Dovoljno je kompaktan za jednodnevni izlet, a opet ima dovoljno zanimljivih priča da se posjet ne svede na kratku šetnju glavnim trgom. Zato smo složili mali lifestyle vodič za dan u Bjelovaru – što pogledati, gdje zastati i kako se lagano i opušteno oduševiti ovim urbanim ljepotanom nadomak kojeg imate niz ruralnih domaćinstava gdje možete i produžiti izlet.

Počnite tamo gdje počinje gotovo svaka priča o Bjelovaru

Ako ste prvi put u gradu, teško ćete zaobići Trg Eugena Kvaternika i veliki park u njegovu središtu, dnevni boravak Bjelovara i mjesto susreta, šetnje, hlada i brojnih gradskih događanja. To je ujedno i dobar početak priče o nastanku grada.
Bjelovar je, naime, relativno mlad grad, osnovan 1756. godine odlukom carice Marije Terezije kao vojno središte, a pravilna mreža njegovih ulica i danas otkriva planski način na koji je nastajao.

Središnji gradski prostor pritom nije oduvijek izgledao kao danas. Nekada je ovdje bila velika livada na kojoj su vježbali vojnici, ali i mjesto na kojem se okupljala stoka prije odlaska na ispašu, dok se pravi gradski park počeo oblikovati tek u 19. stoljeću. Danas u njemu raste četrdesetak vrsta drveća i grmlja, među kojima su i stabla koja pamte nekoliko generacija Bjelovarčana, pa je već i sama šetnja parkom jedan ugodan meditativan doživljaj.

Fotografija kod paviljona gotovo je obavezna

U sredini parka nalazi se građevina koju ćete teško promašiti. Glazbeni paviljon otvoren je 1943. godine, izvorno je izgrađen od bijelog bračkog kamena, a smatra se najvećim kamenim glazbenim paviljonom u Europi.

Zanimljivo je da je na njegovu mjestu nekada stajao gradski zdenac, dok je paviljon danas jedan od glavnih simbola Bjelovara i prirodna pozornica brojnih gradskih događanja. Oko njega se nalaze četiri barokna kamena kipa iz 18. stoljeća, posvećena sv. Tereziji Avilskoj, sv. Jurju, sv. Jeleni Križarici i sv. Ivanu Nepomuku. Fotografiranje na ovom mjestu je odličan način da zabilježite uspomenu na Bjelovar jer je paviljon u svakom smislu fotogeničan.

Korzo za kavu, šetnju i lagani đir na dva kotača

Iz parka se prirodno nastavlja na bjelovarski Korzo, jedan od onih gradskih poteza na kojima brzo shvatite da je lagana kava ovdje apsolutni imperativ. Terasa ima dovoljno da bez puno planiranja pronađete svoju, a centar je ravan, pregledan i ugodan za hodanje kao i za laganu rutu gradskim središtem.

Bjelovar je zahvalan i za bicikl. Grad i okolica imaju razvijene biciklističke rute, a po samom centru udaljenosti su kratke, pa se šetnja i vožnja biciklom lako kombiniraju s obilaskom parka, murala i ostalih gradskih punktova. Ako vam je draže Bjelovar upoznavati bez žurbe, ovdje za to stvarno imate prostora – malo pješice, malo na dva kotača, a između dvije stanice uvijek se nađe dobra terasa za kavu.
Preporuka: blizu Bjelovara posjetite Svijetle pruge, jedinstvenu galeriju na otvorenom u kojoj je postavljeno čak 47 drvenih skulptura nastalih rukama studenata umjetničke akademije.

Od katedrale do pravoslavne crkve: nekoliko minuta hoda, nekoliko stoljeća povijesti

Oko središnjeg parka smjestile su se građevine koje otkrivaju još jedan važan sloj Bjelovara, pa zastanite pred Katedralom sv. Terezije Avilske, a zatim prošećite i do pravoslavne crkve Svetog Trojstva, podignute početkom 19. stoljeća.

