Udruga Palagruža iz Komiže po četvrti je put sudjelovala na ovom najvećem i najvažnijem mediteranskom festivalu maritimne baštine, koji je ove godine dodatno naglasio važnost očuvanja pomorske tradicije kroz posebnu festivalsku povelju. Povelja ističe ključnu ulogu sudionika i volontera u očuvanju autentičnog duha pomorskog svijeta, kao i potrebu za visokim standardima kvalitete i vjerodostojnosti u prezentaciji maritimne baštine. Komisija sastavljena od uglednih stručnjaka iz pomorskog sektora osiguravala je selekciju sudionika – od brodova do kulturnog i edukativnog programa.

Radi poštivanja  Povelje  i autentičnosti Udruga Palagruza je s organizatorom festivala ovogodišnji  nastup ugovorila samostalno bez posrednika i koordinatora koji nemaju direktni dodir s čuvanjem maritimne baštine, a naglasak je stavljen na suradnju s udrugama koje imaju iste ciljeve i program rada te aktivno rade na očuvanju maritimne baštine , jer je upravo rad na očuvanju maritimne baštine jedina prava promocija hrvatske baštine koju udruge uz dobru suradnju mogu provoditi samostalno, a ovaj festival je upravo najbolja potvrda.

Osnove programa komiške delegacije definiran je još 2018. godine u suradnji s direktorom festivala Wolfgangom Idrijem i predsjednikom udruge Escale à Sète Raymondom Dublancom, a obuhvaća prezentaciju tradicionalne brodogradnje, jedrenja, gastronomije i izvornog klapskog pjevanja. Od tada pa do danas program se provodi pod motom autentičnog prikaza svakodnevnog života Komiže i jadranskih zajednica, što su mnogi sudionici prepoznali kao primjer dobre prakse u očuvanju nematerijalne kulturne baštine.

Ovogodišnji zahtjevni program Udruge Palagruza realizirao je tim od ukupno 14 sudionika  iz : Komiže, Kaštela, Francuske, Italije i Zadra,

Glavna  tema Udruge Palagruža na ovogodišnjem Escale A Sete bila je očuvanje više nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske, a u realizaciji programa sudjelovala je i Udruga Kanata iz Zadra, usmjerena na rad s mladima. Dugogodišnja suradnja s UNESCO Geoparkom Viški arhipelag nastavljena je kroz program UNESCO Geo Food, uz podršku Udruženja obrtnika otoka Visa i ribara otoka Visa, koji su tradicionalnim metodama lovili i sušili ribu te sudjelovali u prezentaciji proizvoda obrtnika, OPG-ova i vinara.

Središnje mjesto događanja – drvena baraka koju su pripremili Antonio Fiamengo, Slaven Cvjetković i Deni Mardešić koja je predstavljala „malo komiško selo“ – svakodnevno je živjela od jutra do mraka. Program je započinjao zajedničkim doručkom, nastavljao se radionicama očuvanja maritimne i ribarske baštine, dok je kuhar Mate Stanojević bio zadužen za  kuhinju i pripremu tradicionalnih jela koja su oduševila mnoge posjetitelje komiškog sela. U pripremi jela kao što su: jota, brujet od sušene morske mačke, pedoće na buzaru, sa špagetima, teletina s bižama, špageti s plodovima mora,  pašticada s njokama su  sudjelovali Tea Fiamengo, Josipa i Tomislav Tičić, Lada Radić-Cvitković, Đurđica Baćić Ugo Laterra i Marjan Patric.

Svakodnevno su se u barci  provodila  druženja s brojnim međunarodnim sudionicima – članovima udruga iz Italije, Francuske, Nizozemske, posadama brodova, umjetnicima, pjevačima i kapetanima jedrenjaka i dogovaralo se o mogućnosti buduće suradnje s ciljem zajedničkog posjeta Europskim festivalima.

U fokusu programa bila je prezentacija inovativnog sustava učenja o zaštićenom nematerijalnom kulturnom dobru povezanog s iskustvom ofalkono gajete – falkuše te jedrenjem latinskim i oglavnim jedrom. Edukativne radionice gajete vodili su predsjednik Udruge Palagruza Miro Cvitković, Slaven Cvjetković, Josipa Kolanović Tičić i predsjednik Udruge Kanata Tomislav Tičić ,koji je također na maketi privlačkog guca Belona na zanimljiv i pristupačan način objašnjavao principe jedrenja, funkciju konopa i upravljanje latinskim jedrom.

Suradnja između udruga dodatno je ostvarena kroz radionice opremanja komiške sandule jedrima koje su provodili Tomislav Tičić i Deni Mardešić, kao i kroz izradu dijelova za komišku gundulu u Zadru, u kojoj su sudjelovali Tomislav Tičić, Miro Cvitković i brojni posjetitelji. Spajanje kostura gundule, koju djeca nazivaju „dinosaur“, vodili su Slaven Cvjetković, Ivana Franičević i Miro Cvitković.

