O svom doživljaju Korčule, piše naša vanjska suradnica, Dora Marinić.
Crni biser Jadrana iliti kako smo izletarili..
Dugo, dugo nisam sastavljala slova u Razglednice. Dijelom zbog života, koji je teško uhvatljiv, a u najvećoj mjeri radi nekoliko motivacijskih kriza koje su me prale proteklih nekoliko mjeseci. Obećala sam sama sebi da ću se skulirati, a vama još davno da ću vam prenijeti, gdje obavezno podići sidro ukoliko ste na Korčuli…
Pa evo, za one koji su dolje ili će ići ovih dana moja odluka pojavila se u najboljem trenutku, a za sve ostale kao poticaj za odvažiti se na put do Korčule.
Tri, dva, jedan, izletarenje oko Korčule kreće!
Badija
Za svega 0,03 km² Badija nije u kategoriji otoka, te je ujedno najveći hrvatski otočić. Do tamo ćeš lako iz grada Korčule, odakle nekoliko puta dnevno polaze taxi brodići (ako se ne varam za 60-ak kuna po osobi u oba smjera) i veoma brzo te dopremaju do otočića, točnije ispred prekrasnog samostana u kojem žive hercegovački fratri, jedini stanovnici ovog neobičnog otočića. Čim izađeš na mol poželjet ćeš spustit stvari i bacit se u predivno čisto i plavo more, no nemoj!
Naime oko cijelog otoka ide prekrasna kružna staza i svako toliko naići ćeš na predivan zeleno-plavi kutak za kupanjac i užitak. Mi smo imali namjeru malo hodati, malo odmarati, no uhvatili smo jedan predivan hot spot i nismo se mogli odlijepiti.
Tako smo se odlučili pred kraj dana prošetati stazu u komadu, za što nam je trebalo oko sat vremena (možda možeš biti i brži ako, kao ja, ne ideš u papučama koje te žuljaju). Sve u svemu, šetnica je preeedivna i isplati se svake sekunde utrošenog vremena. No najveće iznenađenje uslijedilo je na kraju, kada smo se našli na ranije spomenutom molu pred samostanom. Iza nas su se odjednom počeli pojavljivati prekrasni jeleni. Na tren smo zastali, no ubrzo smo shvatili da su izrazito pitomi i druželjubivi.
Kasnije smo saznali da većina ljudi zapravo ide kako bi doživjela to iskustvo, a moram priznati da je doista neobično sunčati se i kupati dok oko tebe bezbrižno šeću tako posebna bića. Dakle, ako posjetiš Badiju, ponesi mrkvice, a do tada imaš ovu fotkicu da vidiš kako to izgleda :).
OTOK PROIZD
O ovom otočiću se puno pisalo, naročito u stranim medijima. U nekoliko navrata proglašen je među najljepšim izletištima, ali i plažama. Bilo je sasvim logično da želimo vidjeti o čemu se radi i kako to u stvarnosti izgleda.
S druge strane otoka, iz Vela Luke, kreće brodić do Proizda. Mi smo ovaj landr spojili s istraživanjem Vela Luke i za jedan dan to nam je bilo taman. Za prijevoz ćete, isto kao i do Badija, izdvojiti 60-ak kuna po osobi. Vožnjica traje oko pola sata koji će, uz predivan pogled na velolučki zaljev, proći za čas. Po dolasku na otočić odmah ćete naći i kafić i restoran, u kojem se, za sasvim pristojne cijene s obzirom na lokaciju, možete okrijepiti.
Mi smo ipak nosili svoj ručkić i piće, a što vam, u slučaju da želite istraživati plaže, toplo preporučam. Bez obzira do koje plaže odlučite, hodati morate.
No s obzirom da je Proizd jako lijepo uređen pješačkim stazama sa slatkim punktovima za odmor i putokazima, šetnja vam zasigurno neće teško pasti. Plaže na sjevernoj strani Proizda jednim imenom nazivaju se Bili Boci i oni su ono zbog čega je ovaj otočić toliko poznat i poseban. Bilo da se odlučite za Donji (FKK), Srednji ili Veli Bili Bok ili pak plažu Batalo, sigurno nećete pogriješiti, a posebno ćete biti sretni ako odlučite protegnuti noge do sve četiri plaže.
Glatko blistavo bijelo kamenje i stijene lagano se uranjaju u kristalno tirkizno more i u bilo koje doba dana, doista su nevjerojatan prizor. Ne znaš gdje ti je bolje, u moru ili na plaži. Jedino čega se nećeš baš nauživati je hlad, pa ako ti je do njega stalo ili ideš s djecom, imaj to na umu. Ja moram priznati da me je, iako sam ljubitelj hlada, sunce na tim nevjerojatno bijelim stijenama tako lijepo omamilo da u jednom trenutku nisam znala tko će me odande maknuti. I dok riječi puno opisuju, dovoljna je samo jedna fotografija da bi se opisano doživjelo.