Posebno je vrijedan njezin interijer iz 1902. godine, s ikonostasom i zidnim oslikom na kojem su radili Ivan Tišov, Celestin Medović i Marko Peroš, a blizina različitih sakralnih i kulturnih prostora dobro opisuje grad u kojem danas žive pripadnici brojnih nacionalnih manjina.

Jedna od najljepših gradskih zgrada nosi puno težu priču

Na samo nekoliko minuta hoda nalazi se današnji Dom kulture, secesijska građevina koju je lako promatrati samo kroz njezinu arhitekturu ako ne poznajete priču koju nosi.

Od 1917. ovdje se nalazila bjelovarska sinagoga, sagrađena za židovsku zajednicu koja je prije Drugoga svjetskog rata bila važan dio gradskog života. Rat ju je gotovo potpuno uništio, a nekadašnja sinagoga 1951. prenamijenjena je za potrebe kazališta, pri čemu su uklonjena vjerska obilježja, dok je velika Davidova zvijezda ostala sačuvana.

Danas je Dom kulture ponovno jedno od središta gradskog života i mjesto održavanja predstava, koncerata, DOKUarta, BOKfesta i brojnih drugih događanja. Vrijedi zastati pred zgradom čak i ako tog dana nema programa jer je, kad znate njezinu povijest, gledate sasvim drugim očima.

Bjelovar ima i svoju galeriju na otvorenom

Nakon stare arhitekture potražite zidove jer Bjelovar ima i zanimljivu street art stranu. Murali su tijekom godina osvanuli na stambenim zgradama, javnim objektima i drugim gradskim površinama, a stvarali su ih domaći i strani umjetnici. Upravo je zato zabavno što ih ne morate obilaziti kao klasične znamenitosti. Hodate gradom, skrenete u ulicu kojom možda niste planirali proći i pred vama se pojavi golemi oslikani zid, zbog čega Bjelovar zapravo jako dobro funkcionira i bez strogo zacrtane rute.

Ako želite razumjeti grad, svratite u muzej

Gradski muzej Bjelovar nalazi se na glavnom trgu, u zgradi nekadašnje gradske vijećnice iz 1831. godine, a njegove arheološke, povijesne, etnografske, kulturno-povijesne i umjetničke zbirke puno bolje objašnjavaju kako je od nekadašnjeg vojnog središta nastao današnji Bjelovar.

Tajanstveni tuneli ispod grada

Jedna od najpoznatijih bjelovarskih legendi govori o mreži podzemnih prolaza ispod gradskog središta, navodno nastalih još u vrijeme Vojne krajine. Prema pričama koje se prenose generacijama, trebali su služiti kao tajni prolazi i izlazi u slučaju opasnosti, no cijela mreža nikada nije sustavno istražena i dokumentirana. Zato ih je možda najbolje ostaviti upravo tamo gdje danas pripadaju – negdje između povijesti, usmene predaje i urbane gradske misterije.

Ako dolazite u vrijeme Terezijane, Bjelovar će vas oduševiti spektakularnim tulumom na otvorenom

Najpoznatija bjelovarska manifestacija Terezijana posvećena je carici Mariji Tereziji i nastanku grada, a središte Bjelovara tada postaje velika pozornica ispunjena kostimiranim povorkama, glazbom, gastronomijom, povijesnim programima i koncertima.

Tu dolazimo i do simpatičnog paradoksa: Marija Terezija smatra se osnivačicom Bjelovara i grad joj je posvetio svoju najveću manifestaciju, a prema lokalnoj predaji nikada ga nije posjetila. Bjelovar joj je, očito, svejedno ostao vjeran.

A onda na pivo, burgere i krilca

Nakon povijesti, parkova i arhitekture vrijeme je za nešto potpuno drugačije, naša preporuka je da svratite u Zeppelin Pub koji otkriva potpuno urbano i opušteno lice grada.

Priča Zeppelin Craft Breweryja počela je 2017. godine iz ljubavi prema craft pivarstvu i želje da se lokalnoj publici ponude drugačiji pivski stilovi, dok je pub danas mjesto na koje možete doći na njihovo pivo, glazbu i nepretenciozno druženje.

