Ivanec i Ivančica, Ivanečko polje ili potok Ivanšček, samo su neka od imena u ivanečkom kraju koja i danas podsjećaju i čuvaju uspomenu na red ivanovaca, koji su u Hrvatsku stigli sredinom 12. stoljeća.
Red ivanovaca – Fratres hospitalis sancti Johannis Iherosolimitani – osnovali su talijanski trgovci u Jeruzalemu krajem 11. stoljeća, kao bratovštinu za njegu bolesnih i onemoćalih hodočasnika. Kako je njihova bolnica bila u blizini crkve svetog Ivana Krstitelja, prozvali su se – ivanovci. Povijesni izvori govore kako su u hrvatsku stigli na poziv bana Borića, a godinama su stekli velike posjede zahvaljujući darovnicama hrvatsko – ugarskih krajeva, koji su posebno cijenili njihovu službu.
O tome svjedoči i povelja Bele IV. iz 1238. godine, kojom redu ivanovaca daruje četiri jutra zemlje. U vlasništvu ivanovaca bila su naselja s lijeve i desne obale rijeke Bednje, a svojim su posjedima u ivanečkom kraju upravljali iz stare templarske utvrde – Bele. Ivanovci su i u ovim krajevima pružali zaštitu i utočište bolesnima, a posebno hodočasnicima i križarima koji su iz zapadne Europe prolazili ovim krajem na putu u Svetu zemlju.
Uz kapelu svetog Ivana Krstitelja, koju su ivanovci podigli na raskrižju putova iz Varaždina prema Lepoglavi i Klenovniku, u naselju Svetog Ivana, vezuju se i početci Ivanca.
Red ivanovaca počinje slabiti s okončanjem križarskih ratova i njihovim povlačenjem na Maltu, a naposljetku ga je 1405. godine ukinuo papa Inocent VII. Trideset i četiri godine nakon ukidanja reda, 1439. godine, Ivanec i drugi posjedi ivanovaca iz Bele dolaze u ruke hrvatskog bana Matka Talovca.
