Piše: Helena Varendorff, urednica Okusi.eu
Beč je već desetljećima omiljeno mjesto za izlete ljudi iz naših područja. Obično su glavni razlozi za to kultura i razne izložbe. Neki su tu zbog shoppinga a neki sve više i zbog hrane! Naime, Beč se u posljednjih nekoliko godina iz jedne klasične K. und K. (Kraljevske i carske) metropole uzdigao u pravu metropolu dobrih okusa iz cijelog svijeta.
Beč je grad koji je prepun višestoljetnih tradicija ali i modernog duha koji nezaustavljivo prodire. To je grad konditoraja (slastičarnica) čije su slastice obožavali i carevi ali i grad u kojem je trenutno čak 9 restorana koje krase Michelinove zvjezdice. Čak dva imaju po dvije zvjezdice a najpoznatiji je vjerojatno Steirereck koji već godinama ne silazi s popisa 10 najboljih svjetskih restorana.
Beč je već stoljećima i šarena mješavina raznih naroda i kultura. Bivše središte velike Monarhije (Austro-ugarskog carstva) brojalo je pred početak prvog svjetskog rata preko 2,1 milijuna stanovnika i po broju stanovnika Beč je bio 5. najnaseljeniji grad na svijetu. Danas je stanovnika tek oko 1,8 milijuna ali i dalje dopiru sa svih strana svijeta i svaki je od naroda sa sobom u “Bečki lonac” donio i dalje donosi i okuse i mirise svoje domovine koji danas čine ono što nazivamo Bečkom kuhinjom. Jer Bečka kuhinja nije isto što i Austrijska kuhinja. Bečka je kuhinja možda jedina kuhinja u svijetu koja nije dobila ime po zemlji nego – po gradu. Tako ona nije niti nacionalna kuhinja države Austrije nego možda više kuhinja one bivše države – Austro-Ugarske monarhije, koja je okupljala područja koja su danas nove države.
Bečki su specijaliteti često porijeklom iz nekih drugih zemalja. Uz nadaleko poznati Bečki odrezak, koji je navodno porijeklom iz Milana u kojem se naziva Costoletta Milanese, tu bi se našli i Tafelspitz i Strudel (štrudle). Tafelspitz, ili «vrhunac trpeze ili stola» odnosno najbolji komad govedine, poznaje i svaka mama, baka ili prabaka naših krajeva. To je ona «obična govedina» s goveđom juhom, kako je slavni zaštitni znak bečke kuhinje opisao jedan prijatelj iz Zadra. To je tipični nedjeljni ručak kakvim ga poznaju gotovo sve obitelji naše ali i susjednih zemalja. I o štrudlama, zaštitnom slatkom znaku Bečke kuhinje, bi se moglo dugo raspravljati. Jesu li one pak porijeklom iz Hrvatske ili zemalja Balkana te jesmo li ih mi – uz bureke i ostale savijače – preuzeli iz turske kuhinje ili su ih pak svi oni preuzeli to sve od nas? Činjenica je da su u Beču štrudli uglavnom s voćem ili sirom i eventualno makom. Kod nas postoji i obilje slanih štrudla ili savijača: bučnica i zeljanica. Neki bi ih nazivali i pitama ali to je već za neku drugu temu.
Beč, poput svakog grada, ima mjesta na koja svaki turist želi otići a koja domaći uglavnom izbjegavaju. Ali turisti često nemaju dovoljno informacija o mjestima koja jako voli lokalno stanovništvo. Mi poznajemo jedna i druga. U ovom članku pročitajte što se smatra institucijama hrane u Beču.
Neka od jela koja su tipična za Bečku kuhinju
Tafelspitz, uz restani krumpir, kremasti špinat i hren na dva načina. Onaj u restoranu Plachutta smatra se jednim od najboljih.
Fritattensuppe (goveđa juha s rezancima od palačinke) i Altwienersuppentopf (Stari bečki lonac s juhom)
Faširanci s pireom ili Faschierte laibchen
Wienerschnitzel – u originalu je pravi Bečki odrezak pripremljen od telećeg a ne svinjskog mesa no danas možete zatražiti i onaj od purećeg. Poslužuje se s krumpir salatom (Kartoffelsalat) s matovilcem i umakom od brusnica a ponegdje i samo s kuhanim krumpirom posutim peršinom.