Mi smo uz pivo probali burgere, mazalice, pileća krilca i rebarca – upravo onu vrstu hrane koju želite kada večeru ne namjeravate pretvoriti u formalni gastronomski događaj. Priča je posljednjih godina dobila i poznato ime jer je Luka Modrić 2025. ušao u vlasničku strukturu Zeppelin Craft Breweryja, ali to je zapravo samo zanimljiva fusnota uz lokalnu craft priču koja je postojala godinama prije njegova dolaska.

Grad sira, kafića i ljudi koji znaju dočekati gosta

Bjelovar prati i nekoliko simpatičnih nadimaka. Zbog duge tradicije mljekarstva i proizvodnje sira često ga nazivaju gradom sira, a godinama se spominje i kao jedan od hrvatskih gradova s velikim brojem kafića u odnosu na broj stanovnika.

To se najbolje osjeti upravo u centru i na Korzu, gdje kafići i njihove terase čine važan dio svakodnevnog gradskog ritma. Na kraju ćete ionako brzo zaboraviti statistike i nadimke. Za posjetitelja je puno važnije to što je centar dovoljno malen da ga upoznate pješice, dovoljno zelen da vas ne tjera da stalno tražite hlad, a dovoljno živ da nakon muzeja, povijesti i šetnje možete završiti uz dobru hranu, kavu ili pivo.

Bjelovar je taman za jedan neopterećen dan

Prošećite parkom, fotografirajte paviljon, zavirite u muzej, pronađite nekoliko murala, pogledajte gradsku arhitekturu, sjednite na kavu i ostavite dovoljno vremena za dobar ručak ili večernje pivo. Urban, zelen, svjež i još uvijek neopterećen gužvom i stresom kakva se nalazi recimo u metropolama, taman je grad po mjeri čovjeka. Čak i je obična kava ovdje ugodan doživljaj a šetnja i razgled Bjelovara su poseban gušt jer se nigdje ne žurite, a sve ipak vidite.

Istraži/doživi

visitbjelovar.hr

Tzbbz.hr
Facebook
Instagram

Objava Kamo na izlet? Bjelovar nudi doživljaj više – od najpoznatijeg paviljona i tajnih tunela do craft piva pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Ovdje se za vikend neće samo sjediti i jesti, iako će i za to biti dovoljno prilika. Bilogorom će se trčati, hodati i voziti bicikli, djeca će izrađivati zmajeve i puštati ih u nebo, iznad Vidikovca pojavit će se paraglajderi i zrakoplovi, pokazivat će se stari zanati, kuhati domaća jela, svirati i plesati.

Sve se događa na Vidikovcu u Velikom Trojstvu, jednom od onih mjesta na kojima se Bilogora najljepše predstavlja a to su brežuljci, livade, šuma, pogled, domaća hrana i ljude koji ovdje žive.

Subota počinje ozbiljno: 400 trkača stiže na Bilogora Trail

Za one koji vikend vole započeti u tenisicama, subota je rezervirana za Bilogora Trail. Prijavljeno je oko 400 sudionika, a trkači mogu birati između tri staze simpatičnih bilogorskih imena: Vjeverica, Srna i Vepar. Najkraća Vjeverica ima devet kilometara i oko 300 metara uspona, Srna donosi 22 kilometra i 700 metara uspona, dok je Vepar namijenjen onima kojima riječ „rekreacija“ znači 44 kilometra Bilogore i oko 1600 metara uspona. Ove godine Bilogora Trail donosi i dva nacionalna natjecanja. Na Vjeverici se održava Prvenstvo Hrvatske u trailu za juniore i juniorke, dok je Vepar ujedno Prvenstvo Hrvatske u kratkom trailu za seniore i seniorke.

Najkraća staza otvorena je i rekreativcima, pa devet kilometara možete trčati, hodati ili kombinirati jedno i drugo.