U šatoru su bile izložene fotografije aktivnosti Udruge Kanata i Udruge Palagruza, a poseban interes izazvale su makete tradicionalnih brodova štele Venera, bracere sabunjara Ivan, rovinjske batane i betinske gajete Baba Majo koje je izradio i prezentirao Tomislav Tičić. Plakati obiju udruga s nacrtima  ofalkane i betinske gajete s francuskim nazivljem dodatno su upotpunili sadržaj našeg paviljona. Aktivnosti na moru organizirali su Slaven Cvjetković i Ivana Franičević, koji su s dvije komiške gundule veslali kanalima Sètea te omogućili posjetiteljima da se okušaju u veslanju.

Velik interes izazvala je radionica „Kalanko“, posvećena recikliranju i tradicijskoj izradi metalnih brodića od konzervi, koju su vodili Antonio Fiamengo, Slaven Cvjetković i Mate Sviličić. Komiški ribari Karmelo Janić i Mate Sviličić predstavili su tradicionalne alate za selektivni ribolov – uključujući vrše za jastoge, površinske i dubinske parangale te alate za lov velikih riba poput sabljarke i tune – naglašavajući važnost očuvanja ribljeg fonda za buduće generacije. Povodom otvaranja Hrvatskog sela posjetitelji su imali priliku degustirati  viški hib, slane i marinirane inćune te probati vina Viških i Komiških vinara te se upoznati sa pričom o Kaštelanskom crljenku koji je slavu u svijetu stekao kao Zinfanedl.

Promociju na štandu provodili su  Đurđica Bačić, Ugo Latera, Marjan Petric , Antoni Petric , Josipa Kolanović Tičić, Lada Radić Cvitković i Tea Fiamengo.  U interpretacijskim centru festivala prezentaciju rada i aktivnosti  udruge Palagruza te opis kulturnih dobara koje udruge baštine izložio je Miro Cvitković u sklopu čega je Tomislav Tičić prezentirao rad udruge Kanata i zajedničke projekte s udrugom Palagruza. Od voditelja centra  posebno je prepoznat i pohvaljen rad naših udruga s djecom i mladima.

Za kraj festivala pripremljena je degustacija i prezentacija viškog Gina koju su odradili Karmelo Janjić i Mate Sviličić uz pomoć prevoditelja Đurđice i Uga. Festival Escale à Sète 2026 trajao je od 31. ožujka do 6. travnja, okupio je oko 120 brodova iz 15 zemalja te privukao procijenjenih 350 tisuća posjetitelja. Kao bijenalni događaj, ovaj festival predstavlja jedno od najvažnijih međunarodnih okupljanja posvećenih očuvanju maritimne baštine.

Za kraj, Sète – kao jedno od najvećih ribarskih središta na Mediteranu – još je jednom potvrdio svoju ulogu ključnog mjesta susreta tradicije, znanja i pomorske kulture.

Sudjelovanje Udruge Palagruza na  Escale A Sete omogućili su : Organizator Escale A Sete, Grad Komiža, TZ Komiža, Hotel Biševo, TZ Kaštela, Udruženje obrtnika otoka Visa , ribari Komiže i Visa, OPG proizvođači Visa i Komiže, a  sudjelovanje Udruge Kanata omogućili su: Brodogradilište Filipi – Sukošan, Farikula Zadar, Marvin Makes you Happy – Zadar i  Grad Zadar.

Objava Udruga Palagruža uspješno predstavila komišku maritimnu baštinu na festivalu Escale à Sète 2026 pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Velikim dijelom prekrivena je gustim šumama hrasta, bukve i graba, pa Bilogoru ne doživljavamo samo kao zeleni zastor prepun svježine i mirisa lišća, nego i kao dom bogatog biljnog i životinjskog svijeta. U proljeće se njezine raskošne šume pretvaraju u pravi šareni mozaik, zbog čega ova regija privlači ljubitelje prirode, šetnje i fotografije.

Na Bilogori nećete skupljati velike visinske razlike, ali ćete itekako uživati u njezinim pitomim obroncima i miru koji pruža. Po visini je najniža, ali prostranstvom jedna od najvećih hrvatskih gora. Upravo zbog velikih šumskih površina smatra se i jednim od najvećih šumskih kompleksa u Hrvatskoj.

Odlična ideja za dan proveden u prirodi s obitelji je posjet Planinarskom domu Kamenitovac, kojim upravlja HPD Bilogora Bjelovar. Smješten na hrptu istoimenog brežuljka iznad sela Maglenča, na rubu šume Mačjak, ovaj dom već pri dolasku osvaja toplinom i gostoprimstvom domaćina. Uz piće dobrodošlice i ugodan razgovor gotovo vas i ne moraju nagovarati na šetnju jer je zelenim prizorima, mirisu šume i lijepo uređenim stazama ondje zaista teško odoljeti.

