Koliko je gradova u Hrvatskoj, toliko je tradicionalnih običaja bojanja pisanica koji se prenose s koljena na koljeno. Tak se priča o baštini, kulturi, načinu života. U Međimurju je priča posebna, o čemu će vam priču ispričati Riznica Međimurja, jedinstven muzej u strogom centru Čakovca, a u ovo blagdansko vrijeme (ali i tijekom godine) kroz interaktivne radionice Biserka Vučenik pokazuje kako se ukrašavaju pisanice ‘po starinski’. U Međimurju su pisanice crne (‘črne’), kako bi se ne njima vidjela sva moć i ljepota ukrašavanja.
Pisanice su sastavni dio običaja „sestrenja” i „bratimljenja“. Dva mladića ili dvije djevojke se „bratime i „sestre” tako da jedan drugome naizmjenično pružaju pisanice u ruku uz istovremeno govorenje – ”Sestra,nevesta – Za naveke sestra” ili „Brat, brat – Za naveke brat“. Ovaj je običaj zabilježen je u pisanim izvorima već 1895. godine te predstavlja odjek raširenog južnoslavenskog običaja. „Pobratimljeni” mladići i „posestrene“ djevojke su se od toga trenutka međusobno nazivali „pisanim sestrama i braćom”.
A kakve od tada bile međimurske pisanice? Karakterizira ih dva obilježja: crne su podloge i na sebi imaju cvjetne ili druge motive pa ih nazivaju crnim pisanicama, a njihova je izrada posebna i vrlo zahtjevna. Naoko krhko jaje se u svakoj fazi izrade može nepopravljivo oštetiti što postupak izrade vraća na početak. Upravo zato su ukrašavanje pisanica radile samo vještije žene u selu od kojih su ih oni koji nisu bili vični toj vještini kupovali ili mijenjali za jaja. Svaka „črna pisanica” je zapravo minuciozno izrađeni unikat, a „črne pisanice“ u Međimurju su se izrađivale za „Pisanu nedjelju’ nakon Uskrsa.
Postupak izrade pisanice počinje iscrtavanjem kontura voskom u raznim bojama na ljuski jajeta i to uz pomoć drvenog štapića na čijem je vrhu namotan komad bakrene žice oblikovane kao kljun ‘kičica’. Kičicom se prelazi preko plamena svijeće kako bi se zagrijava kako bi se u dodiru s pčelinjim voskom dobila tekuća masa za iscrtavanje kontura. Motivi su se uvijek iscrtavali okomito, a vertikalno se ispisuje tekst. Konture se trebaju obojati – nekad je za to korišten krep papir prepun crvene boje koji se izrezao i vlažio te stavljao preko konture dok se ne dobije lijepi intenzitet boje. U današnje vrijeme, moderne domaćice prekrivaju konture flomasterima. Polja između ocrtanih kontura se tada pune voskom ‘čoskaju’ (jednakom tehnikom kao i iscrtavanje konture). Iscrtana pisanica se tada stavlja u vodu u kojoj je otopljena čađa ( ‘sađe’) te kuhaju sve dok se jaja ne skuhaju, a stijenke jajeta ne obojaju intenzivnom crnom bojom. Kako bi bila sjajna, domaćice su jaja ulaštile s masti ili slaninom.
Foto: Nikola Zoko
, kako bi se ne njima vidjela sva moć i ljepota ukrašavanja.){kind=link}