Dok jedni trče, drugi će izrađivati zmajeve

Od 10 sati na Vidikovcu kreću programi starih zanata, među kojima će se moći vidjeti lončarstvo, kovačija i streličarstvo, a bit će tu i mehanički bik za one koji žele provjeriti koliko dugo mogu ostati u sedlu.

Djeca oba dana od 11 do 18 sati imaju svoju Jesensku kreativnicu u kojoj će izrađivati zmajeve i druge jesenske dekoracije, a najljepši dio slijedi predvečer, kada će u 18 sati svi zajedno pustiti izrađene zmajeve u nebo iznad Bilogore.

U programu „Zmajevi nad Bilogorom“ moći će se izbliza pogledati paraglajderi i družiti s pilotima, dok su najavljeni i preleti zrakoplova Aerokluba Nova Rača te motornog zmaja Zrakoplovnog kluba Bjelovar. Subota donosi i Skautsku avanturu s igrama, izazovima i vještinama u prirodi.

Kad sunce počne padati, kreće glazba

Na pozornici Zalazak subotnji glazbeni program počinje nastupom Black Tattooa, dok u 19 sati stiže Vigor. Nakon njih Black Tattoo ponovno preuzima pozornicu i nastavlja večernji program.

Ulaz na koncert Vigora je slobodan, pa je ovo dobra opcija i za one koji ne planiraju cijeli dan provesti na manifestaciji, nego bi jednostavno došli predvečer, nešto pojeli i ostali na koncertu.

U nedjelju do Vidikovca pješice – ili biciklom

Nedjelja nudi nešto mirniji način osvajanja Bilogore. Jesenski Cipelcug kreće iz bjelovarske šume Lug prema Vidikovcu u Velikom Trojstvu, a riječ je o približno sedam kilometara dugoj šetnji koja traje oko dva i pol sata.

Ne morate biti planinar niti posebno pripremljeni; ideja je provesti jutro u prirodi i na cilj stići taman kada se program na Vidikovcu zahukta.

Ako vam je draži bicikl, u 10 sati ispred Gradskog muzeja Bjelovar kreće Jesenska biciklijada, pa do manifestacije možete i na dva kotača. Bilogora ionako nije kraj koji treba gledati samo kroz prozor automobila – njezini brežuljci, šume i ceste puno su zanimljiviji kada kroz njih prolazite nešto sporije.

Nedjelja je posebno dobra za obitelji s djecom

Na Vidikovcu od 10 do 18 sati gostuje Festival igračaka, a nastavljaju se dječje radionice, program sa zmajevima i stari zanati.

U 12:30 možete naučiti kako nastaju Trojačke ruže, tradicijske ruže od krep-papira, dok u 15 sati stižu Bjelovarski graničari – Husari 1756. sa svojim konjima i programom „Husarski sat na Bilogori“. Nedjeljni glazbeni program počinje uz Stare staze, slijedi „Bilogora pleše“ uz lokalne KUD-ove i pjevače, a za završetak vikenda u 17 sati sviraju Dangube.

Dođite gladni: „Vilicom po Bilogori“ vraća stara jela na stol

Ne bi to bila Bilogora bez ozbiljnog dijela programa posvećenog hrani.

„Vilicom po Bilogori“ natjecanje je u pripremi jela koja pripadaju ovom kraju i njegovim obiteljskim kuhinjama. Natječe se u slatkoj i slanoj kategoriji, a među jelima koja se mogu naći na stolu su gibanice, zlevanke, buhtle, dizani kolači i kifle, ali i mrzletina, žganci, krvavice, štipanci i težačka košara. Oba dana od 10 do 18 sati na Vidikovcu će se moći kupiti domaći proizvodi i rukotvorine, a pripremljena je i gastronomska ponuda za posjetitelje. Tu je i etnopostav koji podsjeća kako se nekada živjelo na Bilogori, uz radionice i prezentacije tradicijskih vještina.

Jer najbolji način da upoznate neki kraj često nije kroz veliku turističku atrakciju, nego kroz ono što ljudi kuhaju, izrađuju i još uvijek čuvaju od zaborava.

