Kada je stvoritelj svega vidljivog i nevidljivog stvarao Zemlju, legenda kaže da je slučajno zaboravio stanovnike Ivanca. Da bi ispravio pogrešku, dao im je mali komadić svijeta koji je ostavio sebi za odmor, a koji danas poznajemo kao Ivanec. Ivanec je planinarski grad u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj, obavijen tajnama i misterijama u zagrljaju planine jezera i šume, prekrasnih bajera, gradić ispod čijeg kamena ključaju nevjerojatni povijesni događaji i legende a sam kraj se smatra nalazištem prvih ljudskih artefakta u povijesti civilizacije.
Ivanec, smješten podno planine Ivančice, nudi bogatu povijest i prirodne ljepote. Srednjovjekovno sjedište vitezova ivanovaca koji su prema legendi štitili hodočasnike koji su išli u Mariju Bistricu, kasnije je postalo posjed različitih plemićkih obitelji. Grad je poznat po tradiciji rudarstva, mlinarstva i tradicionalnim obrtima kao lončarstvo, škrinjarstvo i vugleničarstvo. Planinarenje, bicikliranje i šetnje kroz slikovitu prirodu su omiljene aktivnosti ivančana i njihovih posjetitelja. Ivanec nudi čak 80 km biciklističkih ruta, paragliding, lov, ribolov te brojne sportske terene.
Muzej planinarstva otkriva dugačku povijest planinarenja a u centru grada možete posjetiti prekrasan engleski perivoj, na mjestu gdje je nekad stajao Stari grad. U samom centru uskoro se otvara Centar za posjetitelje a možete zaviriti i u Kolekcionarski izlog u kojem se izmjenjuju mini izložbe starih predmeta. Okolica je još izdašnija i bogata brojnim atrakcijama. I nevjerojatnim pričama i legendama!
Posjetite Gradišće i “Vražji stolček” te mala naselja kao što su Margečan, Bedenec i Vuglovec. U Ivancu možete uživati u raznovrsnim lokalnim jelima poput zlijevke, štrukli i domaćih kolača. Krenete li šetnjom ili biciklom po okolici Ivanca, ulazite u prostor brojnih zanimljivosti i neistraženih legendi. Posjetite li tako izletište Černe Mlake, saznajete da je ovaj lokalitet po narodnim legendama poznat kao okupljalište vještica ili “zletište coprnica”. Radi se o ugodnom izletištu okupanom svježinom guste šume i predivnih livada do kojih možete doći krenuvši na Ivančicu planinarskim putem preko Mrzljaka a vještica nema ili su se dobro sakrile. No Černe Mlake su nekoć davno bilo prestižno sastajalište coprnica, navodno su se tu okupljale coprnice iz cijele Europe, a potok im je služio kao pročišćivač svih grijeha, jer kada bi se tu okupale, navodno bi se očistile od opačina.
Prema jednoj legendi, prigorski rudar po imenu Jandraš, koji se kasno vraćao kući susreo je tri mlade žene obučene u svilene haljine. Tijekom cijele noći, vodile su ga niz potok Bistricu sve do Černih mlaka, gdje je pronašao više žena u crnom, koje su čistile plesni podij oko najveće mlake bukovim granama. Ujutro su ga vratile poprilično zbunjenog ali živog, a od tog trenutka, njegov život se znatno popravio. Stariji ljudi su znali pričati kako su i vještice s Kleka tu dolazile oprati svoje tijelo, koje su smatrale grešnim, zato je voda prilično tamna. Postoji i racionalno objašnjenje koje sugerira da su ljudi na tom mjestu sami kopali rovove i palili ugljen, što se ne može raditi bez vode, pa je voda postala crna.
Pisanih zapisa o ovom mjestu nećete pronaći; informacije dolaze isključivo iz usmenih predaja starijih generacija, iz kojih su proizašle iznimno zanimljive priče. Černe mlake nisu tajna samo za Ivančane, već su i stanovnicima zagorskih područja podno Ivančice poznate ova lokacija i njezina pripadajuća legenda. Bez obzira na selo koje posjetite u Zagorju, starije žene će vam reći da su coprnice nekada postojale i da su nanosile zlo stoci, konjima, svinjama i ljudima, bacajući na njih razne čarolije koje su izazivale različite bolesti. Ove žene su, prema predanjima, sklapale saveze s vragom i bile prisiljene činiti zlo ljudima.
Prema pričama starijih ljudi koji su nekad tamo rušili drva i proizvodili drveni ugljen, Černe Mlake su zaista bile neobično mjesto. Ljudi su često svjedočili čudnim svjetlosnim pojavama na tom mjestu i čestim olujama. Prema još jednoj legendi, prigorski pastiri su danima ostavljali svoju stoku na planini, sve dok jednog dana nisu počeli primjećivati nestanak krava. Štef, lokalni pastir i strastveni zaljubljenik u planinu Ivanščicu, slučajno je prolazeći pokraj Černih mlaka, otkrio mnoge kosti. Prema vjerovanjima, upravo su ovdje zle vještice obavljale svoje obrede i prinosile svoje žrtve. Legenda čak spominje jednu kravu koja se vratila s planine napola crna i napola bijela, sugerirajući da je u nju ušao duh vještice s Ivanščice. No navodno je ta krava donijela sreću obitelji i stalno je davala mlijeko, tako da nisu sve opačine završavale loše po ljude iz ovog kraja.
