O BOŽIDARU KUKULJEVIĆU SAKCINSKOM/ČOVJEK KOJI JE MALO SPAVAO
Crtice o zanimljivim ljudima iz naše prošlosti
Evo manji dio onoga što je Božidar Kukuljević Sakcinski radio za vrijeme svog plodnog života.
Rođen je u Zagrebu 31. ožujka 1881. godine, a umro je u Varaždinu. Bio je vlastelin, pisac i planinar i bavio se glazbom. Sin je poznatog Ivana Kukuljevića Sakcinskog.
Studij prava pohađao je u Beču i završio u Zagrebu. Bio je županijski perovoda i kotarski predstojnik u Varaždinu. Godine 1896. zahvalio se na državnoj službi i od tada je vodio svoja imanja u Varaždinskoj županiji. Svirao je glasovir i istaknuo se kao dobar pjevač u varaždinskom pjevačkom društvu Vila. Uglazbio je i nekoliko skladbi.
Formalna organizacija planinarstva u Ivancu započela je 1898. godine. Jedan od utemeljitelja bio je Božidar Kukuljević Sakcinski, koji je tada postao članom Hrvatskog planinarskog društva u Zagrebu i predložio ime “Ivančica” za planinarsko društvo u Ivancu, ime koje je kasnije postalo njegovim službenim nazivom. Znate li da je Božidar Kukuljević Sakcinski preuredio zapušteni ribnjak, livadu i vrt u engleski perivoj s ukrasnim grmljem, drvećem i klupama, danas ivanečki gradski park? Nekada zapušteni ribnjak i livada preoblikovani su u engleski perivoj, jedan od najljepših primjera parkovne pejzažne arhitekture u Hrvatskoj zahvaljujući njemu.
Božidar plemeniti Kukuljević dobio je koncesiju za korištenje vodnog prava na rijeci Bistrici, dakle bavio se i mlinarstvom.
Uredio je Stari grad u Ivancu u potpunosti, uredio ribnjak i jezero, unutarnje prostorije je opremio biranim stilskim namještajem i slikama iz ostavštine svog slavnog oca Ivana, uključujući originalne slike Vjekoslava Karasa, portrete povijesnih ličnosti Hrvatske i druge umjetničke vrijednosti.
Pitanje koje se nameće, kad je plemeniti Kukuljević Sakcinski stigao spavati? Urediti i obnoviti Stari grad nije mali poduhvat. Gdje se tu još stane aktivno planinarenje, uglazbljivanje skladbi, pjevanje u zboru, mlinarstvo.. Da je više takvih entuzijasta danas, Hrvatska bi bila puno ljepše mjesto.
fotografije: Muzej planinarstva Ivanec