Ostavite automobil u Velikom Trojstvu

Ako dolazite automobilom, važno je znati da se na sam Vidikovac neće dolaziti osobnim vozilima. Automobil ostavite u Velikom Trojstvu, a do mjesta održavanja organiziran je turistički vlakić koji će povezivati centar mjesta i Vidikovac. Naravno, možete krenuti i pješice – što se sasvim dobro uklapa u cijelu priču ovog vikenda.

Dva dana da kušate i prehodate Bilogoru

Jesen na Bilogori počela je prije devet godina kao puno manja lokalna priča, a danas na jednom mjestu spaja ono zbog čega se na Bilogoru i dolazi: prirodu, kretanje, domaću hranu, stare običaje, glazbu i druženje. Ne morate pritom sudjelovati u svemu. Možete istrčati devet kilometara pa ostati na ručku, dovesti djecu da naprave zmaja, doći biciklom iz Bjelovara, prošetati Cipelcugom ili se jednostavno popeti na Vidikovac, pronaći nešto dobro za pojesti i pričekati koncert.

Jesen na Bilogori održava se u subotu i nedjelju, 26. i 27. rujna 2026., na Vidikovcu u Velikom Trojstvu.

visitbjelovar.hr/vijesti/jesen-na-bilogori-stize

TZBBŽ

Objava Zmajevi iznad Bilogore, domaća jela na stolu: evo zašto ovog vikenda krenuti prema Velikom Trojstvu pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Za ovaj vikend trebaju vam samo dobre tenisice, nešto toplije za odjenuti, društvo koje voli i hodati i jesti. Festival kestena 17. i 18. listopada ove godine spaja dvije prilično različite, ali podjednako kvalitetne jesenske priče: subotnji odlazak na Hrastovačku goru i nedjeljno fino druženje na Strossmayerovu šetalištu. A kako je bilo lani, pogledajte video na kraju teksta.

Kesteni su, naravno, zajednička nit cijelog vikenda, no program nudi puno više od ukusnih vrućih kestena u rukama. Bit će planinarenja taman da malo podignete kondiciju nakon ljetnjih godišnjih odmora, domaće hrane i lokalnih proizvoda, glazbe, dječjih radionica, priča, vožnje električnim biciklima, a Petrinjci će birati i najljepši jesenski stol.

Subota je za gojzerice: pravac Hrastovačka gora

Prvi dan Festivala kestena seli iz grada u prirodu, na Hrastovačku goru i Planinarsku kestenijadu kod Planinarskog doma „Matija Filjak“.

Okupljanje počinje između 8:30 i 9 sati na Strossmayerovu šetalištu u Petrinji, odakle se u 9:15 kreće uz organiziranu pratnju vodiča. Autobus će sudionike prevesti do Hrastovice, a dalje se nastavlja onako kako je i red na planini – cipelcugom, planinarskom stazom prema vrhu. Hrastovačka gora jedna je od predivnih lokacija zbog kojih se vrijedi maknuti iz grada, udahnuti malo šumskog zraka i provesti nekoliko sati vani, pogotovo sredinom listopada kada šuma već promijeni boje.
Kada se opustite na planini i malo dođete k sebi od hodanja, u 14 sati možete sudjelovati u programu  „Priče Hrastovačke gore“ i potom je na rasporedu odlazak do panoramske točke u pratnji vodiča.

A za sve vas kojima je draže doći, vidjeti i nešto fino pojesti, kod planinarskog doma od 11 do 17 sati čeka vas zasluženi odmor.

Nakon hodanja – mozaik divote: kesteni, kolači i glazba

Jer planinarski izlet ipak je bolji kada znate da vas na kraju čeka nešto fino. Kod doma će se peći kesteni, nuditi kolači od kestena i druga gastronomska ponuda, a stižu i lokalni OPG-ovi te proizvođači suvenira. Za glazbeni dio zadužen je Glory Days Revival Band, bit će i sportske animacije, pa subota nije zamišljena samo za ozbiljne planinare. Možete doći zbog hodanja, možete zbog druženja, a sasvim je legitimno doći i zbog kestena.

