Požeško – slavonskim putevima vrhunske kapljice, odlične hrane i otkrivanja neotkrivenog

Piše: Anita Žuvela Hitrec

“Zbogom divni kuleni, svježa pastrvo, slanine, čvarci, fini sirevi i još finiji  kolači, ukusni fiš paprikašu, zbogom mirisna  graševino, Pinotu sivi, zbogom vile s bazenima, vidjet ćemo se opet”..

Ove retke sam intuitivno zabilježila prošle godine,  pri prvom istraživanju blaga Zlatne doline. Dakako, čim se pružila nova  prilika za novi press posjet – kofer je bio promptno spakiran.

Nakon lanjskog press putovanja gdje smo moji  kolege i ja  biciklima krstarili plodnim brdima i dolinama Zlatne doline (a o čemu se možete informirati ovdje), ove godine se  nova press tura od dvadesetak turističkih domaćih i regionalnih novinara, zaputila ka Požeško –slavonskom (k)raju. 
Povod putovanju bila je redovna godišnja skupština Zbora turističkih novinara i članova Udruge Fijet Croatia, koja se prema planu i programu održala u Schon Blicku (Vetovo). 

Osim redovne  godišnje skupštine,  turistički novinari imali su tako priliku kroz dva dana istražiti sve atribute Zlatne doline u organizaciji Turističke zajednice Požeško – slavonske županije i direktorice županijskog TZ-a Maje Jakobović  Vukušić, koja je osmislila program razgleda, te se upoznati s nekim od najboljih smještajnih objekata na ovom području.

Prva postaja – svratite u Schon Blick, pogled je doista lijep

Ovaj restoran i prenoćište u svom sastavu broji pet šarmantnih  bungalova na osami,  koje se nalaze točno iznad ribnjaka, a osim tradicijske slavonske kuhinje, kao i raznih jela po narudžbi, u ponudi se nalaze i vrhunska vina kutjevačkog vinogorja.

Vlasnik Schon Blicka, Josip Miličević za razliku od mnogih koji su otišli i silom prilika ostali, vratio se iz Njemačke prije 20 godina. Te odlučio nešto napraviti u svom kraju, otvorivši ovaj (u to vrijeme),  netipičan slavonski objekt.

Danas Schon Blick  vode njegova djeca, a da nam ništa ne nedostaje, brinula se njegova ljubazna kći Anita Miličević Marić.

Naziv restorana čiji prijevod na hrvatski znači Lijep pogled, idealno odgovara bajkovitom ozračju jezera, trstika, podno obronaka smirenog Papuka, a osim prenoćišta, objekt je postao poznat po svadbama, krstitkama, poslovnim ručkovima i večerama. Pogled je jednako lijep kako na jezero, tako i na trpezu na kojoj neće manjkati radosti za nepce. 

Obzirom na velike količine ribe koja obitava u umjetnom jezeru, Schon Blick  je idealan za ribolovce kao i lovce koji dolaze na Papuk i Krndiju.  Idealan je i za parove koji žele pobjeći u privatnosti i tišinu kao i za poslovne ljude koji trebaju odmak od svakodnevne gradske košnice. 

Idealan je za sve koji vole kontinentalne destinacije, i koji će umjesto  izležavanja na nekoj plaži radije odabrati tip izleta gdje će puno toga obilaziti,  još više toga degustirati a uz to se i aktivno rekreirati biciklom ili pješačenjem, i poslije odspavati u nekoj od šarmantnih kućica na jezeru. 

Vinarija Jakobović – carstvo dobre graševine

Naša prva degustacija bila je u vinariji Jakobović. Kroz degustaciju nas je vodio g. Branko Jakobović i njegova obitelj. Od 1923 kad su posadili svoj prvi vinograd, do danas, obitelj Jakobović nastavlja proizvodnju vina, od čega najveći dio otpada na graševinu, oko 60 posto ukupne proizvodnje. 

Tradicija duga gotovo cijelo stoljeće, danas se ogleda u brojnim etno detaljima ove ukusno uređene vinarija koji  u pravoj maniri čuvara prošlosti, pričaju obiteljsku priču o tradiciji. O kvaliteti vina Jakobović svjedoče i  brojna priznanja i nagrade. Želite li isprobati vođenje degustacije i na licu mjesta kupiti vina direktno od proizvođača, neka se vinarija Jakobović svakako nađe na vašoj putnoj mapi.