Danas su Černe Mlake zelena i bujna izletnička lokacija koja „puni baterije“ i daje priliku za ugodan odmor. Ne znamo da li se coprnice još tamo okupljaju, možda su i one nestale kao brojna mitološka bića s naših prostora ili možda samo spavaju negdje na razmeđi svjetova čekajući dovoljno hrabre tragače da krenu tragovima legendi i istraže ovaj prostor.
Među narodom kruže priče da su se nekada u svakom selu mogle pronaći coprnice i da se znalo tko su bile te žene. Način na koji su izvodile svoje čarolije nije bio jasno definiran, ali postojala je popularna tradicija stvaranja drvenog “stolčeka” od Svete Lucije do Badnjaka a njegova izrada morala je trajati točno 12 dana. Kada biste stali na stolčiću na ulazu u crkvi tijekom ponoćne mise na Badnjak, mogli ste primijetiti koje žene su coprnice jer bi bile okrenute suprotno od oltara. One bi vas tada vidjele, i kako biste izbjegli njihov utjecaj, morali biste brzo napustiti crkvu odnosno pobjeći što vas noge nose. Jedini način da vas coprnice ne uhvate bio je da ste na svom putu koristili mak ili pšenicu koji ste posuli ispred sebe ili ako bi u bijegu preskočili potok. Nakon toga coprnice vam nisu mogle nauditi. No ako bi vas uhvatile, bili bi doživotno u njihovoj vlasti.
Kako se zaštiti od uroka i vradžbina?
No postojao je i način kako se zaštiti. Stanovnici Prigorca i okolnih sela znaju savjetovati da je najbolja zaštita od coprnica, stalno nositi u džepu svježu glavicu češnjaka i kovanicu eura (nekoć dinara), umotanu u crvenu krpicu. Tako ste sigurni od uroka i vradžbina. Drugi je savjet da se nabavi glogova šiba koja se objesi na ulazu u hižu i pored nje objesi ogrlica češnjaka. Glogova šiba i češnjak moraju biti postavljeni na ulazu u hižu tako da može preći ispod njih. U tom slučaju dom je zaštićen od svih vještičjih utjecaja i kuća je mirna.
Još jedan idilični brežuljak Gradišče, poznat i kao „Cukovec“, nalazi se sjeverozapadno od sela Margečan i južno od slikovitog naselja Gačice. Na njegovim padinama krije se tajanstvena utvrda koja je prema predajama starosjedilaca Gačica, pripadala bijelim fratrima. Legenda priča o podzemnim hodnicima koji čuvaju skriveno blago unutar ovih zidina.
Negdje na sredini brda postojao je otvor poznat kao “željezna vrata”, koji je prema predaji vodio do samog vrha utvrde. Ova utvrda iz 13. stoljeća smještena je s istoka prema zapadu, iznad slikovite doline rijeke Bednje. Danas je prekrivena gustom bukovom šumom koja daje dodatnu draž ovom povijesnom lokalitetu. Njezin položaj pruža izvrsnu kontrolnu točku s koje se pruža pogled na dolinu Bednje i raskrižju putova prema Margečanu, Gačicama i Ivancu. Utvrda se smjestila na nadmorskim visinama između 316 i 328 metara na zapadnom dijelu brežuljka. Unutar utvrde teren je nepravilan, što ukazuje na urušavanje podzemnih prostorija. No možda najveće iznenađenje predstavlja “vražji stolček”, veliki prirodni kamen u obliku stolca koji se nalazi nekoliko desetaka metara ispod utvrde na strmoj jugozapadnoj padini.
Neobična stijena nazvana “Vražji stolček” obavijena je vjerovanjima o njegovim nadnaravnim moćima. Legenda kaže da žene koje ne mogu zatrudnjeti pronalaze svoje utočište na ovom kamenu. Posjetitelji svjedoče da se energija ovog mjesta može osjetiti kroz unutarnji mir i spokoj. Iznad „stolčeka“ raste smreka koja je prema predanju, uvijek iste visine.
Pogled s Vražjeg stolčeka pruža nam predivnu panoramsku sliku prema cestovnim pravcima, crkvi svetog Duha u slikovitom Prigorcu, prema Lepoglavi i šumovitim obroncima Ravne Gore. Rijeka Bednja nježno vijuga kroz podnožje, a crnogorične šume koje gotovo izranjaju iz kamena, podcrtavaju ljepotu krajolika svojom jedinstvenom raznolikošću.