Mirisni, svježe pečeni kesteni nama su jedan od najljepših jesenskih simbola i razlog zašto se veselimo zahlađenju i konačno umjerenim temperaturama nakon ljetne žege a vrući kesteni, netom pokupljeni iz šume, najljepši su razlog za maknuti se iz kuće, kauča, ureda i udahnuti boje jeseni, ali i kušati tu jesen.

Organizirani povratak autobusom iz Hrastovice predviđen je u 17:30 sati. Planinarska i ostala društva svoj dolazak mogu prijaviti HPD-u Zrin na adresu hpd.zrin@hps.hr ili broj 098 138 9692.

U nedjelju se kesteni sele u centar Petrinje – odličan prijedlog za roditelje s djecom

Nakon subote u šumi, nedjelja 18. listopada donosi sasvim drukčiji ritam. Festival se seli na Strossmayerovo šetalište u Petrinji, a program počinje u 10 sati i traje do kasnog poslijepodneva.

Ako dolazite s djecom, nedjelja je posebno dobar izbor. Od 10 do 17 sati gostuje Festival igračaka s radionicama izrade igračaka, oslikavanjem vrećica, facepaintingom, igrama i natjecanjima, dok će se kroz cijeli dan nuditi pečeni kesteni, kolači od kestena, domaći proizvodi OPG-ova, suveniri i proizvodi lokalnih kulturnih udruga.

Nakon službenog otvorenja u 10 sati, već u 10:15 slijedi dječja predstava „Jesen baš svud miriše – na plodove i na kiše“, uz gosta Mickeyja Mousea. U 12:30 Dramska scena POU Hrvatski dom donosi priču o petrinjskom kestenjaru, a u 13:30 djeca će moći izrađivati mobile od prirodnih materijala.Od 14:30 svira Beatta, pa se program polako iz dječjeg i obiteljskog prebacuje u glazbeni dio poslijepodneva.

Kakav bi trebao izgledati pravi jesenski stol?

Kesteni neće biti jedini jesenski plodovi u središtu pozornosti. Jedan od simpatičnijih dijelova programa je izbor za najljepši jesenski stol, a tema su jesenski plodovi petrinjskog kraja. Neće se gledati samo tko je složio najljepšu dekoraciju, nego i kreativnost, tradicija te korištenje lokalnih proizvoda. Pobjednici će biti proglašeni u 16 sati.

Ako vam nakon svih tih kestena zatreba nešto konkretnije, svratite i do Gradske tržnice. Udruga uzgajivača svinja Banijska šara ondje priprema Gastro Show, uz gulaš i roštilj za posjetitelje. Drugim riječima, na Festival kestena nemojte doći siti, već gladni.

Petrinju možete upoznati i na e-biciklu

 Tijekom festivala organizirat će se promotivne vožnje električnim biciklima, u turama od približno 30 minuta za četiri osobe, uz vodiča i potrebnu opremu. To je zgodna prilika da Petrinju ne upoznate samo kroz festivalski program nego napravite mali krug gradom i vidite nešto više od samog Strossmayerova šetališta.

A za klasičnu uspomenu s festivala bit će postavljen i foto point  „Iz Petrinje s ljubavlju i mirisom kestena“.

Jedan dan šuma, drugi grad

Upravo nam se taj spoj najviše sviđa u ovogodišnjem programu. Festival kestena nije ostao zatvoren na jednom trgu niti se sve vrti samo oko hrane, niti se svodi sve samo na planinarski đir. Već je sve povezano u pravi izletnički mozaik doživljaja.  Prvi dan tjera vas da obujete gojzerice i krenete prema Hrastovačkoj gori, a drugi vraća u Petrinju na kavu, kestene, glazbu, lokalne proizvode i obiteljski program.

Možete, naravno, izabrati samo jedan dan, ali ako imate slobodan cijeli vikend, još bolje. Subotu provedite u šumi, a nedjelju ostavite za grad. Festival kestena održava se 17. i 18. listopada 2026. u Petrinji i na Hrastovačkoj gori. Više informacija o programu dostupno je kod Turističke zajednice Grada Petrinje na broj 044 815 431 te na stranici petrinjaturizam.hr.