Dom nudi jelo i piće, dobro društvo i prekrasan pogled na bjelovarsku dolinu, Kalnik i Prigorje. Poželite li se prepustiti zvukovima i mirisima šume, u neposrednoj blizini doma počinje Poučna staza Bilogora. Ova kružna staza dugačka 250 metara sadrži 20 manjih tabli s opisima biljaka i stabala, tri info punkta s klupama i velikim tablama posvećenima gljivama, proljetnicama i životinjskom svijetu Bilogore, drvenu gljivu s prikazom otrovnih vrsta te kružni element koji prikazuje životni ciklus leptira. Staza je uređena kako bi obogatila ponudu Kamenitovca za sve posjetitelje, ali i kao idealno mjesto za školu u prirodi.

Stoljeće planinarske tradicije

Spoj prirodne ljepote i brojnih rekreativnih mogućnosti čini Bilogoru savršenim odredištem za planinare i sve ljubitelje boravka na otvorenom. Planinarska tradicija na ovim prostorima seže daleko u prošlost, a prvo organizirano planinarsko društvo osnovano je 1924. godine. Od tada se planinarski život sustavno razvija kroz brojne inicijative, manifestacije i događanja.

HPD Bilogora je 2024. godine proslavila 100 godina od osnutka, dok je izgradnja Planinarskog doma Kamenitovac započela 1949., a dom je otvoren dvije godine kasnije.

Posebno je popularna obilaznica “Bilogorskim stazama”, duga 11 kilometara, koja počinje i završava kod doma. Za njezin obilazak postoji dnevnik, a kao nagrada za obilazak i prikupljene četiri kontrolne točke dobiva se i značka. Osim nje, tu su još dvije lijepe i zanimljive staze: “Bilogorska šetnica”, koja vodi od doma do Orovačkih vinograda i Pohajdinog bunara u dužini od 7,3 kilometra, te staza od Bjelovara do Planinarskog doma Kamenitovac, duga 7 kilometara.

Naša pitoma Bilogora doista čuva stazu za svakoga. Treba joj samo dati priliku i krenuti u istraživanje.

Zaprati/Istraži:

Tzbbz.hr
Facebook
Instagram
YouTube kanal

Objava Na Bilogori svatko pronađe svoju stazu pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Ovog vikenda u zagrebačkoj Vodnjanki proljeće nije stiglo samo kalendarski, nego i na tanjuru. U restoranu obitelji Celija sve je bilo u znaku Istre, Vodnjana, sezonskih namirnica i onih okusa koji istodobno djeluju poznato, toplo i posebno a uz kombinacije majstorskih recepata, prezentirala se ne samo okusna raskoš terra magice, već i njen zaštitni znak – opojna i vrhunska maslinova ulja i vina.

U središtu cijele priče bila je chefica Svjetlana Celija, žena koja već godinama s puno energije, znanja i emocije čuva vodnjansku gastronomsku baštinu i prenosi je publici daleko izvan Istre. U Zagrebu to radi kroz Vodnjanku, restoran koji već osmu godinu uspješno vodi njezina kći Ivana Celija, a koji se s razlogom prometnuo u jedno od omiljenih mjesta za sve koji vole autentičnu kuhinju s pričom.

Ovaj proljetni ručak bio je savršena posveta boškarinu, istarskim okusima i tradiciji koja u Vodnjanki živi kroz moderno, promišljeno i jako ukusno kuhanje. Chef Robert Perić, pomno je promislio cijeli meni koji je kao finalni proizvod na tanjurima djelovao skladno, razigrano i vrlo zaokruženo.

Na stol su stizali divlje šparoge, boškarin, ručno rađena tjestenina, odlična maslinova ulja i pomno odabrana vina, a svaki slijed kao da je pričao neku svoju malu istarsku priču.Bez vrhunskog maslinovog ulja i istarskih vina ova priča ne bi bila potpuna. Upravo su zato sva jela pratila Baioco ulja iz Galižane, mjesta tik uz Vodnjan, koja su se lijepo provlačila kroz cijeli meni. Imali smo priliku kušati istarsku bužu, nezaobilaznu bjelicu i cuvée više sorti, skladno i zaokruženo ulje koje u sebi nosi najbolje od svake od njih.

Uz tanjure su se odlično sljubila i nagrađivana vina Veralda, s položaja između Buja i Brtonigle, koja su cijelom ručku dala onu završnu notu. Veraldin rosé iz 2025., je jedno od onih vina koje odmah vežete uz tople, bezbrižne ljetne večeri. Odlična je bila i odležana malvazija Veralda Xtriana, koja je i s protokom vremena zadržala svježinu, finoću i karakter. Obitelj Visintin predstavila je i Xtrian Refošk, jedino hrvatsko vino s platinastom Decanter nagradom, koje je sjajno pratilo sva jela.

Ono što Vodnjanku čini posebnom nije samo hrana, nego i način na koji sve ovdje djeluje toplo, ugodno i nenametljivo. Tradicija je prisutna, ali nije teška. Naprotiv, ovdje je lagana, fina i prilagođena današnjem trenutku, a opet dovoljno vjerna svojim korijenima. Pomno uređen prostor, masivnih stolova i stolica, starih fotografija, elegantne rasvjete, sakriven u centru Zagreba, predstavlja dobro čuvani gastro getaway, daleko od buke a opet tako blizu živahnog šušura zagrebačkog centra.

