Piše: Helena Varendorff
Zašto posjetiti Olympos, jedno od najljepših i najposebnijih planinskih sela u cijeloj Grčkoj?
Na planini Olympos u Grčkoj su živjeli grčki bogovi, to znamo iz škole. Ali u Grčkoj postoji još jedan Olympos, ponekad zvan i Olymbos, i u njemu se danas živi kao što se živi već stoljećima. “Naš” se Olympos nalazi na grčkom otoku Karpathosu, najudaljenijem otoku ove otočne zemlje. U Olymposu vrijeme kao da je stalo i mogli bismo se sada koristiti i starim sloganom Hrvatske turističke zajednice i proglasiti i Olympos i Karpathos Mediteranom kakav je nekada bio. Ili Grčkom kakva je nekada bila. Ali pri tome ovom otoku ne bismo učinili uslugu. Jer Karpathos je poseban, on je sve navedeno pa i više od toga. To znaju oni koji mu se godinama i desetljećima vraćaju, svakog puta ostajući sve dulje, uvijek otkrivajući poneki još neotkriveni novi kutak ili hodočasteći i obilazeći svake godine svoje omiljene točke, plaže, sela i restorane.
Karpathos se smjestio na samom istoku regije Dodekanes, između Rodosa na sjeveru i istoka otoka Krete na jugu. Nije poznato zašto je selo nazvano upravo Olympos ali možemo nagađati jer o otoku Karpathosu se zna da je igrao važnu ulogu u svijetu Bogova i u postanku svijeta. Naime, na Karpathosu su se rađali Titani, potomci Uranosa (Neba) i Gaie (Zemlje). Od Titana Kronosa i Rhee su potekli glavni grčki Bogovi poput Zeusa, Here, Demetra i Poseidona.
Olympos se smatra jednim od najljepših i najposebnijih planinskih sela u cijeloj Grčkoj. Građen je od 7. stoljeća nadalje, kao utočište stanovnicima nekadašnjih naselja Vourgounda, Tristomo i otoka Saria i drevnog Vrykous-a, koji su bježali u planine kako bi se sklonili od čestih napada gusara i Saracena. Tamo se, uglavnom izolirani od vanjskog svijeta, do danas čuvaju ne samo drevni dorski dijalekt, već i umjetnost, kultura i običaji.
U doba sveprisutnog patrijarhata, zanimljivo je znati da se upravo na ovom, jednom od najtradicionalnijih otoka Grčke, i posebno u Olympusu, nalazi možda posljednji matrijarhat Europe. Ovdje su upravo žene «šefice» i čuvarice imovine i tradicija. Selo Olympos je smješteno na samom sjeveru otoka, visoko na planinskom grebenu, i dugo je bio zaklonjen od pogleda s mora. Selo se godinama proširilo i na zapadni dio grebena odakle puca pogled na cijeli Dodekanes.
Olympos treba doživjeti jer fotografije dočaravaju samo jedan mali dio ovog živog muzeja. Tu žene svakodnevno nose svoje tradicionalne kostime a muškarci sjede po kafenionima. Olympos je tek relativno nedavno povezan s «ostatkom» otoka. Tek je osamdesetih godina prošlog stoljeća povezan makadamskom cestom a tek 2013, dakle prije samo 7 godina, je do sela stigao i asfalt. Do tada su turisti mogli u posjetu samo brodicama koje bi na jednodnevne izlete vozile iz glavnog grada otoka Pigadia do mjesta Diafani koja i danas služi kao luka za Olymbos. Agencije rent-a-cara vožnju makadamom nisu dozvoljavale pa je Olympos doživljavao dodir s vanjskim svijetom samo za tih ljetnih mjeseci, od jutra pa do oko 16 sati. I danas postoje ti jednodnevni izleti iz Pigadije (glavnog grada Karpathosa) ali ipak je ljepše do sela doći automobilom kad prođu gužve i uživati u prekrasnom pogledu na Mediteran, večerati u selu i vratiti se potom s brda u «nizinu» do svojeg hotela ili apartmana.
