Želite li znati što vam donosi budućnost? Možda ne morate ići dalje od vlastite kuhinje. Prije nego što su svijet preplavile astro prognoze ili internetski vidovnjaci, ljudi su proricanje sudbine tražili u onome što su imali pri ruci – hrani. Iako su danas najpoznatije metode proricanja poput čitanja listića čaja ili taloga kave, kroz povijest su i mnoge druge namirnice bile korištene za otkrivanje budućnosti.
Kuhinjsko proricanje, kako se naziva ovaj drevni oblik divinacije, nekada je bilo široko rasprostranjeno, ali ga je s vremenom zasjenilo proricanje tarot kartama, čitanje horoskopa ili gledanje u kristalne kugle. No, u posljednje vrijeme kuhinjsko proricanje doživljava preporod, potaknuto sve većim zanimanjem za paganske tradicije. Sve više internetskih stranica nudi tečajeve o proricanju pomoću hrane, omogućujući znatiželjnicima da istraže ovu mističnu praksu u svom domu. A usput se i dobro zabave. No namirnice s navodnim okultnim moćima, imaju prilično dugu i impresivnu povijest kojom ćemo se pozabaviti u nastavku teksta.
Proricanje brašnom
Proricanje pomoću brašna, poznato kao aleuromantija, ima korijene u drugom tisućljeću prije Krista, o čemu svjedoče zapisi na klinastim pločicama. Naziv potječe iz grčkog jezika (aleuron znači “brašno”). U ovoj tehnici, budućnost se predviđala promatranjem oblika koje su stvarale male hrpice brašna.
U staroj Grčkoj, aleuromantija je bila povezana s bogom Apolonom, kojem je pridavana uloga proroka. Grci su pisali simbole ili poruke na komadiće tkanine ili papirusa, koje su zatim umetali u tijesto. Tijesto bi se mijesilo devet puta prije pečenja, a nakon što bi se porcije podijelile, ljudi su konzultirali svećenika kako bi protumačio značenje skriveno u njihovom komadu kruha.
Ova metoda imala je i druge varijacije – brašno se bacalo na tlo, a proroci su tumačili oblike koje bi stvaralo. U nekim slučajevima, brašno se miješalo s vodom i potom izlijevalo, a dobiveni uzorci služili su kao proročki znakovi.
Proricanje uz pomoć soli
Danas mnogima poznata praznovjerja, poput prosipanja soli koje donosi nesreću ili bacanja soli preko ramena za sreću, imaju korijene u alomanciji, drevnom proricanju pomoću soli. U mnogim kulturama sol je bila simbol čistoće i zaštite, a koristila se za blagoslove, rituale pročišćavanja i magijske obrede.
U starom Egiptu sol se bacala u zrak, a šare koje bi napravila pri padu na tlo proroci su tumačili kao znakove. Grci i Rimljani miješali su sol s kolačima prinesenim bogovima, dok su ostatke otopine soli proučavali u potrazi za proročkim znakovima. Postojale su i metode proricanja spaljivanjem soli na vatri, gdje su plameni obrasci služili kao okultna poruka.
Ječmeni kruh kao detektor istine
U starim vremenima, proricanje pomoću ječmenog kruha – poznato kao alfitomantija – služilo je kao svojevrsni detektor laži. Osumnjičenici za određeni zločin morali su pojesti štrucu ječma, a vjerovalo se da će pravi krivac patiti od probavnih tegoba. Iz ove prakse potječe poznata zakletva: “Ako lažem, neka me ovaj kruh uguši.”
Ječmeni kruh koristio se i za otkrivanje nevjernih ljubavnika. Zamijesilo bi se brašno, mlijeko i malo soli, a smjesa bi se potom valjala u mast, pekla i premazivala listovima verbene. Sumnjivci bi morali pojesti ovaj kruh, a oni koji bi pokazivali znakove nelagode i probavnih smetnji, smatrani su krivcima.
Postoji i legenda iz Laviniuma kod starog Rima, gdje su mlade djevojke s povezima na očima nosile ječmene kolače u svetu šumu. Tamo su svećenici koristili zmiju koja bi pojela ječmene kolače samo one koji su pripadali “čistim djevicama”, dok bi ostale kolače zmija odbijala i time dovela u pitanje čistoću pojedinih djeva.
