Piše: Anita Žuvela
Mi, djeca s otoka, koja smo imala sreću da nam se djetinjstvo provuklo kroz kultne osamdesete prošlog stoljeća, viđali smo konje većinom na razglednici ili TV-u. Najbliži ekvivalent konju je bio božanski strpljiv magarac, danas nažalost rijetka turistička atrakcija, a za vrijeme mog djetinjstva, domaća životinja.
Moj prvi susret s konjem bio je stoga u srednjoj školi u Zagrebu, za vrijeme ratnih devedesetih, sa 17 godina.
Mladost je budalasta u svojim procjenama, tako je i mene moja samopouzdano vinula na neutreniranog konja. Taj konj je tako pojurio, da me samo sretan slučaj Božje providnosti spasio pada. Negdje kroz maglu potisnute traume, čini mi se da je i sretno zanjištao.
Otada sam izbjegavala bilo kakvo neoprezno jahanje i svrstala to iskustvo u adrenalinske doživljaje koje ne bi ponovila. Nešto ala bungee jumping, paragliding ili skok s padobranom.
Gotovo 30 godina kasnije, sa nešto višim težištem i kondicijom sretnog umirovljenika, nakon točno godinu dana prisilnog mirovanja od putovanja i avantura, evo me ponovno na leđima konja. Na prvoj točki našeg prvog Press tripa nakon nemile pandemijske pauze, u Centru “Ritam s konjem”. Plemenitaš je ovog puta bio tamnosmeđe boje sa bijelom zvijezdom na čelu, bijelim čarapicama i strpljivim očima. Na leđima tog konja započelo je moje zagorsko putovanje ka otkrivanju RIDE BIKE II priče.
Na poziv Turističke zajednice Krapinsko – zagorske županije i njenih partnera, odlučili smo ja i moji kolege iskoristiti posljednji ponedjeljak ove veljače i saznati što nas ove godine očekuje na izletištima diljem brežuljkastih mekanih bregova koji kriju toliko toga pod zlatno zelenim pokrovom. U Centru “Ritam s konjem” gdje smo svratili na prvoj točki putovanja, šest krasnih konja je prijateljski žmirkalo iz svojih boksova u smjeru novih putnika namjernika.
Vlasnik Ritam Centra s konjem, Josip Knezić, objasnio nam je sve o treniranim konjima koji osjete energiju jahača i prilagođavaju joj se, a sa njihovim konjima možete doslovno sve. Krenuti u školu jahanja, organiziraju treninge, možete čak i krenuti na pustolovno terensko jahanje a 13 uređenih staza za jahanje koji se prostiru na impresivnih 107 km i sa 13 ciklo odmorišta na području županije svjedoči o odličnom post pandemijskom smjeru u kojem se mislilo na aktivne izletnike željne odmora, avanture i kulture, koji će se u skoroj budućnosti nametnuti kao sve traženiji vid odmora.
Prolazili smo pola sata kroz posebne rute, promatrali prirodu koja se polako budi iz zimskog sna a razgled prirode na leđima konja, spada doista u jedno od top 3 iskustva ovog kraja. Pojeli smo usput obilan i fin zagorski doručak i ja sam nakon vrlo laganog jahanja, puna novostečenog samopouzdanja odlučila kako ću se idući put odvažiti na nešto brži kas. “Ritam s konjem” otvoren je od 2013 godine, bavi se terapijskim jahanjem za djecu s poteškoćama ali i za izletnike poput mene, koji se žele okušati u početničkom jahanju te ih čim prije nazovite i bookirajte najljepše moguće jutro ili poslijepodne za vas i vaše najdraže.
Muzeji hrvatskog zagorja
Staze koje vode do Muzeja seljačkih buna u dvorcu Oršić, uređene su i zamišljene da objedine najvažnije kulturno – povijesne atrakcije ovog kraja a pod raskošnim stablima, sve to dobiva jednu posebnu notu turističko – kulturnog doživljaja.