Vinarija Krauthaker – ponos Zlatne požeške doline

Vlado Krauthaker i njegov tim, odavno su postavili visoke standarde kod razvoja vinarstva u Hrvatskoj. Kušali smo čak 10 vrsta različitih vina a kruna večeri je bio dolazak samog g. Krauthakera, višestruko nagrađivanog mastera vinarstva. Popis priznanja i medalja je dug, pa ćemo navesti samo neke: Decanter World Wine Awards, Chardonnay du Monde, Challenge International du Vin, MUNDUSvini Great International Wine Award, Međunarodni festival graševine… samo su neka od brojnih priznanja.

Uz nagrade za Graševinu, tu je i Chardonnay s položaja Mitrovac koji je dobitnik zlatne medalje na natjecanju Chardonnay du Monde 2002. godine. U vinariji ističu i zlatnu medalju za Chardonnay Rosenberg 2004, te srebra za Sauvignon 2005 i Graševinu 2006 na Challenge International du Vin 2007. godine. Vino Sauvignon 2005 bilo je izabrano kao jedino vino iz Hrvatske koje je točeno u prvoj klasi na letovima aviokompanije Lufthansa. Ima toga još, a želite li se uvjeriti sami u  kvalitetu ovih vina, isprobajte ih.

Akademija Graševine – savršeni bijeg u hedonizam 

Mudar je izbor lokacije Akademije Graševine. Smještena je u neposrednoj blizini kutjevačkih podruma najpoznatijih hrvatskih vinara, no ipak na osami koja osigurava  neometano hedonističko uživanje u jelima i vinima  Akademije. Akademija graševine u smještajnoj ponudi ima 10 lijepo uređenih soba koje su opremljene  komfornim masažnim kadama i tuš kabinama,  a restoran Akademije  Graševine  je osim carstva graševine, i nezaobilazna gastro postaja ove županije.

Isprobali smo tako iz njihove ponude domaću tjesteninu s svježim sirom i slaninom koja je  idealno sjela nakon obilne degustacije kod Krauthera, te  svinjsku pisanicu sa suhim šljivama  na žgancima,

Na kraju večere s udivljenjem smo pojeli raznolike deserte koji su nam posluženi kao iznenađenje šefa kuhinje.

Osim  fokusa na pripremi sezonskih  namirnica, jako se pazi i na vizualni dio pripreme jela. Restoran vodi Marija Franjić  sa svojim mladim timom a njen rad  izvrsno potkrepljuje tezu  “na mladima svijet ostaje”.

Lijevo Marija Franjić s turističkim novinarima

Dvorac i vinarija Kutjevo  – poetska prezentacija  vina iz Kutjevačkog podruma

Posjetili smo dvorac Kutjevo, koji je nažalost zatvoren za turistički obilazak obzirom da se nalazi u privatnom vlasništvu no mi smo ga uspjeli razgledati . 

A da Požeško – slavonska županija ne samo da pruža priliku, već najveće nade polaže u svoje mlade snage, dokaz je i tridesetgodišnji gradonačelnik Kutjeva, Josip Budimir, koji nas je proveo svojim lijepim gradom. Zapravo je cijelo putovanje proteklo u druženju i komunikaciji nas i mladih požeških snaga, koje su nas o svemu temeljito informirale i puna srca predstavljale svoju županiju. 

Od Maje Jakobović Vukušić, Anite Miličević, Marije Franjić, Josipa Budimira, Petra Čuljka iz TZ Kutjevo koji nam je bio domaćin Kutjevom, Nikoline Tandara Jambrečine, do Maje i Antuna iz Sontacchija, svi su nam prezentirali sjajnu ali i osuvremenjenu razglednicu slavonskog gostoprimstva, naslijeđenu od svojih marljivih predaka.

Josip Budimir, kutjevački gradonačelnik i Anita Žuvela Hitrec

Nakon razgleda dvorca Kutjevo, svratili smo u Podrum i vinariju Kutjevo  gdje smo uživali u nadahnutoj, poetskoj prezentaciji iskusnog  enologa i  promotora  Drage Humskog, koji je svojim pjevnim nastupom i zanimljivim pričama probudio koncentraciju umornih novinara, te smo svi rado degustirali ponudu kutjevačkih vina a najviše smo se razgalili na veselu priču  o Mariji Tereziji i Barunu Trenku. 

Marija Terezija i Barun Trenk – 7 dana sreće

Prema legendi ovog kraja,  jedne večeri sastali su se carica Marija Terezija, koja je bila na putu za Osijek, i barun Franjo Trenk. Kako bi je zadivio, barun joj je otvarao i s njom isprobavao najbolja vina, a carica se opijena vinom i barunovom poduzetnošću, zaljubila u njega. Nakon što su se opili, naredili su slugama da napuste podrum te da ih zatvore. Afrodizijačka svojstva vina toliko su ih opila da su se prepustili strastima te punih sedam dana nisu izlazili iz podruma. Prema pričama mještana Kutjeva, svaki put kad bi vodili ljubav na zidu bi urezali po jednu recku i tako 70 puta u sedam dana. Osim legendarnih recki na zidu, barun i carica ostavili su trag i na kamenom stolu smještenom uza zid. Na njemu su podrumari primijetili udubinu za koju je ženska posluga zaključila da ju je napravila vrela caričina stražnjica dok je vodila ljubav s Trenkom. Naime, žene iz dvorca vjerovale su kako je carica vatrena te kako svojom ljubavlju i strašću može otopiti čak i kamen.