Vodnjanka nije mjesto za usputni zalogaj, nego restoran u kojem se gušta polako. Iako na meniju ima i jela za jednostavniji ručak, poput fritaje, bakalara, tjestenina i rižota, ovdje je čisti užitak prepustiti se predjelima, desertima i čaši dobrog vina. Iako je kvaliteta namirnica ovdje provjerena, cijene su u okviru zagrebačkog prosjeka, ništa preskupo a cijeli doživljaj dovoljno poseban da ovdje bez razmišljanja možete proslaviti i važniji datum. Kako broj stolova nije velik, mjesto je pametno rezervirati na vrijeme.

Vodnjanka i svojim prostorom ostaje vjerna onome što poslužuje na tanjuru. Nije velika, prima tek 35 do 40 gostiju, ali upravo joj ta mjera daje poseban šarm i omogućuje da sve ostane pod kontrolom, od kuhinje do usluge. Ovdje nije preneseno samo ime Vodnjana, nego i duh njegove kuhinje. Namirnice redovito stižu iz Istre, a jela se oslanjaju na okuse djetinjstva i domaće recepte, interpretirane na suvremeniji način.Upravo u tome leži posebnost Vodnjanke, u spoju tradicije, osobnog sjećanja i suvremenog pristupa pripremi hrane.

Adresa restorana: Gundulićeva 16, 10000 Zagreb
Jelovnik i cijene te rezervaciju, možete provjeriti na ovom linku
Facebook stranica

Fotografije: Lana Mindoljević

Objava Boškarin, maslinovo ulje i vrhunska vina: evo zašto se o Vodnjanki opet priča pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Odmor u prirodi danas znači puno više od samog bijega iz grada. Sve više tražimo mjesta na kojima ćemo doista usporiti, odahnuti i ponovno se povezati s jednostavnijim, mirnijim ritmom života. Upravo zato kuće za odmor poput ove imaju posebnu vrijednost: nude privatnost, tišinu, prostor i onaj osjećaj topline kojeg nemaju uniformirani veliki hoteli.

U Hrvatskom Čuntiću nalazi se neobično lijepa kuća za odmor Veronika, mjesto na kojem se tradicija osjeća ležerno i prirodno, u svakom detalju. Ovdje ne dolazite samo prespavati, nego doživjeti ambijent koji vraća mir, budi osjetila i podsjeća koliko nam malo zapravo treba za dobar odmor. I kako se lako resetirati u prirodi, za to je dovoljan jedan dan i jedna noć, a okruženje poziva na šetnju i istraživanje okolne ljepote.

Domaćica Veronika Filipec nije samo iznajmljivačica, nego i predana čuvarica petrinjske kulturne baštine. U jednom objektu u dvorištu uredila je mali etnografski muzej ispunjen nošnjama, tkaninama i starinskim namještajem. Pokazala nam je i izradu petrinjskog perljina, a otkrili smo i što su to pukan’ci, tradicionalni vez koji se radi puknutim nitima. Riječ je o rijetkoj i zahtjevnoj tehnici koja se danas nalazi u registru nematerijalne kulturne baštine Hrvatske.

No ono što ovakve kuće čini posebno privlačnima nije samo autentična priča, nego i način na koji djeluju na čovjeka, osim čuvanja baštine i domaće hrane, tu je i nezaobilazan aspekt usporavanja. Boravak u kući za odmor u prirodi donosi ono što modernim putnicima najviše nedostaje: tišinu, prostranost, sporiji ritam i osjećaj da niste nigdje požureni. Umjesto hotelske užurbanosti, ovdje vas čekaju livada, veliko dvorište za igru i odmor, prekrasan trijem, malo jezerce, jabuke koje pod težinom padaju na zemlju i baldahin u dvorištu koji ljeti postaje savršeno mjesto za predah, čitanje ili san na otvorenom.

Za umorne, iscrpljene i prenapregnute ljude, takva mjesta imaju gotovo terapijski učinak. Priroda smiruje misli, domaći ambijent vraća osjećaj sigurnosti, a boravak u ovakvoj kući lako se pretvori u pravi mali reset za tijelo i glavu. To je odmor koji ne puni samo galeriju foto foldera nego i energiju.

Tradicija se ovdje ne vidi samo u predmetima nego i na tanjuru. Poslužuju se jela koja prizivaju djetinjstvo i okus doma: nudljići s kobasicom, poriluk s jajima, namaz od sira i špeka, domaći ajvar. To nisu recepti koje ćete lako pronaći u modernim restoranima, nego okusi koji žive u kućama što s ljubavlju čuvaju stare kulinarske navike i poslužuju ih u toplom, domaćem ambijentu.

