Daruvarska okolica obiluje zanimljivim lokacijama stare i novije prošlosti. Bremenita povijest naših krajeva utisnula je neizbrisiv trag, idealan za putnike i izletnike željnih tajanstvenih otkrića, mističnih lokaliteta i uzbudljivih priča.
Od izvora čudesne ljekovite vode, templarskih utvrda, starih dvoraca.. do starih manastira nekoć bogatima ikonama svetaca, filigranski okovanih križeva, zbirkama rukopisnih knjiga – sve možemo istražiti. Krenimo tragovima tajanstvenog Daruvara i upoznajmo top 7 mističnih lokacija koje možete istražiti i doživjeti u ovom prelijepom kutku Lijepe Naše već ove zime, proljeća ili ljeta – podjednako su zanimljive kroz sva godišnja doba.
Dvorac Janković – svjedok bogate kulture starog Daruvara
Dvorac stilski pripada razdoblju baroka, no pročelja nisu ukrašena prepoznatljivim razigranim rokoko dekoracijama već suzdržanim ukrasima što mu daje jedan osobit, smiren i otmjen aristokratski stilski izraz. Tlocrt dvorca s dvorištem i dvorišnim zgradama smješten je u obliku kvadrata. U unutrašnjosti dvorca nalazi se 60 prostorija od kojih središnje i centralno mjesto u glavnom središnjem krilu zauzima Veliki salon iz kojega se izlazi na altanu. Interijer je doživio najveće promjene prilikom adaptacije dvorca od 1868.-1871. godine, u vrijeme Julija Jankovića kada je dodana i altana nad južnim ulazom u dvorac. Osim velike dvorane za ples i koncerte u dvorcu danas se nalazi Vinski salon, izložba pisanih dokumenata Jankovićevih na hrvatskom i mađarskom jeziku, Soba Jankovićevih s portretima i starim namještajem te Soba židovske kulture i tradicije. Dvorac se može posjetiti prema najavi u Upravi grada Daruvara, tel. 043/331-622 ili Turističkom uredu Daruvar, tel. 043/331-382.
SVETINJA – izvor ljekovite vode koje posjećuju ljudi svih vjeroispovjedi
Ovaj blagotvorni izvor, nalazi se u općini Dežanovac. Proglašenje izvora u šumskoj dolini sjeverozapadno od Kreštelovca potakli su svećenici te je tako izvor ljekovite vode, Svetinja 1747. godine postalo svetište koje i danas posjećuju ljudi svih vjeroispovijedi. Na mjestu ljekovitog izvora prirodne vode postavljena je najprije skromna pravoslavna drvena kapela, a poslije je izgrađena zidana kapelica Uspenija svete Bogorodice. Stalni izvor pitke hladne vode koji je izvirao u blizini kapelice u narodu je dobio aureolu svetosti.
foto: pixabay.com
Prema raširenom vjerovanju, voda iz izvora u ovoj šumi ima moć čudotvornog izlječenja bolesti, te je prema tvrdnjama domaćih ljudi bilo puno slučajeva izlječenja bolesnika, čak i invalida nakon što su se okupali u vodi s izvora u Svetinji. Posredovanjem katoličkog svećenstva, 1773. godine je voda iz kreštelovačke Svetinje dospjela na analizu u Beč. Rezultati analize vode iz Svetinje došli su na popis poznatih izvora ljekovite vode u Hrvatskoj i Slavoniji, koji je sastavio medicinar J.B.Lalangue-liječnik iz Varaždina. Kreštelovac i izvor ljekovite vode su spomenuti 1782. godine u putopisu iz Požeške županije peštanskih profesora M. Pillera i Lj. Mitterpachera. Karizma svete vode očuvala se do danas.
Dvorac Dioš – upoznajte jedan od najmlađih slavonskih dvoraca
Dvorac Dioš (mađ. Orah) jedan je od najmlađih slavonskih dvoraca, smješten na istoimenom brežuljku oko 7 km sjeverno od Daruvara, pokraj općine Končanica. Kada je izgrađen 1904. godine, dvorac Dioš bio je najljepša i najskuplja građevina u čitavom kraju.
