Pokrovitelj priče
Bajkovita ravnica uz moćnu rijeku Dravu
Najranija nas sjećanja vežu uz nama bliske osobe, najčešće bake i djedove koji su nam među prvima otkrivali čarobne svjetove bajki, legendi i priča. Mnoge, to čarobno sjeme mašte zasijano u najranijem djetinjstvu, lagano klija i prati čitavog života. Veliki je blagoslov u djetinjstvu čuti pripovjedače. Jer priče nas uče. One istinom zbore, mudro kažu u jednom crtanom filmu.
Podravina je bajkovita ravnica, smještena s dvije obale moćne rijeke Drave. Drava je naizgled mirna rijeka, često puta na blagoslov stanovnicima koji naseljavaju njene obale. No, nije uvijek mila i prekrasna – znala je bijesno uništavati teškom mukom stečeno blago.
Stoga, od najranijih dana privlači svojom divljom ljepotom, svojom razarajućom snagom, svojom tajnovitošću. I onda ne čudi što ovaj kraj obilato pohađaju muze, darivajući nas nadahnućem svake vrste iz čega se razvilo bogato naslijeđe mitova, legendi, priča i bajoslovlja. Priroda sama priča svoje priče, a na nama je da ih pokušamo osluhnuti i pretočiti u jezik koji svi razumiju.
Tragom legendi Podravine
Podravina je naročito bogata brojnim legendama koje se prenose s generacije na generaciju pripovijedanjem. O njima su pisali brojni autori poput Vida Baloga koji je u Bajoslovljima sveobuhvatno opisao mistična bića jednog dijela Podravine – Prekodravlja. Tu je spominjao legende o bićima poput Jednoroga, koji se u Ivanjskoj noći pojavljivao na Svetinjskom bregu kod Hlebina, kojeg je ovjekovječio Ivan Generalić.
Njegov sin, Josip Generalić slikao je riječne sirene. Na nekim su se slikama pojavljivale šumske dekle, mistična bića koja su čuvala Repašku šumu o kojima je pisao Ivan Večenaj – Tišlarov, slikar iz Gole, Dravske vile koje su čuvale Podravinu, Vedi, Pozoji, Vtopleniki i brojna druga mistična bića. O Kralju Drave pisala je Marija Bango iz Legrada, o Legendi o ukletim žabama i čuvenijoj i poznatijoj Legendi o Picokima pisala je Mara Matočec… Mnoga su mistična bića i danas zarobljena na staklima. Oslikana uljanim bojama. Dio njih i danas možete pronaći posjetite li Podravinu. Kriju se u galerijama, ateljeima ili zarobljeni u knjigama, ali i dan danas žive skriveni na mjestima na kojima je još uvijek očuvana priroda.
I danas ljudi svjedoče da su vidjeli ili sreli Posvečkare u toploj ljetnoj noći, putem sreli zagonetnog Palčeka ili vidjeli obris vile Vodenkinje koja se kupa u dravskom rukavcu. Uputite li se i sami u istraživanje, velika je vjerojatnost da ćete ih sresti. Ako ne uživo, onda u nekom od muzeja, etno kuća, galerijama i ateljeima, jedinom podravskom Kukuruznom labirintu ili jednom izletištu na rubu šume i na putu prema jezeru Gabajeva Greda.
Hlebinska naiva
Umjetnici su oni koji poznaju vještinu osluškivanja prirode i čitanja ljudskih tajni, te ih u nadahnuću oblikuju i prevode onima koji nemaju te vještine kroz njima svojstven dar: sliku, stih, kip, fotografiju, film ili zvuk, mural, pokret…. Podravina u tim darovima prednjači. Što i ne čudi, uzmemo li u obzir okruženje u kojemu su nastale sve te priče i legende. Upravo zbog čarobne prirode, magične snage rijeke Drave, zbog postojanosti tisućljetnih šuma, prostranih livada, ovo je dom brojnim živim bićima, ali i nevjerojatno brojim umjetnicima. Ima nešto u tom zraku, toj vodi, tom šuškanju granja u šumi što potiče umjetničko izražavanje, oblikovanje običnih predmeta u umjetnička djela.
Podravina je dom mnogih umjetnika, raznih osobenjaka koji su među ostalim iznjedrili naivu, iskreno slikarstvo koje nema intelektualne temelje. Reverzno slikanje na staklu, tako karakteristično za hlebinsku naivu nematerijalno je kulturno dobro Hrvatske. Karakterizira je razdraganost, neposrednost, prostodušnost, snažna emotivnost. Ta, gotovo dječja razigranost, spontanost i iskrenost ono je što naše oko i srce prepoznaju kao nešto iskonsko, zbog čega volimo naivu.
Ovo slikanje nastalo još u doba kasnog baroka, najčešće u alpskim zemljama, a u podravske je domove je stiglo trampom ili kupnjom, kao ures „svetog kuta“ u koji su se stavljale ove slike ili „kipeci“ koje su najčešće predstavljale svece, a ovdje su ih nazivali glažama. Upravo se tih glaža prisjetio Krsto Hegedušić, kada je provodio svoje dokone dane u rodnom mjestu svojih roditelja. Priroda koja ga je okruživala nadahnula ga je na jedno, do tada nepoznato stvaralaštvo, a jedan susret učinio da se jedno maleno selo proslavi diljem svijeta.
Bio je to susret s nadarenim mladićem, Ivanom Generalićem, do čijih je crteža Krsto, akademski obrazovan umjetnik došao. Prepoznao je u mladiću neobičan talent, te ga povremenim susretima upućivao u tajne slikanja. Ivanu su se ubrzo priključili Franjo Mraz i Mirko Virius i tu je započeo fenomen hlebinske naive. Izložbe su se održavale diljem svijeta: od Italije, preko Francuske, Njemačke, pa sve do Amerike i Dalekog Istoka. Širio se krug darovitih slikara u drugoj generaciji čiji su najpoznatiji predstavnici Ivan Lacković Croata, Josip Generalić, Ivan Večenaj – Tišlarov, Franjo Filipović, Dragan Gaži, Franjo Vujčec i drugi… sve do danas jedinog živućeg predstavnika Mije Kovačića.
Danas djeluje treća i četvrta generacija slikara, nastavljača tradicije Hlebinske škole okupljenih oko Udruge hlebinskih slikara i kipara naive, Molvarskog likovnog kruga i Virovskog likovnog kruga. Njihova djela možete vidjeti u njihovim privatnim ateljeima te u galerijama u Hlebinama, Molvama, Virju i Goli.
Poželite li doživjeti nešto od ovoga, javite se u Turističku zajednicu područja „Središnja Podravina“ i uživajte u otkrivanju mističnih predjela Podravine.
Pogledajte neka od umjetničkih djela poniklih iz našeg kraja u galeriji. Ili još bolje – doživite ih iz prve ruke. Upoznajte bajke i priče kroz umjetnost.
Tekst: Elizabeta Milanović Glavica
Fotografije: Turistička zajednica područja „Središnja Podravina“, naslovni motiv autor Tropšek Ljerka
#HEP