A možda najveća vrijednost ovakvog odmora ipak su ljudi. Srdačni domaćini, neposredna atmosfera i osjećaj da ste istinski dobrodošli čine razliku koju gosti najduže pamte. Ubrzo se opustite, usporite i prepustite cijeloj paleti boja, mirisa, okusa i blaženog mira. Upravo zato ovakve kuće za odmor nisu samo mjesto za noćenje, nego iskustvo kojem se poželite vratiti.

Booking i dodatne detalje možete pogledati ovdje.

Više informacija: Visit Petrinja

Objava Pronašli smo kuću za odmor koja nudi više od smještaja: dvorište, etno blago i potpuni reset pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Sudionici, njih 60-ak iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije i Meksika, obišli su i primjere dobre prakse: posjetili su obnovljene kurije Omilje i Litterarii, prošetali su dugoselskim Long Village Fitness Walkom, upoznali autohtonu kraljevinu i zelinsku loparku u vinariji Kos Jurišić, sudjelovali na baštinskoj radionici Dugoselski spomenar, obišli imanje Kezele i uživali u tradicijskim obrocima koje su im pripremili Baranjac Marko Horvat, ribiči ŠRD Dugo Selo i poznati hrvatski chef, Melkior Bašić.

I organizatorice i sudionici nisu krili zadovoljstvo konferencijom:

 „ Bilo je ovo uistinu inspirativno i iskreno okupljanje,“ riječi su Irene Ateljević. „Dojmljivi su primjeri dobre prakse: Na farmama, u vinarijama i na seoskim domaćinstvima vidjeli smo kako se lokalna hrana, vino i kultura lijepo isprepliću u autentična turistička iskustva. Ovdje regeneracije postaje stvarna.“

„Ovo najbolja konferencija na kojoj sam ikad bio, a vidio sam ih, u svom dugom stažu, mnogo“ izjavio je Novosađanin, Đorđe Mihajlović.

„Cijeli događaj protekao je u toploj i poticajnoj atmosferi, uz zajednički osjećaj da svi sudionici dijele istu viziju – stvaranje turizma koji je dugoročno održiv, iskren i koristan za sve“, zaključila je Ana Dražić iz TZ Meridiana Slavonica.

„Sretne smo i zadovoljne jer smo postigle cilj: nismo željele neku veliku suhoparnu konferenciju koja je sama sebi svrha. Naša „boutique“ konferencija, limitirana veličinom jednog autobusa koji prevozi sudionike, bila je pun pogodak – jer smo svi radili kao jedna zajednica, a zajednica i jest pravi pokretač regeneracije“, riječi su Marinke Zubčić Mubrin, direktorice TZG Sv. Ivana Zeline.

„Vjerujemo da naš rad ne završava završetkom konferencije i da svi kućama odlazimo s novim idejama, novim entuzijazmom i novim vezama među nama koje će rezultirati drukčijim promišljanjem turizma i dobrim plodovima u budućnosti“, dodala je Karmela Vukov-Colić, direktorica TZG Dugog Sela.

Na konferenciji koja se održala pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta, sudjelovali su znanstvenici i turistički djelatnici iz Ljubljane, Žaleca, Sremskih Karlovaca, Novog Sada, Zenice, Coyoacana, Splita, Brodskog Stupnika, Klanjca, Oriovca, Tuhlja, Cavtata, Pleternice, Đakova, Petrinje, Dugog Sela, Siska, Gospića, Vrbovca, Vinkovaca, Otočca, Oroslavja, Vukovara, Sv. Ivana Zeline i Zagreba.

Objava Završila trodnevna međunarodna konferencija “Tourism for the future” pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

80 kilometara za dušu: doživi Camino Banovina

Camino nije samo hodanje. To je put susreta: sa samim sobom, s prirodom, s ljudima koje putem upoznajemo i s vrijednostima koje u svakodnevici često ostanu po strani. Za mnoge je Camino vrijeme za tišinu, molitvu, razmišljanje i unutarnji mir, a za druge prilika za nova prijateljstva, zajedništvo i odmak od užurbanog ritma života. Upravo je u tome posebna ljepota ovakve šetnje — svatko na putu pronađe nešto svoje.

Camino tradicija stoljećima okuplja hodočasnike iz cijeloga svijeta na putu prema Santiagu de Composteli, poznatom svetištu svetoga Jakova u Španjolskoj. Danas Camino živi u mnogim europskim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, gdje obnovljene rute prate duh drevnog hodočašća: jednostavnost, gostoljubivost, zahvalnost i radost puta. Prepoznatljiv simbol Camino puta je školjka svetoga Jakova, znak hodočasnika i putokaz koji podsjeća da svi putevi, ma odakle krenuli, vode prema istom cilju.

Camino Banovinu organizira Turistička zajednica Grada Petrinje, a ruta je prikladna i za početnike. Staza je dobro označena, a za dodatnu sigurnost i lakše snalaženje GPS trag moguće je preuzeti na službenoj stranici Camino Hrvatska.

