Sigurno ste čuli već o Camino de Santiago. Put za Santiago (Camino de Santiago) je ruta koju prelaze hodočasnici iz Španjolske i cijele Europe koji vodi u Santiago de Compostelu, grad u kojem se nalaze moći svetog apostola Jakova. Zbog toga se naziva još i Putem Svetog Jakova. Tijekom cijelog Srednjeg vijeka, Santiago de Compostela je bilo vrlo popularno hodočasničko odredište, te je na ovoj trasi izgrađeno oko 1.800 građevina, vjerskih, ali i svjetovnih, od velikog povijesnog značaja. Put je odigrao temeljnu ulogu u poticanju kulturne razmjene između Iberijskog poluotoka i ostatka Europe u srednjem vijeku. On ostaje svjedočanstvo snage kršćanske vjere među ljudima svih društvenih slojeva iz cijele Europe. Kasnije je zanimanje za ovo hodočašće oslabilo, ali u današnje vrijeme ponovo mu se vraća popularnost. Postoji nekoliko verzija Puta Svetog Jakova, ali klasična verzija je francuski put Svetog Jakova.
Vijeće Europe mu je 1987. god. dodijelilo titulu “Glavne ulice Europe”. UNESCO je 1993. god. proglasio španjolski i francuski dio puta za Santiago UNESCO-ovom svjetskom kulturnom baštinom. Put svetog Jakova bio je jedno od najvažnijih kršćanskih hodočašća tijekom kasnijeg srednjeg vijeka i put hodočašća na kojem se mogao zaraditi plenarni oprost; druge glavne hodočasničke rute uključuju Via Francigena do Rima i hodočašće do Jeruzalema. Legenda kaže da su posmrtni ostaci svetog Jakova brodom prebačeni iz Jeruzalema u sjevernu Španjolsku, gdje je pokopan u današnjem gradu Santiago de Compostela. (Ime Santiago lokalna je galicijska evolucija latinskog Sanctija Iacobija, “Sveti Jakov”.)
Jeste znali za hrvatski Camino? Imali smo ga nedavno u Petrinji kroz prekrasnu rutu Camino Banovina
U Hrvatskoj već postoje Camino Krk, Podravina, Imota te Camino Šibenik, a od prošle godine je na Camino kartu Hrvatske, ucrtana i ruta Camino Banovina. Nedavno održano hodanje Putem Svetog Jakova, obilježeno je još većim brojem zainteresiranih posjetitelja koji su kroz hodanje po Banovini, upoznali iznimnu ljepotu ovog pitomog, zelenog, predivnog ruralnog prostora i nažalost potresom ranjenog predjela Lijepe Naše.
CAMINO BANOVINA – 27.04.-30.04.2023.
U organizaciji Bratovštine Svetog Jakova i suradnji s Turističkim zajednicama Sisačko-moslavačke županije, Petrinje, Topuskog te gradovima i općinama Petrinja, Glina, Topusko, kao i Hrvatskim planinarskim društvom „Zrin“ Petrinja i Udrugom Građanski aktivizam – GRAK, od 27.do 30.travnja, održano je hodanje Putem Svetog Jakova po Banovini, „Camino Banovina“.
Doznali smo da je Camino Banovina ove godine okupio 130 hodača. Uz prekrasno vrijeme, dugačko hodanje uz okrijepu, povremene pauze hodočasnika od kojih su neki došli iz BiH te cijele Hrvatske, kako ističe Kristina Suppe, direktorica TZG Petrinje: „Svaki dan je bio događaj za sebe, nova poznanstva, novi krajolici, nova druženja, s tim da su svi na kraju ostali izuzetno oduševljeni. Jedina riječ i ono što mogu prenijeti svima koji su bili u organizaciji, koji su hodali i povratne informacije hodočasnika su prekrasne. Ne znaju što ih se više dojmilo, je li to ljepota prirode ili je to bogata naša turbulentna povijest, baština koju zaista imamo jer imamo što pokazati, je li to gostoljubljivost domaćina gdje smo stajali, gdje smo popričali sa svima, gdje su nas stvarno širokog osmijeha i velikog srca dočekali.
