Dvorac i podrum Belaj – doživljaj carske gozbe u Istri

[contact-form][contact-field label=”Ime” type=”name” required=”true” /][contact-field label=”E-pošta” type=”email” required=”true” /][contact-field label=”Web-stranica” type=”url” /][contact-field label=”Poruka” type=”textarea” /][/contact-form]

Piše: Vlatka Vužić

Jednom davno u koritu rijeke Raše postojalo je nekoliko dvoraca. Jedan od njih bio je i dvorac koji je u XI stoljeću kada ga je car Henrik poklonio grofu Ulrich Weimar nosio ime Bellai.
Ovako počinju bajke, ali priča o današnjem Belaju je istinita i velika je sreća za hrvatski turizam, ali i za sve goste koji na ovu lokaciju dolaze što su važnost te priče prepoznale dvije obitelji i odlučile dalje razvijati njenu bogatu fabulu.

Obitelj Ivić u čijem je vlasništvu Podrum Belaj te obitelj Belay čije prezime ukazuje da im je vlasništvo nad Dvorcem Belaj očito bilo sudbinski namijenjeno, vlasnici su dvije vinarije koji su odlučili partnerski udružiti snage kako bi ovom zdanju bogate povijesti udahnuli novi život kroz kreiranje ponude koja uz vrhunska  vina uključuje i birane delicije, ali i čaroban prostor (interijer i eksterijer), za najrazličitija događanja – od obilježavanja najvažnijih privatnih trenutaka do poslovnih evenata.

 

Dvorac Belaj koji se danas nalazi na listi zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske oduvijek je imao snažnu vezu s vinogradarstvom i vinarstvom. Okružuje ga 11 hektara vinograda pa je za berbu tijekom pet dana potrebno angažirati 30-tak radnika, a uz te vinograde, grožđe za Podrum Belaj vina dolaze i iz vinograda iz obližnjeg Boljunskog polja te sela Šimuni.

Vrata kušaonice i restorana Belaj čiji Chef Ivan Prokeš kreira jela sezonalno inspirirajući se istarskim podnebljem i najboljim lokalnim namirnicama otvorena su 2017.godine. Da autohtonim jelima daje  moderan štih dozirajući ga u pravoj mjeri, uvjerila sam se kušajući slijedove od plate boljunskih sireva i domaćih suhomesnatih proizvoda koja je servirana za hladno predjelo preko makaruna s boškarinom i tartufatom te fuža s pršutom i rukulom – delicija serviranih za toplo predjelo, sve do glavnog jela – svinjskog lungića i pilećih rolica punjenih sirom i kobasicama uz povrće na žaru i kremu od krumpira koja se (o)topila u ustima.

Uz svaki slijed su ljubazni domaćini servirali vino pa smo imali priliku kušati sjajan Podrum Belaj Merlot iz 2017. te Dvorac Belaj Malvaziju također iz 2017. Nazdravljali smo i ugodno razgovarali sjedeći za velikim drvenim stolom  pokraj otvorenog kamina  i s kolegama sam komentirala kako je sigurno poseban doživljaj doći ovdje za hladnijih dana i večerati uz svjetlost i zvukove otvorenog ognjišta.

Kad bi taj kamin mogao pričati sigurno bi ispričao brojne romantične i vesele priče. U bližoj budućnosti, otkrili smo kroz male razgovore uz finu papicu i dobru kapljicu, na imanju Belaj će se nuditi brojni tematski programi za goste koji traže autentičan doživljaj.

U dvorcu kojeg obitelj Belay planira obnoviti kako bi zasjao u punom sjaju i kako bi u njemu mogla ponuditi i smještajni kapacitet, tj. u jednoj od njegovih dvorana već su održane mnogobrojne svečanosti, a posebno je omiljeno mjesto za bajkovita vjenčanja.
U ljetnim mjesecima svečanosti se održavaju i u dvorištu s predivnim pogledom na zelenilo vinograda, a goste opijene atmosferom, ali i dobrom kapljicom budno čuva maskota imanja Belaj – njuška umiljata koliko i velika,  pas Bacchus.

FOTKE: Vladimir Mudrovčić, Andreja Milas, Vlatka Vužić