Sa svakim korakom kroz lokalitet Gradišće osjetit ćete nevidljivi šapat davnog vremena i naići na zaključanu enigmu koja čeka svog ključara.
Jeste čuli za legendu o kapelici Sveti Duh? Prema legendi sadašnja kapelica se trebala graditi na susjednom brežuljku a o lokaciji gradnje lokalno stanovništvo se nikako nije uspijevalo mirno dogovoriti. Svađali su se i svatko je imao neki svoj argument. Presudila je božanska intervencija jer je na mjestu gdje se danas nalazi crkva, sletjela bijela golubica pa su se graditelji odlučili za tu „odabranu“ lokaciju. Bio je to, smatralo se tada znak s neba, jer je bijela golubica simbol Svetog Duha. Prvi puta crkva se spominje 1649. godine pod nazivom S. Spiritus un Monte Dubovecz, a smatra se da je sagrađena krajem 14. stoljeća.
Ova jednobrodna gotička građevina sadrži dva izrezbarena barokna oltara s oltarskom slikom Duha Svetoga (rad E. Weingartena iz 1893.) i kipom Blažene Djevice Marije Kraljice krunice. Kroz svoju konstrukciju i plastičke detalje oltari koji su vjerojatno djelo domaćih drvorezbara iz 17. stoljeća, odišu renesanskim duhom. Sa svih je strana okružena grobljem.
Arhitektonski se radi o jednobrodnoj građevini u čijoj unutrašnjosti nalazimo tri oltara. U svetištu je to oltar Svetog Duha, a ispred svetišta u lađi crkve, oltar svetog Vida od kojeg je ostala samo slika te oltar Krunice Majke Božje.
Toranj kapele krije zanimljivo brončano zvono iz 17. stoljeća s natpisom: NICOLAVS BOSET VRBANVS CELEAE ME FVDIT ANNO 1686, za koje se vjeruje da potječe iz kapelice obitelji Petheö de Gerse. Znameniti hrvatski književnik Eugen Kumičić u romanu napisanom 1893. godine “Urota zrinsko-frankopanska” navodi da su se tu vjenčali Petar i Ana Katarina Zrinska.
Krenete li prema Kaniži, svi će preporučiti da posjetite Oltar kod Kaniže. U šumi Turjač nalazi se tajanstveni spomenik poznat jednostavno kao oltar, čija starost je nepoznata. Spomenik možete pogledati bilo kada, jedino tijekom ljeta oltar može nestati u gustom zelenju i paprati, jer je visok svega 130 centimetara.
Prema jednoj od njih, oltar se nalazi na mjestu gdje je nekada stajala crkva. No, zbog zlog ponašanja ljudi, anđeli su, prema toj legendi, prenijeli crkvu u legendarni Marpurg (nitko ne zna gdje je Marpurg), a oltar je ostao na ovom mjestu. Iako mnogi arheolozi već godinama ističu važnost ovog lokaliteta i preporučuju temeljnija istraživanja i sondiranja, takva istraživanja još uvijek nisu započela.
Stručnjaci ga smještaju u keltsko doba, dok drugi tvrde da se nalazi na energetskoj točki koja je nekad privlačila gradnju svetišta. Radiestezisti, bioenergetičari i istraživači tajanstvenih pojava iz cijelog svijeta dolaze ovamo privučeni snažnim energijama koje okružuju Oltar. Energija ovog mističnog mjesta djeluje na posjetitelje poput čarolije i mnogi kažu da ima iscjeliteljska svojstva. Bez obzira na to radi li se o energetskim zračenjima ili legendama koje okružuju ovo tajanstveno mjesto, radi se o jedinstvenoj lokaciji iz koje možete istraživati daljnju okolicu.
Najveće sastajalište coprnica bila je mistična planina Ivančica. Priče o vješticama koje se okupljaju na vrhu Ivančice utisnute su u naslijeđe okolnih sela i zaseoka do te mjere da nema stanovnika koji ne zna bar nekoliko priča. Prema jednoj legendi u podnožju Ivančice postojala je Vražja pećina, mjesto gdje se sam Nečastivi dolazio odmoriti nakon napornog dana a iz te pećine je uživao u pogledu na Ivančicu i okolna sela.
Zašto posjetiti Ivanec? Gostoprimstvo u gradu Ivancu je urođeno, pristojnost i kultura je omiljeni potpis, domaće trpeze su bogate i slasne, a zlatasta vina posebna. Uređene šetnice i planinarske staze kriju mnoštvo vidljivih i nevidljivih čuda, a brojne ciklo staze će usrećiti svaki bicikl. Cijela okolica mami na istraživanje i otkrivanje zaboravljenih tajni i brojnih priča i stoga je ova lokacija odličan izbor za vikend izlet. Čekamo vas!
Fotografije: POINTERS TRAVEL, arhiva TZ Ivanec, LET, Darko Gorenak, Boris Jagetić Daraboš
