Onaj tko je imao prilike zaviriti u venecijanske vrtove, zasigurno je puno puta ugledao prizor koji je povijest preslikala i u dvorišta brojnih mjesta južne i zapadne Istre pa tako i vodnjanska. Stoljeća provedena pod vladarskom palicom Mletačke Republike ostavila su bezbroj tragova i utjecaja (spomenici, arhitektura, dijalekt, kultura, narodne nošnje), a ovoga puta kroz ovaj tekst vaš pogled usmjeravamo prema brojnim cisternama, tradicionalno zvanim šternama za koje Vodnjance veže posebno jaka emotivna spona. Većinu skrivaju vodnjanska dvorišta i tek su neke dostupne posjetiteljima pa je izuzetno važno da njihov doprinos kulturi i tradiciji bude sačuvan i istaknut. Zahvaljujući vrlo zanimljivom i korisnom izvoru, godišnjem kalendaru Zajednice Talijana Vodnjan, “Insembro 2013.”, vodimo vas mali razgled ovih vrijednih tragova istarske prošlosti.
Definicija kaže da je „cisterna (tradicionalno šterna; lat. cisterna: nakapnica), arhitektonski element, zasebna građevina za prikupljanje kišnice”. Iza te suhe definicije, krio se, kroz mnoga stoljeća, simbol vodenog bogatstva za uvijek žedni Vodnjan. Nastao na vodopropusnom vapnenačkom teritoriju s mnogo krških fenomena te u klimi s puno sunca i malo oborina, ovaj je grad oduvijek imao velike potrebe za vodom o čemu svjedoči rasprostranjenost šterni.
Iako se, za razliku od prošlih, u ovim modernim vremenima mnoge više ne koriste, a Vodnjanci do vode dolaze na drugačije načine, vodnjanske šterne pamte da je o njima ovisio opstanak Vodnjana. Obistine li se slutnje o nestašici vode koja bi mogla zadesiti čovječanstvo, spremne su mu ponovno priskočiti u pomoć.
POGLED U PROŠLOST – CISTERNE KAO NEODVOJIVI DIO LJUDSKIH NASEOBINA
Bacimo li pogled u daleku prošlost na ostatke urbanih cjelina, ladanjskih vila ili sela kasnoantičkih kolonista, nameće se zaključak da su cisterne u antici vjerno pratile svaku naseobinu. Sve to ukazuje na pretpostavku da su se i predantički stanovnici Istre koristili sličnim sustavom prikupljanja vode. Rimske cisterne pojavljuju se uglavnom kao ukopane, zidane i nadsvođene građevine od kamena, a unutarnji sloj obrađen je vodonepropusnom žbukom. S vanjske su strane većinom imale klasično bunarsko krunište od kamena, ali nije isključena mogućnost da su veće cisterne, koje su služile i za navodnjavanje, mogle imati i mehanički pogon za pražnjenje vode iz posude (vjetrenjaču).
Tijekom srednjega vijeka nisu se bitno mijenjali oblici ni način gradnje cisterni, premda su se, zbog zapuštanja vodovodne mreže, gradile zajedničke cisterne za blokove zgrada ili pojedinačne za veće komplekse (palače, samostane i dr.). Osim što su bile korisne, gradske i seoske (komunalne) cisterne građene u 16.-18. st. imale su i važnu estetsku ulogu, pa ih se često može pronaći na komunalnim trgovima ili uz važnije građevine. U drugoj polovici 19. st. grade se kao prijelazne vodospreme u vodoopskrbnom sustavu i obično se smještaju na povišenim lokacijama. Tijekom 19. i 20. st. mijenja se tehnologija gradnje, a od 1930.-ih uz obveznu ugradnju armiranoga betona.
VODNJANSKE ŠTERNE – SPAS OD ŽEDNE SVAKODNEVICE
Iako su sa svojim svijetlim, kamenim oblinama šterne bile dojmljiv ukras vodnjanskih kuća, četvrti i dvorišta, titulu željenog i cijenjenog “sustanara” prvenstveno su osvajale činjenicom da su mogle zadovoljiti velike potrebe za pitkom vodom svih Vodnjanaca – obrtnika, poljoprivrednika i plemića. Do izgradnje vodovoda svaka kapljica vode iz šterni bila je prava dragocjenost. Problem nestašice vode u Vodnjanu, osobito ljeti, bio je itekako osjetan pa se kišnica koja se nalazila u ovim spremnicima za filtriranje smatrala dragocjenim resursom s kojim je trebalo umjereno raspolagati. Šterne su skupljale kišnicu s krovova zgrada kroz žljebove. Prije nego što bi kiša stigla do spremnika, filtrirala bi se pijeskom i šljunkom postavljenim ispod vapnenačkih ploča na šterni. Tako, ako je filter bio ispravan i spremnik čist, voda pohranjena u tamnoj dubini šterne bila je pitka i kvalitetna.
Iako su većinu vremena Vodnjanci mogli osloniti na njih, tijekom izrazito dugih ljetnih suša i šterne bi bile na izmaku svojih vodenih snaga. Religiozni stanovnici Vodnjana tada bi se okretali Bogu i izvanrednim procesijama molili ga da pošalje kišu i napuni njihove šterne. U to slavno vrijeme one su bile središte oko kojeg se odvijala živopisna svakodnevica vodnjanskog života pa mnoge Vodnjance za njih još uvijek vežu lijepa i nostalgična sjećanja.
