Prvo pitanje koje će u Hrvatskoj postaviti većina stranaca vidjevši zavidan broj ljudi na terasama kafića kako uživaju u svom napitku, neizostavno je vezano za kavu. Zašto svi vise vani (po cijele dane) i zašto vole toliko piti kavu? No ako pročitate strane blogove, vidjet ćete da je to mnogim strancima simpatično i da smatraju kavu našim kulturnim identitetom te se nerijetko i sami nauče pravilno ispijati kavu (dugo i bez žurbe).
Kultura ispijanja kave u Hrvatskoj je tako snažna da se malo tko pita o podrijetlu i počecima užitka u crnom napitku, toliko omiljenom na našim prostorima.
Kava se pojavila u Europi tek u sedamnaestom stoljeću, iako su prva zrnca kave otkrivena navodno u Abesiniji, istočnoj Africi na području današnje Etiopije, oko 800 godina poslije Krista.
Otad se može bez pretjerivanja reći da je kroz sva ova stoljeća kava postala suverena vladarica društvenog života u mnogim kulturama. Espresso, macchiata, latte-a (espresso s dvostrukom količinom mlijeka) ili pak mocha (kava s dodatkom čokolade), mljevena“ turska kava“ , običan nescafe – izbor je velik i potrebno je samo odlučiti se za svoj omiljeni okus.
Kava na ovim prostorima predstavlja puno više od kofeinskog napitka, ona je sinonim za druženje, prigoda za pokazivanje, prilika za susrete, odličan jutarnji razbuđivač i prijatelj kad se želimo osamiti ili se othrvati umoru. Kava je uzrok i povod brojnim prijateljstvima, svježe propupalim ljubavima, poslovnim dogovorima, uz nju se smije, veseli, tuguje, polažu se ispiti, planiraju se velike odluke života.
Kava je ujedno napitak koji može biti u slučaju umjerene konzumacije prepun određenih blagotvornih učinaka.
Čaj – Napitak meditacije
Ovaj smirujući profinjeni napitak ima drugačije konotacije od kave u svakom pogledu. Počevši od izgleda same tekućine, do okusa i načina ispijanja čajevi su također dio neizostavnog naslijeđa civilizacije. Piti čaj i kavu nije jednako iskustvo. Kava razbuđuje i budi sva čula, dok ih čaj smiruje. Nije stoga čudno što su prvi svakodnevni uživatelji pijenja čaja bili budistički monasi koji su ga navodno koristili kao napitak meditacije koji pospješuje tjelesni mir i budi duševnu energiju.
Uzgajan u vrtovima budističkih samostana, čaj je ispunjavao svoju funkciju uzvišenog napitka koji nije za svačije nepce. Europa i Amerika je već oko 14 stoljeća došla u posjed kineskog čaja, no zapisi o tome ne postoje sve do 1610 godine kada je u Europu stigao zeleni čaj porijeklom iz Japana.
Najveći obožavatelji čaja su englezi, no u početku su samo najbogatiji građani mogli dopustiti luksuz kupovine i pijenja čaja. Ispijanje čaja se smatra u pojedinim zemljama (Japan) svetim ritualom. Ima nešto doista smirujuće u šalici toplog čaja i načinu na koji se mora konzumirati – čaj naime ne podnosi ni brzinu ni žurbu.
Stoga je idealan upravo za kišne tmurne dane kada nas uz dobru knjigu ili film podučava miru i predahu od svakodnevice.
Kava ili čaj?
Kava je dio našeg identiteta i mi stoga joj dajemo izvjesnu prednost pred čajem. Prednost joj je da nas može posve razbuditi. Mnogi ljubitelji kave tvrde da su puno produktivniji uz šalicu jakog espressa ili nescafe.
Izbor je dakle kao i uvijek individualan. Kava ili čaj, posve je svejedno ako su već postali dio malih dnevnih rituala , koji vas čine sretnima. A sreća se ionako krije u mikro dozama svakodnevnog života.
fotografije: Pixabay.com
Tekst: Anita Žuvela
