Piše; Karin Mimica, Gastronaut.hr
Kraljevina Maroko, afrička zemlja između Zapadne Sahare i Alžira koju samo 14 km zračne linije dijeli od Gibraltara i Španjolske, s morske strane izlazi i na Mediteran i na Atlantski ocean. Kao što je i njena pozicija u doticaju s potpuno različitim podnebljima i kulturama – arhitektura, običaji i okusi čine također jedinstvenu sinergiju koju se samo u Maroku može doživjeti.
Osim što je morskim putem na korak od Europe, gradovi Maroka su povezani s mnogim europskim gradovima low costlinijama, pa se tako na 10-ak °C topliju klimu možete odvesti iz Venecije i Beča, već za 50-ak eura.
Mirisi i okusi Orijenta, pružiti će vam atmosferu istoka, a medine (u zidine zatvorene stare jezgre gradova) osjećaj da se nalazite u glavnoj ulozi nekog egzotičnog filma. Antiku u Maroku možete vizualizirati kroz dobro očuvane iskopine, a period kada su bili francuska kolonija i danas okusiti u znalački proizvedenim vinima i u tome što baš svi govore francuski koji je i jedan od služenih jezika.
Kraljevski gradovi Maroka su Fes, Marrakech, Meknes i Rabat.
U sklopu strategije razvoja turizma Meknesa, njihov Ured za turizam odlučio je organizirati Media Impact Days te u suorganizaciju pozvao Udruženje turističkih novinara Maroka AMJET na čelu s njegovim predsjednikom Najibom Senhadji. On je pak na diskusiju o turizmu Meknesa pozvao svoje kolege, turističke novinare FIJET-a iz 20-ak zemalja koji su na tribini o potencijalima Meknesa, razgovarali o tome što ga čini privlačnim turstima iz njihovih zemalja i sugerirali što ga može učiniti još privlačnijim na njihovim tržištima.
Turistički djelatnici Meknesa ponose se time da goste tretiraju kao svoje posjetitelje, a ne turiste. U stari, kraljevski dio grada ulazi se kroz jednu od impozantnih kapija, Bab Mansour, Bab el-Berdaïne, Bab El-Khemis – a u njemu vas čekaju sultanova palača, medresa, mauzolej, na desetine džamija i suk sa orijentalnim proizvodima. Poznat je po ergelama arapskih konja i 4. u svijetu po njihovom izvozu.
Nekadašnja kraljevska konjušnica Hri Souani koja se u Medini nadovezuje na sultansku palaču, nekada je bila dom 12.000 konja, a danas posjetitelje ostavlja osupnute ljepotom na desetina volti koje čine njezin svod. Boja grada je zelena i prepun je parkova u kojima se stanovnici Meknesa rekreiraju. Okružen je maslinicima i vinogradima.
Uz fascinantno kulturnu i arhitektonsku baštinu u samom gradu Meknesu, u njegovoj blizini (oko sat vremena vožnje) nalazi se i Volubilis arheološki lokalitet u kome su tragovi života iz razdoblja neolitika te ruševine rimskog grada starog gotovo 2000 godina.
Uz maslinike i vinograde koji okružuju Mekes preporučam posjetu vinariji Domaine de la Zouina te kušanje vina iz linija Volubilis i Epicuria.
Maroko je kraljevina u kojoj živi većinom muslimansko stanovništvo, pa vina nisu u ponudi svuda, ali ih možete naći u boljim hotelima, restoranima s licencom i specijaliziranim prodavaonicama. Najzastupljenija sorta od crnih je cabernet sauvignon, a od bijelih chardonnay.
Najbliži aerodrom Meknesu je priprada gradu Fesu, u koji također vrijedi otići na nekoliko dana. U njemu se nalazi jedna od najvećih Medina na svijetu, a kako se ne bi izgubili u labirintu od preko 5000 ulica koliko ih je u Medini, preporučamo da je posjetite s vodičem. Medina Fesa je puna života, u njoj se osjećate kao da vas je netko vremeplovom vratio u daleku prošlost gdje se još uvijek sve proizvodi bez tehnologije, a stvari se po Medini prenose na magarcima jer je cijela zatvorena za promet. Trgovci obučeni u tradicionalne haljine pokušati će vas ubijediti da su njihovi proizvodi najbolji, a od vas se očekuje da sudjelujete i u igri cjenkanja te da ponuđenu cijenu za nakit, proizvode od metala, kože, tekstila i svega drugog što se prodaje, višestruko cjenkanjem umanjite.
Ako poželite dodatno uči u čaroliju atmosfere preporučam spavanje u riadu – nekoj od starih gospodskih kuća koje su pretvorene u male hotele. Kao u Tisuću i jednoj noći, osjećati ćete se u Riadu Arabesque koji se nalazi u sklopu Medine Fesa, a pored uređenja i pogleda iz nje koji ostavlja bez daha te hamama u kojem se možete opustiti, ima i izvrsnu kuhinju. U njemu možete dobiti i malu kulinarsku edukaciju – demonstraciju pripreme marokanskih specijaliteta te kušati izvrsna marokanska vina. Mi smo prisustvovali edukaciji pripreme pastilla – specijaliteta od tankih hrskavih kora tijesta punjenih piletinom i bademima, jajima, lukom, peršinom, šafranom, kurkumom, cimetom i drugim začinima.
Marokanska kuhinja je puna egzotičnih začina i obrok započinje nizom malih jela – meza najčešće različitih vrsta pikantno i ukusno pripremljenih salata. Sljedeći slijed često čini pastilla na bazi mesa ili plodova mora s raznim koštunjavim voćem i začinima.
Glavno jelo je redovito posluženo u tagin-u – keramičkoj posudi u kojoj se i priprema hrana, a na stol je se ceremonijalno donosi i pred gostima skida poklopac te se otvori pogled na kus-kus s mesom i povrćem ili na do topljenja ispirjano mesom s dodatkom koštunjavog voća, povrća i često srca artičoka.
Marokanci su specijalisti za slastice i njih se posvuda nudi, a najčešće su na bazi badema, meda, pistacija. Obrok redovito završava s čajem od mente kojeg se ceremonijalno toči s visina.
Na pozivu i gostoprimstvu tijekom kojeg sam imala prilike upoznati ovu zanimljivu destinaciju posebno zahvaljujem svojim kolegama turističkim novinarima iz FIJET Maroko – na čelu s Najibom Senhadji, Turističkom uredu grada Meknesa, restoranima Salma i Palic Terrab u Meknesu, vinarijiDomaine de la Zouina te jedinstvenom Riad Arabesque u Fesu.