UPOZNAJTE NAJPOSEBNIJE KAMENE SPASITELJICE VODNJANA
Šterne koje se nalaze u povijesnoj jezgri Vodnjana, potječu iz različitih razdoblja i razlikuju se po stilskim elementima. One raskošnije ponose se svojim najvažnijim ukrasom, najljepšim vanjskim elementom šterne – ušćem bunara. Pojmovi vera da pozzo i puteale u arhitektonskom rječniku označavaju kamene strukture postavljene na bačvu bunara ili šterne kako bi zaštitile otvor. S obzirom na to da u Vodnjanu postoje samo šterne, Vodnjanci su ga u svom osebujnom bumbarskom dijalektu nazvali vire de ʃusterna. U počecima gradnje šterni, prsten je bio vrlo jednostavan element čija je isključiva funkcija bila sigurnost i zaštita. S vremenom su graditelji šterni postajali sve maštovitiji, pa je ona postala prestižni ukras vodnjanskih dvorišta. Većina vodnjanskih šterni karakterizira kružni oblik s više ili manje naglašenim volumenom, a baš sve su napravljene od istarskog kamena. Iako većina nije dostupna za razgled, mi vam pružamo jedinstvenu priliku da ih ovom prilikom upoznate.
NAJSTARIJA ŠTERNA I RAZULARENI ZMAJ
Svaka priča ima svoj početak, a to bi u ovom slučaju bila najstarija šterna pronađena u Vodnjanu, u dvorištu kuće br. 78 Trgovačke ulice. Za poseban šarm njezina puteala zaslužni su brojni detalji, a ponajviše, kako ga literatura opisuje, razulareni zmaj. Puteal nije datiran, ali vrijeme njegovog nastanka odaju stilski elementi koji upućuju na pretpostavku da potječe iz 14.-15. stoljeća.
ŠTERNA S PEČATOM GROFOVSKE OBITELJI
Rubnik cisterne Bettica nalazi se u ulici Castello 9 i datira iz 1520. godine te ima oblik cilindrične osovine s nadređenim četvrtastim elementom visećih okruglih lukova s bočnim čavlima. Krasi je grb grofovske obitelji Bettica koja je svoju sudbinu skupocjenim nitima utkala u povijest Vodnjana.
VENECIJANSKA DVOJNICA U VODNJANU
Puteal koji se nalazi u dvorištu kuće br. 125 u Trgovačkoj ima cilindričnu stabljiku koja se blago sužava prema dnu s nabreklom bazom. Kvadratni element iznad također je karakteriziran visećim okruglim lukovima s bočnim čavlima. Ova traka, kao i ona na cisterni Bettica, po oblicima se ne razlikuje mnogo od tradicionalnih traka s cilindričnom osovinom koja je prisutna u Veneciji i proizvodi se u velikim količinama.
ZAGONETNI NATPIS NA ŠTERNI S MANIRISTIČKIM ELEMENTIMA
Ova se šterna smjestila u dvorištu kuće br. 15 u ulici Svete Katarine i potječe iz 1670. godine. Ima manirističke stilske elemente koji se sastoje od kružnog oblika s dvostrukim izbočenjem i središnjim suženjem. Na njoj je grb koji je, pretpostavlja se, pripadao obitelji Balbi i zagonetni natpis S.T. F.F. A.D. 1670.
ŠTERNA UKRAŠENA RELJEFOM MADONE S DJETETOM
Puteal kuće na Župnom trgu br. 10, kružnog je oblika s izbočenjem i bez datuma, a po jednom detalju ističe se među svim drugim šternama. Ova je šterna ukrašena reljefom koji prikazuje Madonu s djetetom.
ŠTERNU SKRIVENA U PALAČI
Palača Bradamante smještena na Narodnom trgu 4 gdje se nalazi sjedište Zajednice Talijana Vodnjan u sebi čuva šternu koja se sastoji se od dva dijela: cilindrične osovine, iz 1894., sastavljene od četvrtastog kamenja, cementiranog pravilno na kružni način, i starijeg masivnog elementa šesterokutnog oblika (vjerojatno iz 16. st.)
NAJROMANTIČNIJA ŠTERNA
U Trgovačkoj ulicibr. 70 nalazi se šterna bez datuma, kružnog oblika s izbočinom koja nosi grb nepoznate atribucije s romantičnim motivom – prikazuje dvije ptice čija krila trepere na portalu s dva otvora.
Fascinantna priča o šternama dio je dragocjenog vodnjanskog baštinskog blaga. Ona slikovito progovara o snažnoj poveznici s teritorijem i životnim trenucima Vodnjanaca koji se bez kamenih čuvarica vodenog blaga ne bi dogodili, o ljepoti i raznovrsnosti oblikovanja istarskog kamena te dragocjenom resursu koji bi mogao biti ključan u nadolazećim vremenima.
Izvori:
www.istrapedia.hr
Sandro Manzin: Vodnjanske šterne i bunari, Insembro 2013, godišnji kalendar Zajednice Talijana Vodnjan
Fotografije: Anuschka, Danilo Dragosavac, Licio Debeljuh, Ana Lorencin Buljan