Backhändel – pohana piletina
Wild – divljač pripremljena poput gulaša, poslužuje se uz knedle od tijesta ili krumpira, džem od brusnica i umak
Gulas – iako u Beču postoji i muzej gulaša, više vrsta odličnih gulaša ćete pronaći u restoranu Wiener Wirtschaft u Wiednerhauptstraße u 4. Bezirku
Käsekreiner – je najpoznatija kobasica, koju se obično jede na nekom od Wurstelstandova.
Apfelstrudel – savijača od jabuka
Gugelhupf – Kuglof
Sachertorte – Sachertorta iz hotela Sacher
Gdje pojesti najbolju šniclu
Što se lokala tiče, svi turisti obično jure u Figlmüller na šniclu i dugo čekaju u redu kako bi dobili stol, bilo u onom najstarijem lokalu, iz 1905. godine ili novootvorenom na Lugeck trgu, par koraka dalje.
Domaći će ipak potegnuti malo izvan centra, autom ili podzemnom željeznicom linijom U4 ili tramvajem D do gostionice Zum Renner na Nußdorferplatzu, koja ima još dulju tradiciju i to od 1899. godine. Šnicle su stvarno ogromne i ako ih niste u stanju dovršiti, konobar će vas upitati želite li aluminijske folije kako biste ostatke ponijeli kući.
Šnicla bi morala biti teleća, ne smije ju se razbijati maljem za mesom nego samo tupim dijelom noža ili tupom stranom malja za meso kako se meso ne bi rastrgalo. Specijalitete bečke kuhinje se može pojesti i u restoranu Plachutta (na 6 lokacija u gradu) ali i u svakoj boljoj kavani.
Kavane
Kavane su i dalje klasici koje u ovom gradu treba posjetiti. To su i dalje mjesta na kojima možda nećete popiti najbolju kavu ali ćete zato dobro jesti. Svaka kavana ima i svoju kuhinju, s bečkim jelima, i moguće je objedovati u svako doba dana, od doručka do ručka i večere.
Kolači su obično jako dobri. Prije kojih desetak godina se ovdje nije moglo popiti dobar talijanski espresso i ako biste naručili cappuccino dobili biste hrpu tučenog šlaga povrh razvodnjene kave. Kavane su tada još bile obavijene oblacima gustog dima od cigareta gostiju koji bi uz jedan Melange (najsličnije cappuccinu) ili Verlängerter (produljena) tu gotovo provodili dane čitajući novine razapnute na posebnoj držalici. Konobari su bili priča za sebe i prema nekom su nepisanom zakonu bili vrlo neljubazni i uštogljeni. Gotovo da bi bacili bi tacnicu s kavom i vodom pred vas na stol.
Jedno mjesto u gradu ne bi trebalo zaobići, a koje je stvarno prava institucija grada, Zum Schwarzen Kameel (Kod crne deve), i na kojem se odlično jede ali i koje je bečka «špica» gdje se okuplja bečka društvena krema. Ovo je nešto između restorana, bara, bistroa i slastičarnice i tu možete pojesti ručak ili večeru ali i stajati uz bar i grickati kanape sendviče ili odlične kolače u bilo koje doba dana ili večeri. Crna se deva nalazi odmah iza ulice Graben, par koraka iza čuvene trgovine delikatesama Julius Meinl u kojoj se može kupiti specijalitete iz cijelog svijeta, za cijene koje su znatno više nego u drugim trgovinama. I u Meinlu se može odlično jesti a cijene su također visoke. Slična, no dosta povoljnija trgovina delikatesama, Merkur, je također u blizini, kod Anker sata (Ankeruhr) i ima dobar restoran.
Barovi
Beč je do prije nekoliko godina bio staromodan i uspavan grad. «Grad penzionera» kako ga je nazvao jedan poznanik iz Pariza. U usporedbi s uzburkanim Parizom ili Londonom će se Beč možda i dalje činiti pomalo usporenim ali on danas pulsira životom i odiše svježinom i već se više godina nalazi na vrhu ljestvice gradova koji su najugodniji za život. Beč je i dalje elegantan i lijep ali i moderan i drugačiji! Takva su i mjesta za izlazak, restorani, kafići ili barovi.
