Piše: Mirela Benini
Kad se spomene hrvatska mitologija, obično prvo na pamet padaju mitska stvorenja Istre, Kvarnera i Gorskog kotara. No i drugi dijelovi Hrvatske imaju svoje tradicijske stvorove, a mnogi od njih padaju u zaborav, umjesto da posluže kao okosnica za stvaranje turističkih atrakcija. Pogledajte, uostalom, koliko su bogata i neobična stvorenja na koja se može naići u bilogorskim krajevima.
Vjerojatno najpoznatiji mitološki stvorovi bilogorskog područja zovu se vedi. Oni žive u šumama, visoki su kao kuća, i prekriveni gustom dlakom. Poput nekog domaćeg Chewbacce, vedi su spremni pomoći ako se prema njima postupa ljubazno i dobro, no postoje i hudi vedi, koji će nauditi onima koji to zasluže. Ovi neobični divovi nekad su, kažu predaje, bili čest prizor u bilogorskom kraju, no kako su se ljudska sela i gradovi širili, povlačili su sve dublje u šume, te ih se zato danas rijetko viđa.
Prema predaji, vedi su uvijek muškog roda (ne znamo kako se onda razmnožavaju), no postoje i dlakave stanovnice šume. One su pak poznate pod imenom divlje dekle, a za razliku od veda, koji su puno viši od ljudi, ove šumske dekle niže su i od nas, a kamoli tek od veda: po tome, vjerojatno, znamo da nisu u pitanju ženske vedice, već zasebna vrsta. Divlje su dekle, osim toga, uvijek dobroćudne, te će iz zahvalnosti za malo hrane ili toplu postelju nastojati obaviti kakav posao: počistiti dvorište, nahraniti blago, osobito ako se nađu u kući u kojoj nema muškaraca. Ipak, dečki, oprez: neke su bake znale muškarcima prijetiti da će ih divlje dekle odnijeti u šumu!
Još veća opasnost prijeti svima od bilogorskih vila. One su specifične po tome što se uvijek pojavljuju glave pokrivene »koprenkom«, vrstom vela koji im pomaže u letenju. Tko na njih naiđe u šumi, rijetko se kada vrati kući, a ako mu to i uspije, najčešće dolazi onijemio. Vile u ovom kraju također mogu upravljati oblacima, prizivati ih ili rastjerati po volji, a posebno je zanimljivo što predaja bilježi i da mogu jezikom probiti čak i željezo!
Ne znamo, doduše, kako je to otkriveno, no činjenica je da i danas u nekim šumama bilogorskog kraja možete naići na plesališća – mjesta gdje se vile okupljaju i plešu. Želite li se zaštititi od njih, trebaju vam jedine dvije stvari kojih se vile boje – vatra ili križ – a moguće ih je, navodno, podmititi i mlijekom. Mlijeko, inače, ima u ovom kraju i svoga posebnog zaštitnika, poznatog pod imenom Mali s crvenom kapicom, ili mali Imbrica.
Ovo stvorenjce prepoznat ćete, pogađate, po tome što je sitnog rasta a na glavi nosi crvenu kapicu. Glavna mu je dužnost gospodarenje mlijekom: ako neka mljekarica ima osobitu sreću s kravama ili jako dobro pravi mliječne proizvode, važno je znati da je to sigurno postigla copranjem, što pak znači da se morala zabilježiti u knjige malog Imbrice. Kad Mali s crvenom kapicom naiđe na neku mljekaricu koja mu nije u knjigama, naime, kažnjava je time što će joj krave prestati davati mlijeko.
Nikakve pak pomoći nema ako naiđete na male jegere ili male lovce: oni noću love zajedno sa svojim psima sitnim poput miševa, a čini se da su, za razliku od većine drugih mitoloških stvorenja, u stanju držati korak s vremenom. Predaja tako kaže da su nekad lovili lukom i strijelom, no zatim su se prebacili na puške. Zastrašujuće je kod malih lovaca što ih se ne vidi nego samo čuje, kreću se bez traga, no dobra je vijest da zapravo nisu opasni po ljude, tako dugo dok im se sklanjaju s puta i ne sprečavaju ih u njihovom lovu. Čak će, ako im pomognete ili odgovorite na upit, možda i podijeliti svoj ulov s vama.