Tiromantija – proricanje sirom
Proces stvaranja sira stoljećima je fascinirao ljude, a tiromantija – proricanje pomoću sira – dosegla je vrhunac popularnosti u srednjem vijeku. Proučavali su se oblici, rupice, plijesan i drugi uzorci na siru kako bi se otkrili znakovi budućnosti. Na primjer, neparan broj rupica u siru smatran je lošim znakom.
Mlade djevojke su tradicionalno urezivale imena svojih simpatija na komade sira. Onaj koji bi prvi popljesnivio otkrivao bi ime njihova budućeg partnera.
Voće i njegovi znakovi
Voće je oduvijek imalo simboličku vrijednost, od jabuka povezanih sa znanjem i zdravljem do limuna koji simbolizira pročišćenje. Proricanje pomoću voća, uključuje tumačenje oblika, veličine, boje i mirisa plodova. Jedna od tehnika uključivala je guljenje kore jabuke u neprekinutoj vrpci, koja bi se bacala na tlo – oblik kore otkrivao bi slova povezana s budućnošću.
Popularna zabava na Noć vještica u Britaniji uključuje bacanje jabuka s ispisanim imenima gostiju u kadu s vodom. Ime na jabuci koju osoba zagrize otkriva njihova budućeg supružnika.
Proricanje jajima
Jaja, simbol života i ponovnog rođenja, od davnina su se koristila u proricanju. Jedna metoda uključivala je ulijevanje bjelanjka u kipuću vodu i tumačenje oblika koje bi stvorio. Druga metoda bila je razbijanje jaja i čitanje uzoraka na ljusci, bjelanjku i žumanjku. Uskrsna jaja podsjetnik su da su tijekom većeg dijela povijesti mnoge kulture skromnom jajetu pridavale mističan i vjerski značaj. Iz očitih razloga, to je simbol života, ponovnog rođenja, duše i plodnosti. Drevni mitovi o stvaranju od Grčke do Kine govore o rađanju svemira iz kozmičkog jajeta.
Sirovo jaje često se koristilo i za duhovno čišćenje, gdje bi se valjalo po tijelu osobe kako bi upilo negativnu energiju. Jaje bi se potom razbilo, a njegovi znakovi tumačili.
Proricanje vinom
Vještina proricanja vinom, prakticirala se u antičkoj Grčkoj i Rimu. Uzorci taloga vina, njegova boja i okus korišteni su za proricanje sudbine.U staroj Grčkoj i Rimu vino se točilo kao ljevanica bogovima. Vjerovalo se da grčki bog vina, Dioniz, daje nadahnuće i predznanje.
U igri zvanoj “kottabos”, natjecatelji bi bacali vino iz svojih šalica prema brončanoj meti u obliku diska koja je balansirala na vrhu stupa u pokušaju da je natjeraju da padne. Uzorci stvoreni tako prolivenim vinom ponekad su se tumačili kao poruke, poput mrlja od tinte.
U Rimu je bog vina Bacchus imao svećenicu zvanu Bacchante koja je izvodila vinska proročanstva. Nazvano oinomantija, proricanje vina dolazilo je u nekoliko oblika. Osim čitanja uzoraka, ispitan je i sediment taloga koji je vino ostavilo u čašama ili bačvama. Uzeta je u obzir i njegova boja, okus i druge osobitosti. Vino se također može natočiti u staklenu posudu i iza nje upaliti svjetiljku. Proricatelj je postavljao pitanja i zurio u tekućinu tražeći odgovore nastale odrazom vina.
Bacanje graha
Proricanje grahom bilo je popularno na Balkanu i u Rusiji. U Bosni se koristi 41 zrno graha koje se baca tri puta, a svaki put simbolizira prošlost, sadašnjost i budućnost. Grah je također bio povezan s proricanjem u renesansnoj Italiji, ali je Crkva ovu praksu često osuđivala kao herezu kao i sve ostale prakse proricanja. Stoga je zanimljivo vidjeti iz ove perspektive dokle je sezala ljudska znatiželja da bi sagledala nesagledivo i pokušala putem raznih metoda pronaći odgovore. Da li su i koliko bili uspješni u tome, ne znamo, no proricanje budućnosti nije izumrlo već je dapače pojava koja se uspješno opire stoljećima progona i iskorjenjivanja tih praksi.
Fotografije: Pixabay.com i Pexels