Doživjeti Petrinju u jesen, znači rekreirati se uz pješačenje Hrastovačkom gorom, brati kestene koje ponesete kući, voziti se na biciklu po gori, upoznati povijest ovoga grada, kušati petrinjske delicije i upoznati običaje i prespavati u jednom od ugodnih petrinjskih objekata uz ljubazne domaćine. Smijeh, druženje, veselje i puno puno ljubavi, glavni su lajtmotivi svakog našeg Festivala kestena.
Čekamo vas, dobrodošli!

Zaprati/Istraži

facebook.com/TZGradaPetrinje  

 www.instagram.com/visitpetrinja  

petrinjaturizam.hr

Objava Ideja za jesenski vikend blizu Zagreba: Petrinja slavi kestene uz planinarenje, dobru hranu i druženje pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Jaroslav Havliček, Ivo Robić, Zvonimir Ferenčić i Milojko „Mike“ Vucelić pripadali su različitim generacijama i područjima, ali povezivali su ih talent, znatiželja i hrabrost da prijeđu granice sredine iz koje su potekli. Njihove priče danas se mogu upoznati u Centru za posjetitelje Natura 2000, Hrvatskom domu i Apollo parku, pretvarajući šetnju Garešnicom u zanimljiv susret sa znanošću, glazbom, glumom i istraživanjem svemira.

Jaroslav Havliček – znanstvenik ispred svojeg vremena

Jaroslav Havliček rođen je 1879. godine u Garešnici. Strojarstvo je diplomirao na uglednoj Visokoj tehničkoj školi u Zürichu, gdje je 1908. stekao i doktorat. Profesionalno iskustvo stjecao je u Beču i Ostravi, radeći u industriji, rudarstvu i metalurgiji, a zatim ga je znanje dovelo do jednog od najvažnijih pothvata hrvatskog tehničkog obrazovanja.

Godine 1919. bio je među trojicom osnivača Tehničke visoke škole u Zagrebu, iz koje se poslije razvio Tehnički fakultet. Ondje je od 1940. djelovao kao redoviti profesor. Istraživao je fizikalna svojstva vode i vodene pare, trenje i strujanje zraka u rudarskim oknima te regulaciju turbokompresora. Rezultate je objavio u brojnim znanstvenim radovima, a bio je i član Tehničke akademije u Pragu.

Njegov život i doprinos tehničkim znanostima danas su predstavljeni u posebnom izložbenom prostoru Centra za posjetitelje Natura 2000. Diplomirao je 1901. na Saveznoj tehničkoj visokoj školi u Zürichu (ETH Zürich), gdje je doktorirao 1908. godine. Radio je u tvornicama Vereinigte Elektrische Werke u Dresdenu, Siemens-Schuckertwerke u Beču i potom do 1940. kao inženjer, predstojnik strojarskog odjela i naposljetku kao tehnički ravnatelj ugljenokopa Witkowitzer Bergbau und Eisenhüttengewerkschaft u Moravskoj Ostravi (danas Ostrava), gdje je projektirao, gradio i stavljao u pogon te samostalno održavao sve strojarske i elektromehaničke uređaje.

Poznata su njegova istraživanja o fizikalnim svojstvima vode i pare pri 400 bara i 550°C pregrijanja, pokusi o trenju zraka i koša u oknu kod rudarskih izvoznica, regulacija rada turbokompresora i izgradnja električne centrale kapaciteta 60 MW s parnim pogonom pri 130 bara i 500°C u Moravskoj Ostravi, što je predstavljalo preokret u gradnji velikih energetskih postrojenja. Nakon umirovljenja 1940. vratio se u Zagreb i postao redoviti profesor Tehničkoga fakulteta. Predavao je kolegije Parni kotlovi i Rudarsko strojarstvo. Autor je knjige Rudarsko strojarstvo (1950.).

