Tekst i fotografije: Saša Pjanić
Samo sat vremena treba da se iz Zagreba automobilom stigne do Moslavačke gore, koja se ubraja u najstarija gorja Hrvatske. Vodimo vas na istraživanje i jednodnevni predah u prirodu, s laganom opremom za hodanje.
S proplanaka uzoranih poput zen vrtova, kasna proljetna jara potjerala me malo dalje u u šumu. Do grubih ožiljaka zarezanih u vulkanske stijene koje je milijunima godina zemljina utroba drobila, premetala i izbacivala na svoju površinu. Od zaseoka Šimljanik nadomak Podgarića do geolokaliteta Kamene kugle nema više od jednog sata laganog hoda kroz šumu.
Toliko vremena treba da se iz Zagreba automobilom stigne do Gornje Jelenjske, Mikleuške, Moslavačke Slatine, Kutinice, Selišta ili nekoga drugog mjesta s kojega najčešće započinje hodačko istraživanje Moslavačke gore. Zahvaljujući svojoj krajobraznoj, geološkoj i bioraznolikosti te bogatom kulturno-povijesnom i tradicijskom nasljeđu, Regionalni park Moslavačka gora, smješten u Sisačko-moslavačkoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, malo koga će ostavit ravnodušnim. Moglo bi se danima kružiti po njemu. Ne nedostaje razloga koji privlače. Ipak, povest ću vas ovoga puta na jednodnevni predah u prirodu. S laganom hodačkom opremom i omiljenim kružnim itinerarom u ruksaku.
Moslavačka gora nije visoka, a ubraja se u najstarija gorja Hrvatske. Uzdiže se usred prostrane zavale središnje Hrvatsk) i u svome vidokrugu pogledom spaja širok prsten uzvisina: Žumberak, Medvednicu, Zrinsku goru, Kalnik, Psunj, Papuk, Bilogoru. Najviši vrh Moslavačke gore je Humka, visok 489 metara. Od njega i središnjeg grebena, preko sve blažih padina, Moslavačka gora prelazi u ravnicu kojom teku rijeke Lonja, Česma i Ilova. Prostrana je i naborana, obrasla šumom, puna rasjeda, jaraka, usjeklina, prošarana potocima i obrubljena pitomim moslavačkim vinogradima.
Staza Jezero Mikleuška-Bela Crkva-Vis-Humka-Jezero Mikleuška desetak je kilometara duga i kruži srcem Moslavačke gore. Može se prehodati za četiri sata i najčešći je odabir kada se u malo vremena nastoji obići ono najznačajnije te se popeti na vrh Moslavine. Kreće s livade uz južni rub Jezera prema šumi. Tamo možete ostaviti svoje vozilo ako ste doputovali cestom iz smjera Podgarića ili Gornje Gračenice. Prva dva i pol kilometra najljepši su dio staze. Početni napor uspona brzo će zamijeniti uzbuđenje hodanja gorskim kosama i potočnim jarcima. Sjećam se svog prvog pohoda na Humku. Bilo je to jednog proljeća. Izlomljene gromade od granita usred šume, osute mahovinom i papratnjačama vabile su usporedbe s čuvenim krajolicima, primjerice sa Sherwoodskom šumom. Kasnije sam shvatio da takva analogija nema previše smisla. I grofovija Nottinghamshire i Moslavina, svaka na svoj način, podjednako su bajkovita i autentična mjesta.
Put je dobro obilježen planinarskim oznakama, a na nekim mjestima još i osiguran sajlama i rukohvatima. Ime potoka, Crkveni jarak, uzduž kojega staza dalje prolazi, nagovještava i kamo će vas na kraju dovesti. Do Bele Crkve. Podignut u 13. stoljeću, pavlinski samostan Blažene Djevice Marije najstariji je pavlinski samostan na prostoru današnje Hrvatske. Unatoč činjenici da su od njega ostale samo ruševine, mjesto na kojemu se one nalaze zrači privlačnom zagonetnošću. Priče su, premda ne znam još po kojem točno ključu, ono zbog čega najviše naginjem pješačenju. Moslavačka gora nudi ih napretek.
Zaguglate li nakon ovoga malo o Pavlinima, Čuporima, Erdődyjima, Crnoj kraljici, možda i vas ponesu u Moslavinu. Teško ih se je nasititi. A kako mašta na hodanje nerijetko djeluje poput energetskog napitka, poleta neće nedostajati ni na ostatku puta. Topit će se samo kalorije. Do televizijskog odašiljača na Humki ima još pola sata hoda, preko iskrčenog gorskog bila na Visu sa kojeg puca pogled sve do Slavonije.
