknik za kojeg će ona košaru napuniti slasnim domaćim proizvodima te servirati ukusno jelo i med(e)ni desert na drvenom stolu ispod stoljetne krošnje. Sve naravno začinjeno ljubavlju prema onome što radi. I živi.
Taj isti začin ljubavi prepoznaje se i kod Roberta Gregorčiča, čija Herbelier Oštarija je kako on sam, u šali zna reći – “carska država”. I doista u ovom restoranu jedete, ali ono što je još I važnije – osjećate se kao car.
Raskošnim okusima serviranih slijedova jela nazdravljali smo “carskim nektarom”, tj. biranim vinima, a ljubazno osoblje svaki je slijed i svaku etiketu predstavilo na kvalitetan način, nenametljivo i simpatično. Upravo to ozračje i duh restorana je često presudno za izbor kada odlučujete gdje ćete se vratiti, ja u Herbelier Oštariju zasigurno hoću.
Fotografije: Vlatka Vužić