Lastovo
Iako sam mislila kako ću u ovom postu krenuti od Lastova, sabiranje tolikih dojmova (a napose s tolikim odmakom), doista je emotivno zahtjevno pa sam ovaj biser odlučila ostaviti za sam kraj.
Od toliko nevjerojatnih senzacija proživljenih u samo jednom danu na Lastovu ne znam odakle krenuti, pa je najbolje krenuti kronološki. Od kada smo odlučili posjetiti Korčulu, znali smo da ćemo se jedan od tih dana zasigurno otisnuti na Lastovo. Što zbog predivnih fotografija i dojmova drugih ljudi kojima smo bili često zatrpani, a što radi nekakve unutarnje zainteresiranosti nacionalnim parkovima i parkovima prirode. Netko voli prelaziti levele, a mi volimo osvajati mjesta s oznakama NP i PP, pa bi bilo veoma neobično da u toj našoj životnoj igri nismo iskoristili povezanost Vele Luke i najmlađeg hrvatskog parka prirode.
Smatram da je odmah važno napomenuti da je potpuno besmisleno ići na Lastovo na 1 dan bez automobila, a da bi istim došli do tamo za dvije osobe potrebno je odvojiti oko 500 kn (povratno). No, ja sam na taj novac potpuno zaboravila jer ono što Lastovo je i emocije koje u čovjeku budi, neusporedivi su s bilo kojim novcem. Već te vožnja od gotovo 2 sata poptpuno opusti i pripremi na potpuno drugačije stanje uma i duha. Ubli je, logično, najprometnije mjesto, a život i ondje kao da je ostao u nekim davnim godinama. Ne treba ti puno da se zapitaš, a što je tek dalje?
Na morskom ulazu u uvalu Skrivena Luka, na strmoj litici smjestio se svjetionik Struga. Već treću generaciju ovdje živi i o njemu brine svjetioničarska obitelj Kvinta prenoseći ovu tradiciju s koljena na koljeno, a tijekom cijele godine moguć je i najam apartmana. Stojeći na litici istoimenog rta, koja pruža pogled na prostrano otvoreno more, doista se dobiva dojam “ruba svijeta”. Rt Struga i njegov svjetionik nezaobilazna je postaja parka prirode i može se reći da u malom prikazuje suživot i sinergiju čovjeka i divljine kakvi se rijetko viđaju.
Lastovo doista obiluje bogatim krajobrazom, kulturnim i povijesim dobrima, plodnim poljima, ali i kristalno čistim morem. Kažu da je more Lastovskog otočja toliko čisto da se jasno može vidjeti sve do dubine od 50-ak metara. Moram priznati da to nismo provjerili, no za dubinu od 20-ak metara smo sigurni da je tako. Nevjeroatno je na tolikoj dubini vidjeti ježeve, ribice, ali i ostalu morsku ekipu .
Osim morske ekipe, posebno su me se dojmili gušterčići neobičnih boja i osobina, druškali su se s nama na stijenama kao da smo tamo svaki dan. Osim nevjerojatno čistog mora, ovaj otok ima i drugo najtamnije noćno nebo u Europi. Jedino tamnije može se vidjeti na Kanarskom otočju, ali tek preko 2000 metara nadmorske visine. Znaš li što to znači? Zvijezde u Hrvatskoj su blistavije, a mjesec jasniji no igdje na starom kontinentu, a ti ne moraš biti Stipe Božić da ih vidiš, dovoljno je skupiti nešto novca i otisnuti se na Lastovo.
U srcu otoka nalazi se mjesto Lastovo, koji odiše pravim mediteranskim ugođajem. Kroz mjesto i oko njega prolazi poučna staza, za koju moramo priznati da ju nismo baš potpuno pohvatali, pa smo prešli samo dio nje. Ovo srednjovjekovno mjestašce obiluje kapelicama, crkvama i obiteljskim kućicama iz 15. i 16.st. na kojima se posebnu pažnju pridavalo uređenju dimnjaka, nadaleko poznatih lastovskih fumara. Zajedno s brojnim skalinadama (stepenicama) čine Lastovo posebno vrijednom kulturnom baštinom kako otočja, tako i cijele Hrvatske.
Evo nas na kraju još jednih riječima oblikovanih, a slikom potkrijepljenih Razglednica. Baš mi je drago da sam se odvažila zaokružiti našu prošlogodišnju korčulansku avanturu, a nakon tolike pauze, priznajem, nije bilo jednostavno. Od prije dvije godine kada sam počela zabilježavati sve te, za mene, najljepše proživljene trenutke, osjećam ovo kao obavezu. Prema svima koji od ovoga mogu bilo što naučiti, a i prema uspomenama samima, da zauvijek ostanu sačuvane na jednom mjestu.
Mi uskoro iz nekih novih luka krećemo u neka nova bespuća, a do tada vam velike zagrljaje šalju
Dora i Razglednice 🙂
Posjetite Dorin Instagram profil i Blog Dorine razglednice.
dorinerazglednice.wordpress.com