Hodočasnička putovnica i pečati

Poseban dio Camino iskustva je i hodočasnička putovnica u koju se tijekom puta skupljaju pečati kao uspomena i potvrda prijeđenih dionica. Hrvatsku hodočasničku putovnicu, službeno povezanu s Camino mrežom i ovjerenu od Hodočasničkog ureda u Santiagu de Composteli, možete naručiti putem webshopa ili preuzeti u Turističkoj zajednici Grada Petrinje, gdje ćete dobiti i pečat kao potvrdu da ste hodali ovom posebnom rutom.

Ti pečati nisu samo oznake na papiru — oni postaju tragovi jednog osobnog puta, podsjetnik na svaki prijeđeni kilometar, svaki susret i svaki doživljaj.

Organizirani prijevoz i smještaj

Za sve sudionike osiguran je besplatan organizirani prijevoz do Hostela Vrata Zrinske gore, gdje je nakon svake prijeđene dionice predviđeno noćenje, u vlastitom trošku, po Camino cijenama.

Takva organizacija omogućuje vam da se posvetite onome što je najvažnije: hodanju, doživljaju krajolika, zajedništvu i vlastitom unutarnjem ritmu, bez dodatnog opterećenja oko logistike.

Prijave: https://forms.gle/3N9gidMDXdq63rzn7
Rezervacije smještaja: https://vrata-zrinske-gore.hr/otvorene-rezervacije-za…/
Službena stranica: https://caminocroatia.com/hr/camino-banovina/

Postanite dio Camino priče i doživite ljepotu Banovine svakim korakom.

Program hodočašća

Subota, 09. 05. 2026.

Sisak – Petrinja (17 km)

• 8:00 – Petrinja, okupljanje ispred crkve sv. Lovre i organizirani prijevoz do Siska
• 8:30 – Sisak, ispred Katedrale Uzvišenja Svetoga Križa, početna molitva sv. Jakovu
• 9:00 – polazak pješice prema Petrinji; prolazak pokraj crkve Pohoda Blažene Djevice Marije na Viktorovcu, predah na Tržnici Caprag te nastavak prema crkvi Svete Marije Kraljice Mira u naselju
• 12:00 – Mošćenica, crkva sv. Jakova
• 13:00 – Slatina, posjet crkvi Preobraženja Gospodnjeg
• 15:00 – Centar novog života, ručak u vlastitoj organizaciji (pizzeria, ćevabdžinica, pekarnice, kafići i trgovine), druženje uz svjedočanstva hodočasnika
• 18:00 – Centar za mlade Laura, obilazak Keramičkog ateljea Petrinja
• 20:00 – prijevoz do Prnjavora Čuntićkog, Ekološki centar Vrata Zrinske gore, večera i noćenje

Nedjelja, 10. 05. 2026.

Petrinja – Prnjavor Čuntićki (22 km)

• 7:30 – Prnjavor Čuntićki, organizirani prijevoz do Petrinje
• 8:00 – crkva sv. Lovre, polazak pješice u pravcu Hrastovačke gore
• 11:00 – Hrastovica, misa u crkvi sv. Bartola, donativo okrjepa u župnom uredu
• 15:00 – najviši vrh Hrastovačke gore, planinarski dom Matija Filjak, kratki odmor
• 17:00 – panoramska točka, Gornja Bačuga, Hrvatski Čuntić
• 18:00 – Hrvatski Čuntić, imanje kod Veronike, donativo
• po želji odlazak u crkvu sv. Antuna Padovanskog, Hrvatski Čuntić
• 19:30 – dolazak u Prnjavor Čuntićki, Ekološki centar Vrata Zrinske gore, večera i noćenje

Ponedjeljak, 11. 05. 2026.

Prnjavor Čuntićki – Glina (21 km)

• 8:00 – polazak iz Prnjavora Čuntićkog
• hodanje kroz sela: Donja Bačuga, Luščani, Brnjeuška i Majske Poljane do Gline
• 15:00 – Glina, obilazak crkve sv. Ivana Nepomuka, korzo i okrjepa
• 17:00 – Glina, prijevoz autobusom do Gore
• 18:00 – Gora, crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, svetište
• nakon obilaska odlazak u Prnjavor Čuntićki, Ekološki centar Vrata Zrinske gore, večera i noćenje

Utorak, 12. 05. 2026.

Glina – Topusko (20 km)

• 8:00 – prijevoz od Prnjavora do Gline
• hodanje kroz sela Donji i Gornji Viduševac, prolazak pokraj crkve sv. Franje Ksaverskog, okrjepa i nastavak hodanja prema selu Šatornja
• 13:00 – Šatornja, donativo okrjepa
• 15:00 – Gređani, Društveni dom, donativo okrjepa
• 16:00 – Topusko, park Opatovina, priča o cistercitskom portalu iz 13. stoljeća i povijesti cistercita
• 17:30 – misa u crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije
• 18:00 – Topusko, ručak
• 19:00 – povratak autobusom za Glinu i Petrinju

Camino putovanje nije samo vjersko, već i kulturno i avanturističko iskustvo, koje mnogi doživljavaju kao putovanje samospoznaje i unutarnjeg mira. Camino Banovina slijedi taj duh, nudeći jedinstvenu kombinaciju povijesti, prirode i duhovnosti u srcu Hrvatske.
Pogledajte galeriju fotografija dosadašnjih Camino Banovina, svih kilometara prijeđenih u radosti zajedništva i ljepoti odmaka od svakodnevnice i prijavite se za ovo jedinstveno iskustvo hodanja i duhovne relaksacije u prekrasnoj Sisačko – moslavačkoj županiji.

