Atraktivan suvenir Zagrebačke županije
Tradicijski odjevni predmeti Turopoljska podgutnica i poculica dobile su novu ulogu – postale su nosivi i moderni modni detalj u funkciji suvenira! Riječ je o hrvatskom proizvodu koji je nastao na inicijativu Turističke zajednice Zagrebačke županije, koja je na ovaj način spojila tradiciju i suvremene trendove, stvorivši uspomenu na boravak u Turopoljskom kraju, kao i svakodnevno nosivi modni detalj. Novi suvenir predstavljen je u u Centru za posjetitelje Velike Gorice, gdje su podgutnicu i poculicu u novom ruhu predstavili direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije Ivana Alilović, gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar, Juraj pl. Odrčić, župan Plemenite općine turopoljske i Sandra Šeparović, predstavnica brenda Borboleta.
Narukvicu s motivom podgutnice i poculice realizirala je hrvatska tvrtka Borboleta, poznata po brojnim suradnjama koje promiču Hrvatsku tradiciju u svijetu. Predstavljanju je nazočio i gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar, pod čijim pokroviteljskom je i nastao projekt „Turopolje kroz predmete sjećanja“.
Program predstavljanja novog suvenira vodila je hrvatska glumica Nataša Janjić na čijoj će se ruci svakako naći i nova narukvica s motivom podgutnice.
Poculica je pokrivalo glave udatih žena, a kao vidljivi znak njezinog statusa prastari je običaj sačuvan do danas. Odmah poslije vjenčanja mladoj su se sneji pletenice omotavale oko punteka na zatiljku i kosa se pokrivala poculicom – turopoljskom ili posavskom halbicom i preko svega se stavljala peča (marama).
Podgutnica je rubac ili ukrašena vrpca koja se vezala pod vratom, odnosno – pod gutom, odakle i naziv „podgutnica“, te je u Turopolju nalazimo kao ukrasni dodatak odjeće, danas narodne nošnje, kao i dio odore vojnika Turopoljskog banderija. Podgutnica je nastala iz turopoljskog ponosa, ljubavi banderijalca i njegove odabranice, te čežnje vojnika za voljenim domom. Turopoljski plemenitaši kroz svoj banderij štitili su svoj kraj i Hrvatsku, ali imali i obvezu sudjelovati u vojnim pohodima za kraljevstvo.
Iz obveze Plemenite općine turopoljske da se odaziva kraljevom pozivu na vojnu rođen je Turopoljski banderij. Pod svojom zastavom, brojnošću od 120 do 400 konjanika i pješaka, vojuju unutar kraljevstva o svom trošku, a izvan granica na teret kralja. Ratni vojni put Turopoljaca, odnosno Turopoljskog banderija, započinje više stoljeća ranije od 1526. godine i bitke protiv Turaka na Mohačkom polju gdje nalazimo najstarije zapise o ratovanjima Turopoljaca. Banderij najčešće zatječemo na turskoj granici i u Vojnoj krajini (15.-18. stoljeće), a tijekom 17. i 18. stoljeća na talijanskim, njemačkim, francuskim i češkim ratištima. Kao dio hrvatske vojske bili su među Hrvatima koji su sudjelovali u Tridesetogodišnjem ratu, te su u prvom dijelu 17. stoljeća stigli do Francuske.
Njihov rubac, koje im kao uspomenu na dom te zavjet ljubavi i vjernosti vežu djevojke i žene, zapazili su Francuzi pa i sam kralj Luj XVI. koji ju je prihvatio kao novi modni detalj – rubac koji se veže na hrvatski način „a la Croate“. S obzirom na povijesnu predaju o načinu nastanka kravate, vojnu ulogu Turopoljskog banderija u europskim ratovanjima kao i samu raširenost podgutnice u Turopolju, imamo pravo vjerovati da je upravo Turopolje kolijevka kravate.
Pripremio: Tomislav Radić
Snimke: Marko Čolić, arhiv Turističke zajednice Zagrebačke županije