A kako je izgledala ruta Camino Banovine?
Polazak je održan iz Siska, prolazilo se do Viktorovca, crkve Svete Marije, potom se išlo do naselja odnosno do Željezare i do crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Potom se nastavlja put prema Mošćenici i zaustavljanje kod kapele Svetog Jakova. Hodočasnici su zastali u u Otvornom keramičkom ateljeu gdje su članice pripremile okrijepu i nakon toga se hodalo prema crkvi na Slatini gdje je također bio jedan doček i pozdrav te govor župnika Cekovića. Nakon Slatine se put nastavio u Petrinju i završio u Petrinjskom parku. To je bio kraj prvog dana. Prvi dan je ruta Sisak-Petrinja. Drugi dan je bio najnaporniji što se tiče kilometara, a i terena po kojem se hodalo.
Kretalo se iz Petrinje, ispred crkve Svetog Lovre, petrinjskom šetnicom do mosta kod Stare bolnice, kroz Zeleni brijeg prema Cepelišu i podnožju ostataka crkve Svetoga Duha u Hrastovici iz koje su se hodači spustili na okrjepu OPG u Unina mala kuća u Hrastovici, da bi se spustili još malo niže, do crkve Svetog Bartola gdje je hodočasnike pozdravio župnik fra Bašić. Nakon tog pozdrava i kratkog odmora penjalo se do Planinarskog doma Matija Filjak na vrhu Hrastovačke gore i potom na stari drveni vidikovac u Gornjoj Bačugi, potom kroz sela Bačuga, Prečanica do Tješnjaka i Zelene doline te Hrvatskog Čuntića gdje su hodočasnici svratili do gđe Veronike Filipec, na jednu ponovnu kratku okrjepu, ali i prezentaciju narodne baštine PUKAN’CE i ostalih običaja Hrvatskog Čuntića. Da bi sve skupa drugog dana hodanja završilo u Ekološkom centru Vrata Zrinske gore u Prnjavoru Čuntičkom gdje je većina hodočasnika i noćila.
Treći dan se kretalo od Eko centra u smjeru Gline i to preko Donje Bačuge, Luščana, Brnjeuške, Majskih poljana do Gline i na tom danu je bilo čisto hodanje bez puno zaustavljanja, bez mogućnosti okrjepe, dakle čisto hodanje do same Gline gdje se moglo čuti jedno kratko predavanje o Glini i ponudi Gline. Taj dan je završio ručkom i povratkom također prema Petrinji i Prnjavoru Čuntićkom, sa obaveznim zaustavljanjem u Gori kod Marijanskog svetišta, gdje je crkva u obnovi, ali gdje su svi priliku vidjeti crkvu i čuti nešto o njenoj povijesti.
Po završetku tog trećeg dana ponovno odlazak kućama, odnosno do prenoćišta i četvrti dan je startna pozicija bila u Glini, pa sve do Topuskog gdje se hodalo uz nasip, uz rijeku Glinu prema Gređanima, Šatornji, kroz glinski kraj. Slijedio je ulazak u Topusko gdje ih je po dolasku dočekao načelnik općine Topusko, da bi se taj četvrti dan završio u parku Opatovina u Topusko s kratkim predavanjem te ručkom u hotelu.
Tu je bila i podjela Composteli. Hodočasnici su imali svoje hodočasničke putovnice u koje su marljivo tijekom dana skupljali i dobivali pečate za svaku pojedinu i prijeđenu znamenitost bilo da je sakralna ili prirodna baština Petrinjskog kraja. Compostele su potvrde o prijeđenom putu. Posebno su tiskane za Camino Banovinu, sa simbolima, odnosno uzorkom narodne nošnje na hrvatskom i glagoljici. I tako se putovanjem, stekla predivna uspomena i potvrda za svakoga tko je prohodao barem djelić puta po svojim mogućnostima i željama.
Fotografije: arhiv TZ Grada Petrinje