Mi smo željeli doživjeti i najtradicionalniji Olympos, za vrijeme proslave Gospe. Na Karpathosu je ovaj praznik jednako značajan kao i Božić ili Uskrs. Tada se slave i imendani mnogobrojnih Marija a javne proslave traju tri dana, uz neizostavnu tradicionalnu glazbu uz gudalo te ples u izuzetno bogato okićenim narodnim nošnjama. Bogatstvo se ovdje doslovce nosi na prsima, u obliku dukata. Što ih je više, to je obitelj djevojke ili žene bogatija.
Karpathos nije za svakoga. On sigurno nije za one koji se na odmor upuštaju puni raznih očekivanja. Ostavite li ikakva očekivanja iza sebe, dozvolit ćete i da vas Karpathos iznenadi i možda čak ‘pomete’ s nogu. Karpathos je raj za sportaše na vodi, ljubitelje prirode, planinarenja i penjanja, tradicionalnih sela, lijepih plaža i ukusne hrane. A njegova kruna Olympos, je donedavno bio rijetko dostupni dijamant ovog tradicionalnog i udaljenog otoka. Olympos čine uske strme uličice, šarene kuće načičkane po hrbatu planine a zrak osvježava povjetarac iako vrućine nisu nepodnošljive, upravo zbog uskih uličica. S jedne strane strmi pad i fantastičan pogled na more, s druge strane nešto blaže. Gotovo kao pravi Olimp na kojem su obitavali bogovi.
Na svakom su putovanju i odmoru lokalni ljudi zaslužni za dio ugođaja a na Karpathosu su oni posebno opušteni i ugodni. Uvijek nasmijani i ljubazni iako je život na otoku težak, voda oskudna a poljoprivreda gotovo nepostojeća. Znaju da su ovisni jedni o drugima i susjedima na Kreti i Rodosu i međusobno se poštovanje osjeća kao i poštovanje prema gostu koji se od prvog trenutka osjeća dobrodošao.
Nema namrgođenih i ozbiljnih ili napetih lica već samo onih koja žele da se i gost opusti i zaboravi na brige. Ljudi su ovdje opušteni i blagi, nema napetosti, ljutnje, iskren opušteni osmijeh je često na licu. Čak i dok govore, ljudi govore s laganim osmijehom ili opuštenim izrazom lica koji opušta i sugovornika, često prispjelog iz zemalja u kojima je stres način života.
Olympos ima više crkvica i kapelica i vrijedi ući u svaku od njih, a posebno glavnu crkvu, na glavnom trgu. Glavni je trg ustvari trgić ali crkvu ne možete fulati.
Pogledajte i vjetrenjače u nekima od kojih se i danas melje brašno, te svratite u neku od tipičnih kuća, koje su danas pretvorene u trgovine. Takozvane Karpathian Houses, Karpathoške kuće, nisu velike i život se odvija takoreći u jednoj prostoriji čijim krajem dominira veliko drveno postolje koje noću služi za spavanje. U jednoj od takvih kuća smo obavili veliki shopping: kupili smo ukiseljene kapare i kapare u soli, ukiseljeni motar (koji možete pripremiti i sami prema originalnom receptu koji smo dobili na Karpathosu), puno origana i ostalih začinskih biljaka. Razgledali smo cijelu prostoriju te izložene obiteljske fotografije.
Što još pojesti a da je originalno? Svakako Hortu (naš recept sa špinatom), favu (naš recept), stifado, karpatoške slane sardine i makarounes. Od slatkiša su tu odlične baklave, loukmades (nešto poput fritula prelivenih posebnim sirupom), feta sir u omotaču, i naravno puno sitnih kolačića i keksića.
Makarounes se ne kupuje nego se naravno priprema ručno i brzo a izrada podsjeća i na istarske fuže i razne vrste tjestenine s juga Italije. Smatra se da su i Makarounes stigli na otok iz Italije, te ostali zauvijek zajedno s imenom. Talijanske riječi i izrazi ovdje nisu rijetkost jer Karpathos je proveo stoljeća pod talijanskom vlasti. I Turci su se ovdje dulje zadržavali i ostavili svoj znak, ali sve to je tema za neku drugu priču. Olympos ovi utjecaji nisu puno doticali, upravo zbog njegove udaljenosti i nepristupačnosti.
Izvor: Okusi.eu, fotografije Helena Varendorff
