Dvorac Eugena Savojskog – ljepotan kojem treba vratiti sjaj

Istražujemo dvorce Hrvatske..

Ovaj dvorac nalazi se u bajkovitoj Općini Bilje, a zanimljivost koja se veže uz njega je činjenica da se ne zna tko je njegov graditelj. Neki nagađaju da bi to mogao biti austrijski arhitekt Johann Lucas von Hildebrandt (1668.-1745.), koji je za princa Eugena Savojskoga gradio glasovitu palaču Belvedere u Beču. Dvorac je s pomoćnim i gospodarskim zgradama oblikovan kao jedinstvena građevina, razmjerno velika u tlorisu, ali niska.

Lovački dvorac u Bilju u 18. je stoljeću dao sagraditi austrijski vojskovođa princ Eugen Savojski. Zemljište mu je darovao car Leopold kao znak zahvalnosti za pobjede koje je izvojevao nad Turcima.

Ova lijepa građevina je nedovoljno povijesno istražena, i turistički malo iskorištena, a njegov perivoj u literaturi se tek spominje, dok poneki navodi oko vremena nastanka dvorca nisu pouzdani.

Biljski dvorac se nalazi na rubu močvarnog i poplavnog područja Kopačkog rita. Njegovi oklopi podsjećaju na renesansni način obrane, odnosno na kasnosrednjovjekovne i renesansne nizinske burgove. Perivoj se prostire na površini od oko osam hektara, a dvorac je 1824. bio okružen šljivikom i šumom i tek poslije preoblikovan u perivoj. Perivoj je čudesan, posebno u proljeće i jesen. Već sam perivoj može biti zaljubljenicima u raskošnu prirodu, dovoljan mamac za posjetu dvorcu.


U sklopu građevine 1720. izgrađena je i dvorska kapela posvećena Majci Božjoj. Do izgradnje župne crkve imala je ulogu župne kapele. Dvorac je obnovljen 1974., a bio je i sjedište Radne organizacije za lovnu privredu »Jelen«. Danas je u okrilju Lovačkog dvorca smješten dio Hrvatskih šuma, te Uprava Javne ustanove Park prirode Kopački rit. U podrumskom prostoru uređena je izložbena galerija »Eugen Savojski«.

Princ Savojski zaslužan za nastanak dvorca preminuo je 21. travnja 1736. godine i sahranjen je u katedrali sv. Stjepana u Beču. Do smrti neoženjen, bez potomaka, ovo je najpoznatiji austrijski vojskovođa koji je potukao osmanlijsku vojsku. Za života je promijenio tri cara – Lepolda I. i Josipa I. i Karla VI.
Postoji i pismeni navod da je njegovo srce, balzamirano nakon smrti te poslano u Torino i nalazi se u mauzoleju obitelji De Savoy. Oni koji posjete Baranju i tom prigodom obiđu prelijepi perivoj te unutrašnjost biljskoga dvorca trebaju prije svega znati da je u tom kutku prirode, boja i mirisa, zasigurno i sam Savojski znao uživati u miru, opušten i zadovoljan, a nakon svih svojih postignutih vojnih pobjeda.

Izvor: TZO Bilje, TZ Baranja, Wikipedija

fotografije: TZO Bilje