Puno su opasnije sene, koje obitavaju pod zemljom, gdje imaju veličanstvene dvore, ali koga jednom tamo zatvore, više ne izlazi. Na svu sreću, relativno ih je lako izbjeći: sene, naime, k sebi uzimaju samo ljude koji po mraku prelaze preko međa. Zato pripazite kako se krećete, i sve će biti u redu.
Među bezopasnim mitološkim bićima na području Bilogore nalazimo još jednu zanimljivu skupinu stvorenja – inđuljere ili krivomjere. To su zapravo geodeti koji s prvim mrakom kreću po kraju i mjere li ga mjere, praćeni pomoćnicima koji nose kamenje i stalno pitaju kamo da ga spuste. Predanje kaže da su inđuljeri nešto za života pogrešno izmjerili, pa sad to moraju nadoknaditi mjereći kroz cijelu vječnost. Ako naiđete na inđuljere, nikako se ne smijete početi moliti, jer ih to navodno privlači pa će vas posvuda pratiti: prava je tehnika da ih dobro ispsujete, što će ih potjerati a vas ostaviti u miru. Ako pak poželite pomoći nekome od njih, znajte da samim krivomjerima pomoći nema, no njihove pomoćnike možete izbaviti: kad upitaju »Kam da ga metnem?« noseći svoj kamen, odgovorite im, triput za redom, »Metni ga tam gdje si ga našel.« Tako ćete razbiti njihovu kletvu i omogućiti im odmor.
Nikako pak ne možete pomoći bilogorskim coprnicama, no njima pomoć nije ni potrebna: ovdašnje se vještice mogu pretvoriti u čupavog psa ili mačku, posjeduju posebnu mast koja im omogućuje letenje, a mogu pribaviti čarobne napitke ili baciti urok, osobito na krave. Kao zaštita od vještica preporuča se sol, a možete i nositi češnjak u džepu, naročito u razdoblju od Pepelnice do Uskrsa.
Češnjak je također dobra zaštita i od mora, ali još je bolje na vrata nacrtati »morsku nogu«, peterokraku ili šesterokraku zvijezdu. Također, od mora ćete zaštiti i pjesmicom koja počinje ovako:
Mora ludomora,
ne znala kateri je danas dan.
Zaštita od mora jako je važna jer one mogu noću naskočiti na čovjeka i donijeti mu, naravno, noćne more, a vole mučiti i malu djecu. Ipak, za djecu su najzainteresiranije suđenice: ima ih tri, a ulaze kroz dimnjak ili ključanicu u kuću u kojoj se rodilo dijete te mu proriču sudbinu. Ovakav tip bića prisutan je na mnogim mjestima u svijetu, no bilogorske su suđenice specifične po tome što je njihovim proročanstvima, izgleda, ipak moguće pobjeći, samo ako ih znate. Zato je dobro, u prvoj noći života djeteta, sakriti se iza vrata stojeći na metli koja je mela samo jednom i to na fašnik: tako vas suđenice neće vidjeti, pa možete spriječiti čak i najgore proročanstvo.
Ništa, nažalost, ne možete poduzeti ako začujete pintare: tko začuje njihovo lupanje ili ih vidi kako slažu bačve, umrijet će u roku od tri dana. Isto će se dogoditi i onome tko naiđe na svečarece, bestjelesne ruke koje nose svjetlo ili svijeću. Ako pak slučajno naiđete na svečareca na otvorenom, upitat će vas »Idete ili stojite?« Svakako mu recite da idete: u tom slučaju, ne samo da vam neće donijeti smrt, nego će vam i osvijetliti najbolji put.
A svjetlo je jako važno, jer su bilogorski mrakovi opasni: žene grizu, a muškarcima donose nesvjesticu! Sva je sreća da i protiv njih postoji izreka: Mrak se ženi, mračica se udaje.
I tako, od veda koji nemaju žena do mrakova koji ih imaju, upoznali smo vas sa samo nekoliko najzanimljivijih stvorenja bilogorskog područja. A sad vi recite nama: ne bi li bilo lijepo vidjeti ta i mnoga druga mitološka stvorenja na kakvom festivalu, proći mitološkom stazom, ili pročitati zbirku suvremenih priča zasnovanih na ovakvoj mitologiji?
Izvor članka: www.zvono.eu
Fotografije: Pixabay.com i Štefan Brajković