Sagradili su ga 1904. godine tadašnji posjednici daruvarskog vlastelinstva – Alajoš pl. Tüköry i njegova žena Paula, rođena Falkenberg – za svoju kćerku Mariju. Naručiteljica izgradnje, Paula zahtijevala je da dvorac ne smije odavati dojam ljetnikovca ili lovačkoga doma, već gospodske kuće. Nacrt za izgradnju dvorca izradio je profesor Šanady sa sveučilišta u Budimpešti, a radove su izvodili domaći majstori i radnici. U to vrijeme to je bila najljepša i najskuplja građevina u čitavom kraju. Bogata arhitektura dvorca, unutrašnje prostorije, sklad vanjskih elemenata čine građevinu bogatom i lijepom, čime se izvanredno uklopila u okolni ambijent. U stotinjak godina postojanja promijenio je više vlasnika i služio različitim potrebama. Od 1995. godine Marijin dvor „Dioš“ ponovno je u vlasništvu Hrvatskog salezijanskog provincijalata iz Zagreba te nažalost nije otvoren za javnost.
STARI GRAD SIRAČ – templarska ostavština ovih krajeva
Stari grad Sirač je srednjovjekovna turska kamena utvrda visinskog tipa iz 14. stoljeća na istaknutoj poziciji klisuri u središtu naselja na izlazu ji – klisuri u središtu naselja na izlazu rijeke Bijele iz masiva Papuka. Vjeruje se da su grad Sirač sagradili Templarci, vitezovi za vrijeme Pape Klementa V. 1309. godine.
templarska oprema, foto Pixabay.com
Povijesni dokumenti utvrdu spominju kao „POSSESIO ZIRCH“ kada su posjed podijelili Leukus i Kokas Tiboldović. Godine 1389. kralj Sigismund oduzeo je obitelji Tiboldović grad Sirač i dao ga je Gašparu Kaštelanoviću. On je 1430. godine dobio dozvolu da u Siraču podigne tvrđavu (CASTRUM). Turci su utvrdu zauzeli 1542. godine, kada ona postaje jedna od glavnih utvrda u kojoj je boravio aga sa 58 pješaka i 17 konjanika te pomoćne turske čete (martolozi).
Danas je od tvrđave ostalo samo nekoliko obrambenih zidova (glavni sjeverni bedem visine 4 metra) koji svjedoče o burnoj prošlosti grada Sirača i okolice. Idealno za proljetni izlet i šetnju, za sve koji vole osjetiti dah burne prošlosti.
DOBRA KUĆA – utvrda koja se spominje od davne 1335 godine
Nedaleko od mjesta Bastaji nalazi se srednjovjekovni grad Dobra Kuća, koji je u srednjem vijeku spadao među najvažnije utvrde ovog kraja.
Srednjovjekovni grad podignut je na brežuljku i zaštićen od pogleda okolnim brežuljcima, a spominje se od 1335. godine. Sastojao se od obrambene kule, zgrade za stanovanje i cisterne, a debele zidine su ga štitile od osvajača. Tijekom stoljeća imao je brojne gospodare među kojima je bio i Benedikt Nelipić, a na kraju su ga razorili Turci.
Nije utvrđeno zašto je Dobra Kuća često mijenjala vlasnika, od Nelipića, preko Hrvatinića i biskupa Ernušta Hampa do Sekelja de Kevende koji će 1480. postati novi vlasnik. Prema zapisu turskog putopisca Evlije Ćelebije grad Dobru Kuću 1542. godine osvaja Arnaut Memi-paša, u isto vrijeme kada padaju Stupčanica i Sirač.
Ostaci ovog grada su i danas vidljivi odnosno ostaci braničkule, obrambenog zida i dio glavne kule koja je u osnovi kružna i počiva na stijeni. U grad se ulazilo sa sjeverne strane preko pokretnog mosta koji je bio iznad prokopa.