Ugledni američki časopis Applied Mechanics Review, kojeg objavljuje Američka udruga strojarskih inženjera, proglasio ga je jednim od deset najvažnijih stručnjaka u povijesti u području energetike.

Ivo Robić – glas iz Garešnice koji je osvojio svijet

U Garešnici je 1923. rođen Ivo Robić, jedan od najvažnijih izvođača u povijesti hrvatske zabavne glazbe. Studij prava ubrzo je zamijenio nastupima u klubovima, plesnim dvoranama i radijskim emisijama, a presudan trenutak karijere stigao je 1959. godine.

Pjesma „Morgen“, snimljena uz orkestar Berta Kaempferta, prodana je u više od milijun primjeraka, osvojila Europu i probila se na američke Billboardove ljestvice. Robić je tako postao „Mister Morgen“ i jedan od prvih hrvatskih glazbenika s velikim međunarodnim uspjehom velikom međunarodnom karijerom.

Nije bio samo pjevač. Skladao je, svirao glasovir, saksofon, klarinet, flautu i kontrabas, a iza njega su ostale pjesme poput „Moj rodni kraju“, „Srce, laku noć“ i „Mužikaši“. Bio je i prvo lice na solističkoj LP ploči Jugotona.

Garešnica njegovu priču čuva u galeriji Centra za posjetitelje, ali i na velikom muralu Hrvatskog doma – mjestu na kojem je Robić nekoć i sam pjevao i svirao. Mural su povodom stote godišnjice njegova rođenja izradili Alen Miler i Matija Vnučec.

Ivo Robić nije bio samo pjevač – bio je glas jedne epohe, legenda koja je Hrvatsku prvi put predstavila na svjetskoj sceni. Njegov najveći hit Morgen, prodan u više od milijun primjeraka, donio mu je nadimak “Mister Morgen” i postavio ga na tron hrvatskih izvođača s međunarodnim uspjehom.

Glazba je Ivi bila u krvi. Od malih nogu pjevao je u zboru – bio je najmlađi član garešničkog crvenog zbora „Sijač“, svirao je violinu i okušao se u školskom dixielandu u Bjelovaru. Već tada pokazuje znatiželju i energiju, a okolina je bila prepuna mladih talenata – budućih umjetnika i glazbenika s kojima je dijelio prve nastupe i sanjao velike svjetske pozornice. Pričalo se da bi nakon školskih nastupa znao ostati satima učeći nove melodije, uporan i radišan, ali i beskrajno talentiran.

A kad ste u Garešnici, prošećite do legendarnog murala u gradskom parku

Novi mural oplemenio je prostor gradskog parka i otvorio jedan drukčiji oblik komunikacije u javnom prostoru. On je pokretač kulture sjećanja – prvi u nizu murala posvećenih Gareščanima koji su svojim radom i životom ostavili trag.

Zvonimir Ferenčić – Gareščanin iza legendarnog Cinobera

Zvonimir Ferenčić rođen je 1925. godine u Garešnici, u obitelji koja je držala gostionicu u današnjoj Ulici Matije Gupca. Upravo je ondje, među brojnim gostima, lokalnim mudracima, težacima i mešetarima, još kao dječak upoznavao karaktere koje će poslije uvjerljivo oživljavati na pozornici i televiziji.

Glumu je diplomirao 1952. u Beogradu, a nakon prvih profesionalnih angažmana vratio se u Zagreb i postao član Zagrebačkoga dramskog kazališta, današnje Gavelle. Tijekom bogate karijere igrao je u djelima Shakespearea, Držića, Molièrea, Brechta, Krleže i Tennesseeja Williamsa, tumačeći uloge poput Polonija u „Hamletu“, Macduffa u „Macbethu“ i Kreonta u „Kralju Edipu“.

Široka publika ipak ga najbolje pamti kao Franca Ožbolta – Cinobera iz kultnih serija „Mejaši“ i „Gruntovčani“. Njegov lukavi i snalažljivi Cinober postao je jedan od arhetipskih likova hrvatske televizije. