Šetnjom kroz baranjske staze – znamenitosti Bilja

Općina Bilje, mala općina prožeta je autentičnim  baranjskim duhom koji već desetljećima čuva svoju nenametljivu privlačnost, poznata gastronomska i rekreativna meka,  tiho miruje između rijeka Dunava i Drave, u čijem je sutoku prirodni močvarni rezervat i jedno od najočuvanijih poplavnih područja u Europi – Park prirode Kopački rit.

Baranja je carstvo u svakom smislu riječi, dobre hrane, neobičnih mjesta egzotične ljepote, te ako osjetite zov divljine i avanturistički poriv za istraživanjem dalekih krajeva, slobodno krenite prema Kopačkom ritu, ili baranjskim  vinogradima, ili bilo kojem od baranjskih mjesta. Prva i obavezna postaja neka bude općina Bilje.  Šetnjom kroz Bilje vodimo vas kroz njegove znamenitosti.

Dvorac Savojski – ljepotan kome treba vratiti sjaj

Posebnost koja se vezuje za ovaj dvorac je činjenica da se ne zna tko je njegov graditelj. Neki nagađaju da bi to mogao biti austrijski arhitekt Johann Lucas von Hildebrandt (1668.-1745.), koji je za princa Eugena Savojskoga gradio glasovitu palaču Belvedere u Beču. Dvorac je s pomoćnim i gospodarskim zgradama oblikovan kao jedinstvena građevina, razmjerno velika u tlorisu, ali niska. Lovački dvorac u Bilju u 18. je stoljeću dao sagraditi austrijski vojskovođa princ Eugen Savojski. Zemljište mu je darovao car Leopold kao znak zahvalnosti za pobjede koje je izvojevao nad Turcima.

Ova lijepa građevina je nedovoljno povijesno istražena, i turistički malo iskorištena, a njegov perivoj u literaturi se tek spominje, dok poneki navodi oko vremena nastanka dvorca nisu pouzdani.  Biljski dvorac se nalazi na rubu močvarnog i poplavnog područja Kopačkog rita. Njegovi oklopi podsjećaju na renesansni način obrane, odnosno na kasnosrednjovjekovne i renesansne nizinske burgove. Perivoj se prostire na površini od oko osam hektara, a dvorac je 1824. bio okružen šljivikom i šumom i tek poslije preoblikovan u perivoj. Perivoj je čudesan, posebno u proljeće i jesen. Već sam perivoj može biti zaljubljenicima u raskošnu prirodu, dovoljan mamac za posjetu dvorcu.

U sklopu građevine 1720. izgrađena je i dvorska kapela posvećena Majci Božjoj. Do izgradnje župne crkve imala je ulogu župne kapele. Danas je u okrilju Lovačkog dvorca smješten dio Hrvatskih šuma, te Uprava Javne ustanove Park prirode Kopački rit. U podrumskom prostoru uređena je izložbena galerija »Eugen Savojski«.

Biljsko jezero

U ljetnim mjesecima jezero je pravi raj za obiteljska okupljanja, posebno za one koji uživaju u plivanju, kampiranju i udičarenju.

Ukupna vodena površina ovog starog dravskog toka iznosi 56 hektara a podijeljena je na dva jezera mostom i ustavom.

Gledajući iz pravca juga (Osijeka) s lijeve strane ceste jezero je zaraslo u trsku i ostalu vodenu vegetaciju u njemu dominira štuka osim štuke tu se udomaćio i divlji dunavski šaran, patuljasti somići, raub, babuška i deverika, crvenperka, žutooka (bodorka), jez, te amur. S desne strane jezero je znatno manje zaraslo u vodeno bilje i odmah kod ustave, u dubini vrebaju veliki somovi. To je posebno zanimljivo športskim ribičima – natjecateljima koji ovdje obilno love ribu na svojim natjecanjima te je po ribolovnom natjecateljskom športu ova voda nadaleko poznata.