MANASTIR PAKRA
Jugoistočno od Daruvara, u kanjonu rječice Pakre, po kojoj je i dobio ime, nalazi se Manastir Pakra nekada zvan Nova pustinja, a po nekim ruskim dokumentima Znamenski (čudo). Nalazi se sedam kilometara uzvodno od Sirača prema Purnici, udaljen od Daruvara 12 km, u kanjonu rijeke Pakre po kojoj je dobio ime. Okružen je prelijepom prirodom, a pripada brdsko-planinskom dijelu (planina Papuk), nazvanom Zabrđe.
Narodno predanje pripisuje osnivanje ovog manastira hajduku Stamenku Njigomiru, koji se pokajao za svoja nedjela, odao pustinjačkom životu sagradivši sebi i svojoj subraći kolibe iz kojih se kasnije razvio manastir. Crkva, koja je u osnovi jednobrodna građevina s polukružnom oltarskom apsidom, bila je zidana od klesanog kamena, sedre i opeke, a na zapadnoj strani je 36 metara visoki zvonik kroz koji se ulazi u hram. Riznica manastira Pakre bila je nekada vrlo bogata i između ostalog sadržavala zbirku duborezbarenih i filigranski okovanih križeva, zbirku rukopisnih knjiga kao i 13 ikona srpskih svetaca s kraja 18. st. koje se danas nalaze u Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu.
ŽIDOVSKO GROBLJE – zaštićeni spomenik kulture
Židovsko groblje nalazi se pored uređene šetnice u istočnom dijelu Rimske šume, na arheološkom lokalitetu rimskog kastruma Aquae Balissae i srednjovjekovne utvrde Kamengrad.
Židovsko groblje je u Registar zaštićenih spomenika kulture upisano 1973. godine. Osnovano je 1860. godine kada je izgrađena i sinagoga u Daruvaru. Židovi su se na područje Daruvara doselili većinom iz Burgenlanda, te su u gradu i okolici držali gostionice i trgovine. Najbrojniji su bili između dva svjetska rata kada ih je bilo više od dvjesto.
Na groblju se nalazi spomen obilježje podignuto za 260 žrtava fašističkog terora i 160 nadgrobnih spomenika – velike i male mramorne i kamene ploče, koje se izdižu iznad zelenila i koje imaju natpise na hebrejskom, njemačkom i hrvatskom jeziku.
Manastir Svete Ane – najstarija gotička građevina u spomen svetoj Ani
Sjeveroistočno od Daruvara, nedaleko sela Donja Vrijeska i Mala Maslenjača, na nadmorskoj visini od 160 m nalazi se najstarija gotička građevina posvećena svetoj Ani. Povijest ove male manastirske crkve počinje od 1412. godine kada plemić Benedikt Nelipić, vlasnik dvorca Dobra Kuća podiže crkvu i samostan te ga dariva katoličkom pavlinskom redu, zajedno s okolnim zemljištem. Život u samostanu trajao je sve do provale Turaka 1542. godine. Nakon toga su pavlini napustili samostan, koji je ostao prazan i razrušen sve dok ga nisu nastanili 1732. godine kaluđeri iz Manastira Pakra. Godine 1904. je Hrvatska zemaljska vlada na inicijativu Ise Kršnjavog obnovila crkvu i 1906. kada je napravljen i novi ikonostas, predala je manastiru Pakra. Ikonostas potječe iz 1906. godine, a radio ga je majstor iz Zagreba, dok je okvire napravio nepoznati stolar iz Pakraca. Od 2002. godine postepeno se radi na obnovi Manastira.
Za sve koji želite znati više o ostalom blagu baštine ovih prostora prelistajte PDF brošuru Daruvarske povijesne ljepotice i uživajte u bogatom naslijeđu daruvarskog kraja.
Krenimo u avanturu i istražimo Daruvarsku priču!
Sve informacije:
fotografije: arhiv Turistička zajednica Daruvar – Papuk