Korkyra Melania, Crni biser Jadrana iliti što su Grci prvo vidjeli

Piše: Dora Marinić

Ovih dana Instagram i Facebook bombardirani su objavama s očitom porukom – ljeto će svima nedostajati i prebrzo je prošlo. I dok zbrajam ljepote kojih nam se duša nauživala moram priznati da u meni žala nema. Ne zbog lošeg ljeta, već zbog činjenice da ova Razglednica u nastajanju ostavlja dio ljeta u našem domu, a srce se veseli novim (Velim) lukama koje nas s nestrpljenjem očekuju. 

Iako je i naš boravak na Korčuli proletio brzinom japanskog vlaka, ovaj poseban otok napunio je našu riznicu sjećanja iz koje krademo trenutke koji ljeto produžuju do neke nove avanture. I dok ovo čitaš, tvojoj kući lete nove Razglednice, meni za sjećanje, a tebi za inspiraciju… 

Lumbarda

Punih 7 dana naš kofer je boravio u ovom predivnom korčulanskom mjestu. Kofer kažem, jer smo mi (osim po noći) Lumbardi posvetili jednako vremena kao i drugim landranjima o kojima ćete u nastavku čitati. Lumbarda je drugo najstarije obalno mjesto na otoku, a priče kažu da je njen Rt Ražnjić prvo što su, po dolasku na otok, Grci ugledali. Nauživali su se bome jer je krš rta doista filmski i netaknut, a danas ga krasi samo predivan osamljeni svjetionik. Na njega smo doslovce nabasali (kako to obično biva) prolazeći jednu od (brojnih) šetnica duž obale i šumskih predjela.

Divno je što ih zbog obilja hlada možete prehodati bez obzira na razinu žive u termometru. Jedini problem nastat će ako (baš kao i ja) budete vidjeli 77 zmija pri svakom zvuku u raslinju. E tako, u tom trenutku razina stresa vašeg suputnika mogla bi doseći živinu, a za sve indikacije i nuspojave neka se obrati Borni, jer je čovjek sa mnom diplomirao na ovu temu.
 No dosta bi bilo mog blebetanja, poanta napisanog je da Lumbarda, osim mora, ima još podosta prirodnih ljepota za pohvaliti se. Također, u potrazi za najljepšim korčulanskim plažama sigurno će vas netko uputiti u Lumbardu s najpoznatijom dugom, pješčanom i plitkom plažom Pržina koja je okružena hladom s jedne i stijenama s druge strane. Šetajući tako od Pržine prema mjestu prolaziš brojnim vinogradima i maslinicima kojima je, baš kao i na cijelom otoku, sve podređeno. Kad kažem sve, tako i mislim. I turizam i turisti i zarada. Pogled na staru jezgru iz ove perspektive je neprocjenjiv, a ovaj prizor u suton savršeno oslikava Lumbardu u jednom trenutku. 

Sama stara jezgra prepuna je zaštićene kulturne materijalne baštine, no dok u većini mjesta ona predstavlja povijest, ovdje živi sadašnjost. I baš kao prije 100, 200, 300 ili koliko već godina ovdje se odvija život. Istovremeno, sve se čini sasvim neopterećeno svim što se u međuvremenu izdogađalo. I to je najveća posebitost Lumbarde. 
U svojoj skromnosti i dalje privlači poglede, ali dovoljno sebično čuva ono najbolje za svoje ljude.  Da ne bi bilo kako je ovdje turizam mrtav (daleko od toga), ovdje možete jako dobro, u vinarijama, popiti (Grk ) i u konobama pojesti.  Jako fino smo papali u super obiteljskoj i prijateljskoj pizzeriji Torkul, a s ovim ćemo se oprostiti od Lumbarde uz želju da u Torkulu opet nekad tako fino pojedemo… 

Korčula

Čula sam negdje da je stari grad Korčula Dubrovnik u malom, a s obzirom na to da pri jedinom posjetu biseru Jadrana svijet nisam gledala ovim očima, kroz 2 tjedna idemo provjeriti je li to doista tako. Kako god bilo, jedno je sigurno – Korčula je FAMOZNA.

Toliko ljepote i povijesti na jednom mjestu ne pamtim kada sam vidjela. Čini mi se da je i Borna bio u transu jer mi niti jednom nije žugao zbog ajmefotkaj prohtjeva,  (vjerujte to se ne događa često). Cijeli stari grad obići ćete veoma brzo i zato se potrudite ne propustiti niti jednu uličicu i kutić jer vrijedi svakog zastajkivanja i pogleda.
Svakako se popnite na zvonik katedrale svetog Marka, a preporučujem vam vrijeme pred zalazak sunca jer osim što je tada najposebnije, to je možda i najljepši zalazak koji ćete vidjeti u životu. 25 kn, tolika je cijena neprocjenjivog pogleda (toliko ćete platiti uspon uskim i strmim stepenicama zvonika).

Katedrala navodno ima i prekrasnu riznicu (a za ulazak u nju trebat će vam isto toliko kuna), no mi je nažalost nismo mogli posjetiti jer je u tom trenu već bila zatvorena. Svakako očekujem da će uskoro netko od vas ići, pa ćemo imati izvještaj .
S vanjske strane zidina niz je restorančića s predivnim pogledom na Pelješac. I dok ljudi uglavnom misle da su mjesta ondje rezervirana samo za one više platežne moći, to nije tako. Istina, zaredali su se ovdje skupi i elitni restorani, ali sasvim je dovoljno i onih s tek nešto višim cijenama. U konačnici, uvijek možete (kao i mi) samo pojesti slatkač na zidinama i uživati u trenutku i posebnosti. 
Ono što je mene oborilo s nogu nisu predivne zidine, ulice niti apsolutno predivan pogled sa zvonika. Upornost i volja za očuvanjem kulturne baštine putem viteške igre Moreška izazvali su meni najveće poštovanje i divljenje. Predstava traje oko 45 minuta, a za nju ćete morati izdvojiti 100 kn. Vjerujte mi, to će biti jedni od kvalitetnije utrošenih kuna u životu. Realno je da nema tog koncerta niti folklora s kojim se ova izvedba može usporediti. Cjelokupan dojam upotpunjuje činjenica da se sve odvija unutar starogradskih zidina s live izvedbom orkestra. A kad otkrijete i povijesni kontekst u kojem su Korčulani, iako se nekada izvodila po cijelom Mediteranu, Morešku spasili od izumiranja onda brzo shvatite da ju morate doživjeti kako bi duh Korčule i Korčulana u potpunosti osjetili. 

Kada bih o ljepoti Korčule govorila kao o najfinijem kolaču, povijest ovog grada bila bi srž i glavni sastojak, a neumorni i ponosni Korčulani dio koji sve sastojke vežu i sjedinjuju. 
A onaj tajni sastojak? Neobično umjeren i šarmantan spoj luksuza s jedne i svakodnevnog i uobičajenog života s druge strane. Korčula u svemu tome ostaje skromna i ne prenapučena,  a mjesta ovdje ima za svakoga. 

Zakoračili ste s nama u našu korčulansku štoriju koja, nadam se, kroz nekoliko dana dobiva svoj nastavak. Mene je nekoliko sati provedenih u sastavljanju ovih rečenica samo uvjerilo da žala za ljetom ne treba biti. Treba se sjećati i pamtiti. Ali kada bih baš mogla vratiti komadić ljeta 2018., to ne bi bilo s Korčule. Bio bi to 16. srpanj i djelić galame i gužve s Trga bana Jelačića…

Zagrljaje šalju Dora i Razglednice!

Posjetite Dorin Instagram