BERMET
“Bogat obrtnički i trgovački grad, što je Samobor bio, mogao je razviti profinjene recepture i oblizeke u kojima su se ispreplitali domaći sastojci i uzbudljivi začini što su ih tijekom 18. i 19. stoljeća u svojoj ponudi imale trgovine kolonijalnom robom. Tako u jednom novinskom oglasu s početka 20. stoljeća nalazimo i oglas samoborskoga dućana kolonijalnom robom koji kupcima nudi začinske mješavine potrebne za izradu bermeta. Naizgled nevažna reklama zapravo govori o raširenosti navade pravljenja bermeta jer se začinske mješavine nikada ne pojavljuju ako nema dovoljno zainteresiranih za njihovu primjenu. Sigurno je da je početkom 20. stoljeća bermet bio uobičajen dio kućne proizvodnje alkoholnih pića.
O bermetu je pisao i Milan Lang u znamenitoj etnografskoj monografiji o Samoboru. U Langovu receptu grožđu se dodaju rogači, suhe smokve, kandirani šećer, muškatni oraščić i drugi začini (Lang ne spominje koji točno, ali napominje da od toga lako može zaboljeti glava). Literatura nudi nekoliko različitih recepata za bermet, što je uvijek pokazatelj popularnosti nekog pića, pa je vjerojatno da je gotovo svaka obitelj (što je držala do sebe) imala i svoju inačicu bermeta. Poneki recepti primjerice spominju grožđice, dunje, limune, naranče, cimet ili čak narezani hren, a svima ostaje zajedničko gorki pelin i kandirani šećer. Uostalom, gorčinu je uvijek lakše podnijeti uz malo slatkoće.” (izvor: Iće i piće, srpanj 2016.)
Čitajući gore navedeno, dolazimo do spoznaje da je bermet piće koje je pažljivim odabirom namirnica i zahvaljujući proizvođačima u prošlosti danas postalo nezaobilazno piće na gastronomskoj sceni, profinjenog ukusa i bogate povijesti.
Recepti datiraju s početka 19. stoljeća, te se ista proizvodnja njeguje i danas. Korišten kao lijek, danas ga je moguće probati u lokalima na području grada Samobora, ali i širom Hrvatske.
MUŠTARDA
Pikantni umak naziva muštarda karakterističan je proizvod samoborskog kraja više od 200 godina. Ime potječe od francuske riječi “moustard” što odgovara našem nazivu za senf. Radi se od sjemena gorušice, uz dodatak slatkog mošta i ostalih sastojaka te nastaje pikantni čvrsti umak, koji se može koristiti uz govedinu, kobasice i češnofke. Riječ je o umjereno pikantnom umaku, smeđe boje, privlačne teksture i oštrog i slatkastog mirisa. Mirisom, a osobito na okusu dominiraju vinsko – voćne arome koje se u ustima uravnotežuju s „paprenošću“ gorušice. Okusi su dugotrajni i kompleksniji od standardnog senfa.
Upravo su Francuzi koji su boravili u tim krajevima od 1808 do 1812. godine Samoborce naučili pripremati ovaj specifičan umak jakih aroma.
Izvor i fotografije: Turistička zajednica grada Samobora
