IVANEČKI RUDARSKI DANI

U subotu, 2. prosinca na prostoru gradskog parka u Ivancu očekuju vas pripadnici Ivanečke rudarske čete, jedinstvene postrojbe u ovom dijelu Europe koja s ponosom čuva rudarsku baštinu, zanimljivi izlošci iz rudarske prošlosti, domaća glazba, a bit će i prilika za degustaciju rudarskih i tradicionalnih jela ivanečkoga kraja, kao i za kupnju pokojeg suvenira ili proizvoda lokalnih OPG-ova. Više o ovom događanju pronađite na letku ili na linku najave.

Od tame do svjetlosti, rudarstvo kao simbol Ivanca

Rudarstvo u ivanečkom kraju seže duboko u povijest i možemo reći da je oblikovalo ovaj kraj te mu dalo specifičan identitet. Stoga se u Ivancu rudarska tradicija obilježava posebnim događanjem: “Ivanečki rudarski dani”. Grad smješten podno Ivančice, čuvao je nalazišta željezne rude uz potok Željeznica s tragovima željezne troske koja otkrivaju vještinu topljenja željeza još u prapovijesnim danima. Neočekivano otkriće željezne rude limonita blizu kapelice Svetog Duha, nedaleko od tajanstvene “Vražje pećine”, donosilo je ne samo metal već se koristilo i kao oker za žive pigmentacije. Tako u povijesnom “Temnom dolu” iznad Prigorca možemo otkriti davno napušteno rudarsko okno i znakove raznolikih ruda uključujući željezno-mangansku rudu.

Europski rudari i poslovni ljudi u potrazi za rudarskim blagom u Ivancu

Postoje naznake da su se u ivanečkom kraju, privučeni bogatstvom ruda, okupljali rudari iz Njemačke (Sasi), a kasnije su im se pridružili rudari iz francuskih krajeva. Tijekom 19. stoljeća, arheolozi su započeli prva geološka istraživanja sjeverozapadne Hrvatske otkrivajući tajne naših stijena i tla te iz dubina Ivančice.

Dobar glas daleko se čuje

Glas o rudarskim bogatstvima Ivanca odjeknuo je u Beču, Budimpešti i Belgiji te su različita dionička društva i poslovni ljudi dolazili kako bi iskoristili vitalno tkivo podzemlja i izvukli rudu. U srcu prošlog stoljeća, na sjevernim padinama Ivančice vadio se cink i olovo s lokacije Velika Obreš. Poznati rudnik Kraševski Zviri imao je procijenjenih 20.000 tona rude no velike količine vode oštetile su njenu količinu. Uz rudnik „Kraševski Zviri“ postojala je i talionica cinka u Kuljevčici koja je radila od 1863. do 1883. godine kada je zbog nedostatka domaće rude i visokih troškova dopreme rude iz Koruške, tvornica zatvorena.

Bogatstvo lignita donosi brojna radna mjesta

Početak 20. stoljeća donosi novu dinamiku i zamah rudarskoj aktivnosti. Pronađeni slojevi lignita obećavali su izvanrednu perspektivu kroz potencijalnu stoljetnu eksploataciju. Otvorena su brojna rudarska okna, a do Drugog svjetskog rata u rudnicima u okolici Ivanca radilo je čak 800 radnika.

Impresivnih 7,8 milijuna tona ugljena izvađeno iz rudnika do 1975. godine

Godina 1962. označila je kraj dugog razdoblja eksploatacije ugljena u Ivancu dok su rudače iz područja Ivanečko-ladanjskog ugljenokopa prestale vaditi 1975. godine. Procjenjuje se da je do 1945. godine iz ovog rudnika izvađeno oko 3,5 milijuna tona ugljena. No, između 1945. i 1975. godine, taj broj narastao je na impresivnih 7,8 milijuna tona ugljena. Rudarska tradicija sačuvala je brojne priče duboko u utrobi zemlje, ostavljajući trajan trag u povijesti ove regije podno Ivančice.

Ivanečka Rudarska Četa: Most između Prošlosti i Sadašnjosti

Duboko u tami ivanečkih rudnika koristeći žuljevite ruke kao svoj glavni alat, ivanečki rudari su svojim napornim radom omogućili egzistenciju svojim obiteljima kroz više od cijelog jednog stoljeća. Razdoblje krajem 19. i 20. stoljeća nije bilo nimalo jednostavno za rudare jer su radili bez suvremenih strojeva i pomagala te su se oslanjali na vlastitu fizičku i mentalnu snagu, kao i na vlastitu procjenu opasnosti. Kasnije su konji preuzeli velik dio tereta vukući vagone ispunjene rudom, ali njihov boravak u rudnicima uzimao je svoj danak. Nesretni konji su često postajali slijepi i iscrpljeni od tereta koji su nosili, a kada bi oboljeli završavali su u mesnicama. Nesreće među samim rudarima bile su česte jer je rad u rudniku uvijek bio posao visokog rizika.

Ivanečka rudarska četa – spas i pomoć rudarima

Prepoznavši težinu i zahtjevnost tog posla vlasnici rudnika uz odobrenje Kraljevskog rudarskog satništva, osnovali su „Ivanečku rudarsku četu“. Ova četa okupila je dvadesetak hrabrih pojedinaca, vještih radnika, zanatlija i službenika koji su poznavali osnove spašavanja unesrećenih rudara. Njihova misija bila je brinuti o uvjetima rada u rudniku i spašavati rudare u slučaju nesreća.

Uniforme kao poseban simbol

Članovi čete nosili su specifične uniforme koje su se sastojale od kapa s rudarskim znakom u obliku lovorovog vijenca od mesinga, opasača, hlača i visokih cipela. Pozlaćene trake na ovratnicima označavale su uloge zapovjednika, zamjenika, liječnika, trubača, bolničara i ostalih članova. Paradni izgled uniforme uključivao je i posebnu rudarsku sjekiricu s prikazom cijelog proizvodnog procesa u rudniku. Sama uniforma bila je strogo propisana, a njeno šivanje bilo je moguće samo uz odobrenje „Kraljevskog rudarskog satništva“. Tijekom vremena četa je stekla vlastite prostorije i potrebna sredstva za rad. Njihove intervencije su spašavale mnoge živote, a unutar čete su djelovali i vatrogasci te limena glazba.

Oživljena prošlost hrabre rudarske čete

Godine 2006. na inicijativu Borisa Jagatića Daraboša „Ivanečka rudarska četa“ ponovno je osnovana kao povijesna postrojba Hrvatske vojske. Ovom ponovnom osnivanju cilj je bio odati počast nekadašnjim rudarima, sačuvati dio ivanečke tradicije od zaborava i aktivno je uključiti u turističku promociju grada Ivanca. Prva javna smotra čete održana je 24. lipnja 2006. godine kao dio proslave „Dana grada Ivanca“. Atraktivne uniforme su bile vjerno rekonstruirane prema primjercima s kraja 19. stoljeća.

Vidimo se 2. i 3. prosinca u Ivancu, a do tada pozdravljamo uz rudarski “Sretno!”.

*Ivanečke rudarske dane organizira Turistička zajednica grada Ivanca, uz podršku Grada Ivanca i Hrvatske turističke zajednice.
*Program je podložan promjenama ovisno o vremenskim uvjetima.
Sve informacije: Turistička zajednica grada Ivanca

www.facebook.com

Fotografije: LET, Boris Jagetić Daraboš, Darko Vurušić, arhiv TZG Ivanca