Vinarija Galić

Puno je medijskih redaka ispisano  o ovom high tech vinskom hramu, koji objedinjuje najsuvremenije proizvodne alate sa vrhunskim vinima koji izlaze iz proizvodnog pogona.  

Teško je ovo malo redaka sabrati veličinu i važnost projekta ove kutjevačke vinarije čija površina iznosi 3300m2, čiji je puni kapacitet preko 600.000,00 litara i u čiju je izgradnju i opremu  investirano preko 8 miliona eura.

O ponudi Galićevih vina informirajte se na galic-vina.hr i svakako posjetite  te poslušajte vođenu degustaciju uz klasičnu glazbu u pozadini.  Probali smo Rose, G-točku crno, Sauvignon i graševinu.  

Vinarija Tandara  

Kutjevački razgled smo dodatno zaokružili obilaskom male obiteljske vinarije Tandara. Ugostila nas je Nikolina Tandara Jambrečina i njen suprug a  svu je pažnju ove simpatične promocije ukrao  plavokosi slatki dječačić, Nikolinin sin. O Vinima Tandara informirajte se na linku ispod teksta. 

Nikolina Tandara Jambrečina

Montis Aurea – šećer za kraj

Polako umorni i blago opijeni brojnim dojmovima i degustacijama, krenuli smo ka Novom Zvečevu obići vile Montis Aurea u vlasništvu Igora Salaka i njegove obitelji, koji su nam spremili obilan i ukusan ručak. 

Montis Aureu sam posjetila treći put. Često hodočašće po Novom Zvečevu i vilama, je prilično razumljivo ukoliko uzmete u obzir da se radi o jednom od najljepših kontinentalnih smještaja u RH i mjestu gdje se stvarno možete  u miru opustiti, i makar na kratko  izliječiti od svakodnevnog žrvnja. A domaćin objekta, Igor Salak bi o pristupu gostu i načelima gostoprimstva, mogao mirna srca svake sezone držati edukacije pojedinim obalnim iznamljivačima. 

Montis vile  se nalaze u mjestu Novo Zvečevo na blagotvornoj nadmorskoj visini od 447m planine Papuk, a na udaljenosti manjoj od 60 km nalazi se čak 6 zanimljivih gradova vrijednih istraživanja: Požega, Virovitica, Daruvar, Lipik, Orahovica i Kutjevo. Da se ne ulijenite previse u ovom smještaju ne zaboravite da  je tu  i neobično lijepa priroda, intrigantna i nedirnuta, uz brojne detalje koji očaravaju izletnike. 

Svaka vila ima svoj bazen, jacuzzi, saunu, dodatnu gostinjsku kućicu koja ima roštilj,  krušnu peć , stolni, nogomet, biljar.. Dodatan bonus je i iznimno ljubazna obitelj koja vam je na raspolaganju za sve što trebate. Domaćin će vas opskrbiti informacijama kamo otići, što vidjeti, a u frižideru će uvijek biti na raspolaganju autentične domaće namirnice i vina.

S luksuznim Montis vilama  zaokružili smo otkrivanje neotkrivenog u Požeškoj dolini i zaključili ovo putovanje. Povratak u realnost, svatko svojim obavezama, brigama, poslovima i gradskim užurbanim staništima svejedno je ostavio puno dojmova, kroz ideju kako je divno ovaj kraj posjetiti ali još ljepše mu se i vratiti. Jer uvijek otkrijete nešto novo.

A vama koji u ovaj kraj niste još ni svratili, toplo preporučamo da taj previd ispravite  čim prije! Što god odlučite i koji god izlet odaberete, jedno je  je sigurno: U svakom kutku ove županije se osjećate kao da ste se vratili doma, i to  doma na praznik.  Ima li ljepše pozivnice?

U to ime, posjetite, obiđite, degustirajte, istražite:

Schon Blick

Vinarija Jakobović

Vinarija Krauthaker

Akademija Graševine

Galić vina

Sontacchi

Kutjevački podrum

Vina Tandara

Vile Montis Aurea

Fotografije: ExploreCroatia arhiv, Gastronaut.hr, Neno Pavinčić, Montis Aurea

Anita Žuvela Hitrec

Comments are closed.