Kao i drugdje u svijetu, barovi koji su danas IN, sutra to možda neće biti no jedan se mora spomenuti. Loos Bar ostaje uvijek aktualan i stvarno je must see barem zbog uređenja zbog kojeg se smatra jednim od najljepših barova na svijetu. (www.loosbar.at). Dizajnirao ga je čuveni arhitekt moderne, Adolf Loos 1908. godine i nalazi se u 1. Bezirku, u ulici pokraj Kärtnerstraße.
Motto am Fluss na Dunavskom kanalu (usred grada, na Schwedenplatzu) je odličan za večere i ima zgodan bar. Preko dana je lijepo otići na torte i kolače, na gornjem katu, a tu možete pojesti i odličan doručak! Motto ima i nešto stariji bar i restoran u 5. Bezirku, kojo je dosegao kultni status. Nekad gotovo rezerviran za gay populaciju, danas je Motto još jedna od institucija grada, ona noćna i to pretežno za hipstersku publiku. Hrana, kokteli i posluga su uvijek na visini a prava se gužva najčešće stvara tek iza 23 sata.
Želite li odličan pogled na Beč iz visine, Sky bar na vrhu robne kuće Steffl (Kärtnerstrasse) i Onyx Bar u Haas Haus na Stefansplatzu to nude u samom centru. A ako prošetate malo dalje, pogled je izvrstan iz restorana na vrhu Sofitela uz dunavski kanal (Donaukanal) ili s druge strane Dunava, s vrha najvišeg nebodera u gradu, iz restorana i bara Melia.
Gdje pojesti super kolače
Kolače naravno možete pojesti i na razvikanim mjestima poput hotela Sacher i slastičarnice Demel ali i nekim drugima, jednako dobrim ali s manjom gužvom. U ovom smo tekstu nabrojali naše favorite, od kojih Gerstner ima vrlo visoko mjesto.
Bečki su specijaliteti često porijeklom iz nekih drugih zemalja. Uz nadaleko poznati Bečki odrezak, koji je navodno porijeklom iz Milana u kojem se naziva Costoletta Milanese, tu bi se našli i Tafelspitz i Strudel (štrudle). Tafelspitz, ili «vrhunac trpeze ili stola» odnosno najbolji komad govedine, poznaje i svaka mama, baka ili prabaka naših krajeva. To je ona «obična govedina» s goveđom juhom, kako je slavni zaštitni znak bečke kuhinje opisao jedan prijatelj iz Zadra. To je tipični nedjeljni ručak kakvim ga poznaju gotovo sve obitelji naše ali i susjednih zemalja. I o štrudlama, zaštitnom slatkom znaku Bečke kuhinje, bi se moglo dugo raspravljati. Jesu li one pak porijeklom iz Hrvatske ili zemalja Balkana te jesmo li ih mi – uz bureke i ostale savijače – preuzeli iz turske kuhinje ili su ih pak svi oni preuzeli to sve od nas? Činjenica je da su u Beču štrudli uglavnom s voćem ili sirom i eventualno makom. Kod nas postoji i obilje slanih štrudla ili savijača: bučnica i zeljanica. Neki bi ih nazivali i pitama ali to je već za neku drugu temu.
Beč, poput svakog grada, ima mjesta na koja svaki turist želi otići a koja domaći uglavnom izbjegavaju. Ali turisti često nemaju dovoljno informacija o mjestima koja jako voli lokalno stanovništvo. Mi poznajemo jedna i druga. U ovom članku pročitajte što se smatra institucijama hrane u Beču.
Tržnice
Ne zaboravite niti na tržnice. Glavna i najveća tržnica Naschmarkt je pravo carstvo okusa, boja i mirisa koje niti jedan turist ne propušta. Za gurmane odnosno foodije, ovo je mjesto na kojem se može provesti cijeli dan lutajući među šarenilom štandova i kušajući hranu iz cijelog svijeta. Subotom je na Naschmarktu dan za buvljak ali i Seljačku tržnicu, na koju svoje proizvode dovoze seljaci iz okolice ali i iz obližnje Mađarske. Vrijedne posjete su i tržnica Brunnenmarkt koja je poput Balkana u malom, te Kutschkermarkt koja je malena ali vrlo simpatična i dosta skupa. Tržnici Naschmarkt pripada i ogroman Buvljak, koji se održava svake subote.
Autor: Okusi.eu