Ovaj kratki pješački izlet do Humke i natrag na Jezero može se različito zaokružiti. Istim putom kojim smo i došli, samo drugim krakom od Lugarnice ispod odašiljača pa do Bele Crkve. Ili kraćom i manje zahtjevnom varijantom, niz šumski makadam. Preporučio bih ipak treću mogućnost i povećao obod pješačke kružnice za još tri kilometra jer Garić grad ne bi trebalo zaobići. Podignut 1256. godine, tijekom svoje povijesti više je puta mijenjao vlasnike. Uz zagrebačke biskupe, znamenita baštinica bila je i Barbara Celjska o kojoj narodne priče čuvaju spomen na Crnu kraljicu. Crna ili ne, supruga ugarsko-hrvatskog kralja Sigismunda Luksemburškog u povijesnim je pak izvorima zapamćena kao velika zaštitinica moslavačkih pavlina.
Samostan čije smo ruševine već obišli, najveći je procvat doživio upravo u 15. stoljeću. Ako tu najpoznatiju moslavačku utvrdu potražite na interaktivnoj planinarskoj karti Hrvatske, naći ćete ju prikvačenu na kružni itinerar druge, nešto duže pješačke staze, Moslavačke planinarske obilaznice. Staza kojom pješačimo također je njezin dio. Slijedite još pola sata putokaze za Garić grad. Najprije šumskim putom do Puklog kamena, a onda i po asfaltu. Preostaje još samo vratiti se na Jezero. Jedan sat laganog hoda od Garić grada cestom koja povezuje Podgarić i Gornju Gračenicu.
Moslavačku goru upoznao sam prije nekoliko godina. Pješačeći i drugim stazama, obično u proljeće, otada je redovno posjećujem. I dalje najčešće krećem sa Jezera Mikleuške no obodi kružnica po kojima hodam sve su veći. Od Puklog kamena skrećem na sjever i kružim šumama oko Gornje Jelenske. Dvadesetak kilometara stazom preko Mjeseca, Jelengrada i Moslavačke Slatine. Idem čak i dalje, istim smjerom do planinarskog doma Pleterac i Košutgrada.
MOSLAVAČKA BICIKLIJADA
Ako ste neodlučni oko datuma kada posjetiti Moslavinu, evo prigodnog prijedloga! U sklopu obilježavanje Dana planeta Zemlje poznata Moslavačka biciklijada održava se svake godine od 22. do 24. travnja. Dobro je znati da se planinarske staze na Moslavačkoj gori isprepliću s biciklističkima pa mogućnosti obilaska tako čine neiscrpnima.
Jer može se tu još štošta i vidjeti i osjetiti. Od prastarih metamorfnih i vulkanskih stijena raštrkanih na 17 obilježenih geolokaliteta do futurističkog Spomenika revolucije naroda Moslavine Dušana Đamonje koji su svjetskim galerijama proslavile fotografije belgijskog fotografa Jana Kempenaersa. Ili pak do fine kapljice moslavačkog škrleta dobivenog od izvorne hrvatske sorte grožđa koja se uzgaja jedino u Moslavini.
MOSLAVAČKA GORA – TAJANSTVENA LJEPOTICA U KOJOJ KLJUČA MORE NEISTRAŽENE POVIJESTI
Zelena gora Moslavine skriva zadivljujući broj lokaliteta s ostacima utvrda, samostana i burgova. Pravcima kojima su nekoć toptale potkove oklopljenih konjanika, kloparale volovske zaprege i šljapkale sandale redovnika, život moslavačkog srednjovjekovlja utisnuo je po njoj impresivnu trasu puteva – 80 kilometara raspoređenih u 19 planinarskih staza suvremeni je dio toga nasljeđa. Sve su kružno povezane, kraćim ili duljim rutama. Ostaje na vama, ovisno o satima, koliki ćete radijus izabrati.
Podignut u 13. stoljeću, pavlinski samostan Blažene Djevice Marije najstariji je pavlinski samostan na prostoru današnje Hrvatske. Unatoč činjenici da su od njega ostale samo ruševine, mjesto na kojemu se one nalaze zrači privlačnom zagonetnošću.
Zahvaljujući svojoj krajobraznoj, geološkoj i bioraznolikosti te bogatom kulturno-povijesnom i tradicijskom nasljeđu, Regionalni park Moslavačka gora smješten u Sisačko-moslavačkoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, malo koga će ostavit ravnodušnim. Moglo bi se danima kružiti po njemu. Ne nedostaje razloga koji privlače.
Korisni linkovi: Saša Pjanić fotograf putopisac