Fotografije: Turistička zajednica Grada Petrinje
Više informacija:
Petrinjaturizam.hr
Facebook
Instagram

Objava Camino Banovina: put zajedništva, prirode i unutarnjeg mira pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Ovdje će vas jeleni pozdraviti bez straha, dopustiti će da ih pomazite i stoički će podnijeti fotografiranje. Sve za šaku kukuruza ili par slatkih jabuka, umiljati, sa ogromnim tamnim očima i preslatkim njuškicama očarati će vas dok obilazite ovaj predivan prirodni rezervat i jedinstveni ZOO na otvorenom. Tijekom vođene ture vlasnici ranča podijelit će s vama zanimljive priče o ovim divnim životinjama, a imat ćete priliku hraniti jelene i uživati u neposrednom kontaktu s njima. Nakon obilaska, možete se opustiti na ranču, okruženi prirodom, dok kušate domaće proizvode i delicije.

Obilazak Rancha traje otprilike sat i pol, no vrijeme u ovoj idili prolazi kao tren. Nakon šetnje dolazi trenutak za opuštanje i uživanje u domaćim delicijama, prirodnim sokovima i žesticama koje proizvode Bićanići i okolna obiteljska gospodarstva.

Osim što je riječ o posebnom izletu, boravak među jelenima donosi i još jednu tihu dobrobit za zdravlje. Dodir sa životinjama, boravak u prirodi i mirno okruženje pomažu smanjenju stresa, opuštanju i lakšem odvajanju od svakodnevne užurbanosti. Upravo zato druženje s ovim umiljatim šumskim stanovnicima mnogima nije samo atrakcija, nego i pravi mali reset za tijelo i glavu.

Fotografije: Tea Rožman Svedrović

#aroundplitvice

Facebook

Instagram

Web: ranch-deervalley.com

Objava Mjesto gdje ćete poželjeti ostati duže: Ranch Dolina Jelena pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Petra je s konjima praktički cijeli život, a sve je krenulo 1991. godine i njezinim dolaskom na zagrebački Hipodrom. Tri godine poslije krenula je ovdje u školu jahanja i stvorila neraskidivu vezu s ovim divnim stvorenjima. I to je zapravo sve što je donijela sa sobom iz Zagreba. No, njezina ljubav prema životinjama, posebice konjima i želja za nekim drugačijim, jednostavnijim životom, Petru je ravno dovela do cilja – napustila je Zagreb, kupila i obnovila zapušteno imanje na granici Korduna s Likom i posvetila se  obnavljanju imanja i stvaranja Wild Spring Rancha. 

Na Ranchu, koji sada obuhvaća 13 hektara, Petra živi zajedno s suprugom s kojim je izgradila ovu prelijepu priču. Društvo im čine konji, kokoške, mačke i psi te volonteri koji im dolaze iz raznih strana svijeta. Sve što danas čini dio ranča izgradili su sami, od staja za konje do kokošinjaca i hotela za pčele. Petra je razvila poseban sustav za svoje konje pod nazivom “paddock paradise,” gdje životinje uživaju slobodu kretanja po dugim stazama, a gosti iz cijelog svijeta dolaze prvo znatiželjno škicnuti ovaj prirodni raj a zatim se opuste i uživaju u divljini i bezbrižnom vjetru u kosi.  

Iako se turizam nije planirao, Wild Spring Ranch postao je popularno mjesto za posjetitelje iz različitih zemalja, koji dolaze zbog jahanja i doživljaja života na ranču. Petra planira nastaviti razvijati ranč, proširujući smještajne kapacitete za volontere, dok je njezin dugoročni cilj izgraditi i kaubojski saloon, dodajući još jedan element autentičnog iskustva. Unatoč osami i divljini prirode, Petra u svom načinu života pronalazi ispunjenje, a rad na imanju postao je njezina životna svrha i ispunjenje davnog sna.  

Danas u srcu prirode i zelenila uživa i ona, a još više njezini konji. Daleko od asfalta i stresa Wild Spring Ranch mjesto je u kojem se stapa priroda i ljubav prema životinjama, okruženi zelenilom, cvrkutom ptica. Ovdje možete jahati samostalno, voziti se kočijom do obližnjih Baraćevih špilja, učiti jahati, a cijelu ponudu pogledajte OVDJE.