U Muzeju je hladno, vani toplo, pa ga preporučam i kao poželjno ljetno odredište. Da li je hladno zbog priče o Matiji Gupcu i Seljačke bune, njegove borbe za slobodu, ne možemo sto posto reći no saznali smo da postav prati periode od bitke kmetova pa do vremena bana Josipa Jelačića i ukidanja kmetstva. Palača stara 250 godina šapće nevjerojatne priče iz povijesti. Ladanje iz 18. i 19. stoljeća može se zorno doživjeti uz kreativan postav, pogledali smo makete, obišli voštane dame sa sjajnim nakitom i fešn stilom..
Također smo naučili ponešto o tome kako se mjerilo vrijeme u 16.stoljeću uz pomoć Tahyjevog sunčanog sata i izišli puni znanja i informacija o ovom djeliću uzbudljive povijesti koja ključa ispod mirnih pitomih bregova. Ništa ovdje nije kako se čini, ispod vedre i dobroćudne energije pitomog Zagorja rađala se hrvatska povijest, ključali su prevrati i ustanci i mijenjali su se okoštali sustavi. Tako je i danas.
Bez dramatičnih povijesnih prevrata, ova županija iz godine u godinu naizgled lagano producira sve više sadržaja kao što su termalni hoteli, wellness oaze, usavršene bicikliste rute, prekrasne kuće za odmor, kreira se mreža “Živih dvoraca”, stvaraju se zajednički prekogranični projekti kao što je suradnja s susjednom Slovenijom koja će puni procvat doživjeti nakon smirivanja pandemije.
TERME JEZERČICA I GURMANSKI STOL
Zagorje je i fantastična oaza ukusnih seoskih objekata, termalnih hotela, restorana čije su tradicijske trpeze uz zagorske vinske podrume, najbolje pozivnice za dolazak. A za naš drugi gurmanski predah odabran je hotel Terme Jezerčica. Možda bi gurmanski maraton bolje opisao ponudu našeg ručka.
Probali smo odrezak Stubica, roladu od puretine punjenu mlincima, kao i slavnu tortu od sira – Cheesecake uz još jednu čokoladnu roladu. Terme Jezerčica nude ljekovitu relaksaciju s termalnim vodama i atraktivan wellness na otvorenom. Osvježenje nadomak Metropole godinama privlači izletnike željne termalnih voda, zdravog osvježenja u zelenom brežuljkastom kraju.
TRAJBAR TEAM – ZA LJUBITELJE KONJA ALI I GURMANE
Šećer na kraju bila je posjeta zaprešićkom klubu Trajbar gdje smo doznali sve o poznatom konjičkom klubu koji se odavno nametnuo kao nezaobilazna destinacija kad je riječ o vrhunskim konjima, odličnoj hrani i uživanju u prirodi zaprešićkog kraja. Sa dvadesetak konja, restoranom, sobama i kombi vozilima te osmišljenim paketima za posjetitelje, imaju odličan projekt. Pitoreskne stazice kroz sela i puteljci dizajnirani za jahanje ili odmorišta za bicikle, zgodno se spajaju na pojedinim točkama sa stazama u Zagorju i Sloveniji što ovom projektu daje zaokruženu priču. A još kako fino serviraju hranu..
Konjički klub Trajbar Team osnovan je 1996. godine u neposrednoj blizini grada Zagreba, u povijesnom gradu Zaprešiću. Smješten je u ugodnom prirodnom ambijentu, okružen bogatim zelenilom, tako da su, osim aktivnih članova koji se natječu za Konjički klub Trajbar Team, njihovi česti posjetitelji i zaljubljenici u prirodu i zdrav način života.
SAVSKO – SUTLANSKA DOLINA I BRIGI, SKRIVENI BISER U ZAGORSKOM NJEDRU
Na svega pola sata vožnje od Zagreba, smjestilo se živopisno, slikovito područje gustog zelenog pejzaža koje kruni nekoliko ljupkih općina u kojima su skrivene brojne zanimljivosti.