Dvorac Tikveš

Ovaj dvorac opkoljen zelenilom i smješten na idealnoj lokaciji, izgrađen je u duhu romantičarskog historicizma u drugoj polovici 19. stoljeća. Oko dvorca je perivoj i šetnica povezana sa lovačkom vilom ladanjske arhitekture.

 

Kroz svoju bogatu prošlost dvorac u Tikvešu bio je lovačko središte u kojem su boravili pripadnici plemićke loze Teschenske loze obitelji Habsburg, kasnije članovi dinastije Karađorđević i mnoge druge. O tome svjedoče mnogobrojne fotografije Isabele von Habsburg, supruge Fridricha Habsburškog koji je do 1918. ovdje imao imanje.

Nakon II. svjetskog rata, dvorac je bio jedna od predsjedničkih rezidencija Josipa Broza Tita, a u njemu su odsjedali mnogi svjetski političari koji su dolazili u lov. Danas taj kompleks služi novoj namjeni kao Europski centar za okoliš.

Kopački rit – kraljevstvo prirode 

Međunarodna vrijednost Parka prirode Kopački rit potvrđen je 1993. godine uvrštavanjem u Popis međunarodno značajnih močvara (Ramsarska konvencija o zaštiti močvara ili močvarnih staništa), u skladu s Konvencijom o močvarama međunarodnog značenja, osobito kao prebivališta ptica močvarica.

Prirodni močvarni rezervat Kopački rit nalazi se u sutoku Dunava i Drave. To trajno zaštićeno područje jedno je od najočuvanijih poplavnih područja u Europi.

Na području Kopačkog rita razvijaju se različiti tipovi vegetacije – šume te močvarna, vodena i travnjačka vegetacija. Najveće površine u ritu prekrivaju šume bijele vrbe, na nešto višim terenima su šume bijele vrbe i crne topole, a na još uzdignutijim hrastove šume. Vodene površine unutar rita prekrivene su zajednicama vodenih leća, mrijesnjaka, krocnja, lokvanja i plavuna. Na povremeno plavljenim površinama najrasprostranjeniji su tršćaci te zajednice visokih šaševa, koje pružaju karakterističan ritski ugođaj.

Kopački rit funkcionalna je turistička destinacija, posebice zanimljiv kao mjesto za odmor, sportsko-rekreativne aktivnosti, atraktivne plovidbe Kopačkim jezerom i vrlo popularno promatranje i snimanje ptica. Izuzetan kuriozitet predstavljaju veliki vranci, ptice čiji se opstanak temelji isključivo na bogatstvu i kvaliteti ribljeg fonda, jer odrasla jedinka dnevno pojede nekoliko kilograma ribe.

Park prirode Kopački rit vrlo je složeni ekološki sustav koji se poput mozaika sastoji od velikog broja vrijednih, rijetkih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta kao i nekih jedinstvenih ekoloških fenomena. Često od njih spominjemo samo nekoliko, poput orla štekavca ili rijetke crne rode, a sve ostale ostaju nepoznate široj javnosti i turistima.

Posjetitelji stižu autobusima, pogledaju krajolik, nepreglednu trsku, vrbove i hrastove šume, vide i neke ptice i biljke, ali istovremeno prolaze pokraj niza vrlo zanimljivih prirodnih fenomena, rijetkih i ugroženih vrsta biljaka i životinja, koje zapravo sačinjavaju osnovu prirodne baštine Kopačkog rita.

Široj javnosti još je manje poznato da Baranja i izvan granice Kopačkog rita obiluje raznim rijetkim vrstama, ekološkim fenomenima pa čak i fosilnim nalazištima koji zajedno daju veliko bogatstvo prirodnoj baštini ovog područja.

Dopustite li Kopačkom ritu da vam se predstavi u svojoj veličanstvenosti, shvatit ćete da Baranju nije problem posjetiti, problem je od nje otići.

Informacije:

Info: tzo-bilje.hr

Facebook

Promo članak 

autor naslovne fotografije: Tomislav Horvat

ostale fotografije: Tomislav Horvat i Hrvoje Domazetović, JU PP Kopački rit, fotografije Kopačkog u tekstu – arhiva uredništva, arhiv Turistička zajednica Općine Bilje