Fotografije: Skitnice.hr, arhiva Wild Spring Ranch

Facebook
Instagram

Objava Napustila je Zagreb i usred divljine stvorila ranč iz snova: danas ovdje gosti dolaze na jahanje i potpuni mir pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Na imanju je dostupan smještaj za 4 osobe uz korištenje kuhinje, a gostima su na raspolaganju i veliko dječje igralište te bazen okružen zelenilom i pogledom na vinograd. Uz smještajne jedinice, na imanju se nalazi i kućica s privatnim jacuzzijem, što dodatno upotpunjuje doživljaj boravka u prirodi.

No, Zmajevo gnijezdo OPG-a Pirak nije samo mjesto za odmor, već i mjesto okusa, tradicije i gostoljubivosti koja se vidi u svakom detalju ovog seoskog imanja. Ovdje se nudi domaće, izvorno i ubrano iz vrta, uz bogati doručak koji puni energijom. U objektu istovremeno može jesti do 100 ljudi, pa je ovo imanje pogodno i za veća okupljanja, obiteljska druženja i izlete.

Jutra ovdje počinju uz moslavački doručak – domaća jaja, kobasice, svježi sir, zapečeni kruh, voćne džemove i med koji nosi okuse livadnog cvijeća. Na stolu su i pohane tikvice, omleti sa šampinjonima te naresci svih boja i okusa. Sve je iz domaće proizvodnje, svježe, sezonsko i posluženo s ljubavlju. Tradicionalnu domaću kuhinju u OPG-u Pirak prate i kućna graševina, škrlet i muškat, a za desert se poslužuju i rezanci s makom, kao podsjetnik na okuse djetinjstva i dobru staru kuhinju kakva se danas rijetko pronalazi. Obitelj Pirak generacijama se bavi vinogradarstvom i podrumarstvom, a uzgaja sorte frankovka, graševina i rizling. Što se uzgoji u vrtu i dvorištu ili dozre u prirodi – to popunjava jelovnik.

Osim u hrani i smještaju, gosti mogu uživati i u dodatnim sadržajima. Gosti na imanju mogu predahnuti u etno-sobi, provozati se fijakerom, prošetati vinogradom, ubrati grozd graševine ili jednostavno sjesti pod trijem i odmoriti od svakodnevice. Za one željne doživljaja više, tu su i stare igre, prirodni vrt, staze za šetnju te srne koje ponekad došeću do prozora.

Zmajevo gnijezdo OPG-a Pirak tako spaja ono najbolje od kontinentalnog odmora – domaću hranu, boravak u prirodi, mir, tradiciju i toplinu obiteljskog domaćinstva.

Kontakt: 098 799 439

Email: pirakkristina@gmail.com

Adresa: Sveti Vid 1, Grabovnica, 43240 Čazma

Fotografije: Stipe Boščić, arhiv TZBBŽ

Objava Zmajevo gnijezdo OPG-a Pirak: savršeno mjesto za odmor, domaću hranu i uživanje u prirodi pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Negdje između bilogorskih šuma, poljana, mirisnih vinograda i polja bjelovarsko – bilogorskog kraja, tik do Garešnice, smjestilo se pravo originalno čudo domaće kuhinje – imanje Kod Bake u Kapelici. To nije samo restoran – to je mjesto gdje vrijeme staje, gdje vas miris kruha iz krušne peći vrati u djetinjstvo, a svaki zalogaj podsjeti da domaći zalogaj na žlicu, uz finu porciju mesa koja se topla i podatna odvaja sa žlice (janjetina), uz prefine kremšnite od batata..tako dobro paše.

Za kuhačom je glavna i odgovorna Danijela Crnjak Andri – chefica, majstorica i čuvarica bilogorskog gastro identiteta. Sa suprugom Zdravkom stvara priču koja se ne zaboravlja. Zajedno sakupljaju recepte iz prošlosti, i serviranjem svakog jela uz minuciozno tumačenje podrijetla namirnica i najvažnije, kako je pojedini recept nastao, podsjete nas kako dobra hrana zbližava i povezuje.

U interijeru prepunom zaboravljenih predmeta koji sada pričaju – stare vage, porculanske šalice, komode od punog drva – osjećat ćete se kao da ste došli baki u posjet. Na terasi, u hladu vinove loze i pod budnim okom znatiželjnih domaćih životinja, sve brige ispare samo tanjuri pričaju i zveckaju, i to bome glasno i slasno.

Imanje Kod Bake nije slučajno među 100 najboljih restorana u Hrvatskoj. To je zasluženo priznanje za trud, ljubav i strast koji se vide u svakom detalju, od tanjura do dvorišta. Preporuka? Svratite  na porciju fileka pripremljenih na 100 načina iz Danijeline kreativne kuhinje, ili na porciju masnog bunceka s kiselim zeljem a Danijela sprema i sjajni rižoto sa šparogama. Ako želite nešto manje tradicionalno, možete odabrati bilo što s raznolike ponude menija. Ako probate janjetinu u zelenom pireu s bućinim sjemenkama, uz kremšnitu od batata, nećete također pogriješiti.

Facebook
Doživljaj više
Fotografije: Stipe Boščić

Objava Tanjur kao zemljovid sreće: na imanju “Kod Bake” vrijeme staje pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.