Stare šume, čisti zrak i novo kreirane konjičke staze, ciklo trase te slikovite pješačke rute natjerati će vas na zaborav od stresne svakodnevnice gradske buke i dernjave, pomoći vam da se opustite u ovom ljupkom dijelu Zagorja, gdje ćete šetnjom ili biciklom a uskoro i konjem, uz Dubravicu, Mariju Goricu i Brdovec otkriti davno izgubljeni raj.
Od Botaničkog rezervata, brojnih kapelica, starih hiža, do impresivnih dvoraca, ovo područje poput škrinjice s blagom, otključava se pravim ljubiteljima povijesnog naslijeđa, tradicijske arhitekture, zaboravljenog seoskog života, ruralnih ljepota i domaće gastronomije uz neizostavnu vinsku kapljicu.
Uspostavljene konjičke staze do Slovenije i brojne mogućnosti aktivnog odmora, koje su nam prestavili Vladimir Šinko (Turistička zajednica Savsko – sutlanske doline i brigi) i Branimir Gregurić iz općine Brdovec, te ponuda koja kreće u smjeru kreiranja male butik destinacije, gdje će se moći doživjeti ruralni turizam u izvornom obliku, budi interes za neke buduće izlete, kako je naveo Branimir Gregurić. Vladimir Šinko istaknuo je važnost projekta RIDE&BIKE za ovaj kraj, te nas proveo uređenim stajalištima za bicikle i konje na njihovu području. Posebno naglašava važnost suradnje sa slovenskim partnerima na ovom projektu.
O PROJEKTU RIDE&BIKE II – želite li saznati više 🙂
Domaćin našeg putovanja bila je Turistička zajednica Krapinsko zagorske županije, a voditeljica ureda, Sanja Škrinjar, nam je objasnila više o projektu RIDE&BIKE II te nas strpljivo i vrlo gostoljubivo provela kroz točke našeg Press putovanja. Projekt predstavlja suradnju prekograničnog područja Hrvatskog zagorja, slovenskog Posavja te Obsotelja i Kozjanskog.
Primjetit ćete da su Zagorje i slovensko Posavje kao brat i sestra. Područja su povezana zajedničkim povijesnim razvojem, vrlo sličnom topografijom, zemljopisnim položajem i iznimno vrijednom prirodnom baštinom.
Umjerena naseljenost, izostanak velikih zagađivača uz zanimljive i atraktivne prirodne lokalitete, povezali su ova područja u zajedničku priču čija se ekspanzija tek očekuje u godinama pred nama kada će se zbog pandemije i njenog utjecaja na turizam, polako kristalizirati i definirati fine i ciljane mreže turističkih proizvoda, s naglaskom na teritorije posebnih prednosti i usluga, kako je istaknula Sanja Škrinjar.
Na projektu sudjeluje šest projektnih i dva pridružena partnera iz Slovenije i Hrvatske. Vodeći partner projekta je Zagorska razvojna agencija a ostali partneri su Turistička zajednica Krapinsko – zagorske županije, Turistička zajednica Savsko – sutlanska dolina i brigi, Razvojna agencija Kozjansko, Razvojna agencija Sotla, te Javni zavod za kulturo, šprt, turizem in mladinske dejavnosti Sevnica. Pridruženi partneri su muzeji Hrvatskog Zagorja i Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Krapinsko – zagorske županije. Projekt je vrijedan 875.472 eura a sa 744.151 eura iz Europskog fonda za regionalni razvoj, sufinancirala ga je i Europska unija.
Dvorci, konji, muzeji, božanska hrana, bregovi puni zelenila i zimi.. Radišni i gostoljubivi ljudi, ciljani proizvodi i bogatstvo ponude čini Zagorje vodećom kontinentalnom destinacijom koju je tako lako i jednostavno posjetiti iz Zagreba i okolnih gradova.
Bajka na dlanu tako ostane i pri srcu. I očekuje vas da je istražite.
Navratite, obiđite rezervirajte:
Naslovna fotografija: Marko Mihin
