Home Blog Priča o ponoćnom suncu na najsjevernijoj točci Europe

Priča o ponoćnom suncu na najsjevernijoj točci Europe

Piše: Helena Varendorf, Okusi.eu

Svatko bi barem jednom u životu trebao doživjeti ponoćno sunce. Iznad polarne obratnice sunce ne zalazi i što sjevernije idete, to će dulje trajati polarni dan i “noć bez noći”. Na polarnoj obratnici (Polarni krug) ponoćno sunce traje svega jedan dan a na samom sjeveru europskog kontinenta, sunce ostaje na horizontu preko dva mjeseca.

Naš je ljetni plan bio napraviti “mali” road trip sjeverom, od kojih 3000 km po sjeveru Finske, Norveške i Švedske, obići prijatelje, i kao krunu svega svratiti na Nordkapp, najsjeverniju točku Europe do koje se može doći cestom.

 

Rt Nordkapp (u prijevodu: Sjeverni rt) nalazi se na samom sjeveru Norveške i smješten je na otoku Magerøya. Cesta do otoka Magerøya vodi uz Porsangerfjord i za lijepog vremena budite spremni na sporo putovanje. Plavetnilo oceana i neba, te zelenilo prirode (bez drveća!) opušta oči, smiruje i poziva na česte pauze i, naravno, fotografiranje.

Na otok se dolazi tunelom: cesta odjednom uranja strmo u tunel duboko pod morem: s dubinom od 212 metara i dužinom od gotovo sedam kilometara jedan je od najdubljih i najdužih podmorskih tunela na svijetu.

Light show na Nordkappu

Za sam rt se plaća ulaznica koja vrijedi 24 sata i daje vam mogućnost noćenja, bilo u kamperu ili šatoru, što mnogi koriste. Veliko parkiralište odmah nakon naplatne kućice, bilo je prepuno kampera dok su se posjetitelji sa šatorima raštrkali posvuda po arealu. Na “kraju se svijeta”, pod jakim suncem glatka površina mora sjaji poput ulja i blješti toliko da je nije moguće gledati bez sunčanih naočala. Iako je na samom “Kappu” vidljiva samo mala zgrada, ispod nje je veliki podzemni višekatni dio s restoranima, izložbom i trgovinom suvenirima.

Za vrijeme našeg boravka na Nordkappu smo imali veliku sreću s vremenom. U restoranu smo doznali kako je ovo bio tek treći ovako sunčan dan u cijeloj sezoni. Nordkapp je inače poznat po hladnom, oblačnom pa i olujnom vremenu čak i usred ljeta a oblaci su navodno ponekad tako nisko da se ocean niti ne vidi.

A tog dana u srpnju bilo je relativno toplo, za laganu vestu i sunce je tako blještalo da smo morali nositi sunčane naočale u 22 sata. More je bilo glatko i nepomično i tako poput ogledala odbijalo jake sunčeve zrake

Oko 23 sata smo se iz restorana vratili do zaštitnog znaka Nordkappa, čeličnog globusa na vrhu rta, kako ništa ne bismo propustili. Stotine turista je također odjednom pristiglo autobusima samo zbog „predstave“ ponoćnog Sunca u samu ponoć: čekali smo da se Sunce spusti nešto niže, ostane lebdjeti nad morem i potom se ponovno počne uzdizati. More je sad još više nalikovalo površini ulja koja se presijavala poput starog, tamnožutog zlata.

U ponoć smo čekali da se Sunce spusti nešto niže, ostane lebdjeti nad morem i potom se ponovno počne uzdizati. More je sad još više nalikovalo površini ulja koja se presijavala poput starog, tamnožutog zlata.

Tko nije zainteresiran za divlje kampiranje, kamping s odličnim doručkom je moguće imati i u malom kampu desetak minuta prije Nordkappa, na raskršću prema selu Skarsvåg.

Najsjevernije ribarsko selo na svijetu

Sljedećeg smo jutra posjetile obližnje najsjevernije ribarsko selo na svijetu, Skarsvåg. U njemu živi samo šezdesetak ljudi koji se uglavnom bave ribolovom i to bakalara,  koji se posvuda suši.

U selu se nalazi i kičasta „Božićna kuća“, koja je otvorena preko cijele godine i sva je puna božićniih stvari, svijeća, nakita za bor, pulovera i sličnom. Bilo je neobično ući unutra po tako visokim ljetnim temperaturama i sve nekako očekujete hladnoću i snijeg koji tome bolje pristaju. Ovdje se može pojesti ukusne vafle ili pancakes te kolače i popiti tipičnu norvešku kavu. Prošetavši selom, pregledali smo i tek ulovljene, ogromne Kraljevske rakove, koji su nam bili na meniju prethodnog dana. Nakon tog drugog doručka je bilo vrijeme za presvlačenje u gojzerice i planinarenje iza sela, do malog fjorda otkuda se Nordkapp može vidjeti i sa svoje istočne strane.

Putovanje je dalje vodilo natrag uz fjord pa prema istoku uzduž Barentsovog mora prema Ilfjordu, i dalje mjestima Tana Bru, Vardo i Kirkenes, koji se nalazi na granici s Rusijom.

Ovakvo putovanje ne mora biti skupo, ako ste spremni za malo avanture. Ako ponesete šator, u njemu možete noćiti gdje želite, a ne samo u kampovima. Jer prema “Pravu svakog čovjeka”, imate pravo na to, kao i na branje bobica i gljiva čak i ako ste na privatnom vlasništvu. Ovaj “zakon” vrijedi na čitavom sjeveru, u Švedskoj, Finskoj i Norveškoj. Za one s malim budžetom, preporučuju se kućice po kampovima, koje također nisu skupe.

Kako stići do Nordkappa?

Autom, biciklom, kamperom. Tko ne želi voziti tisuće kilometara prema sjeveru, može skratiti put letom do Tromsa ili Kirkenesa u Norveškoj pa unajmiti auto i krenuti na road trip.

Fotografije: Helena V, Okusi.eu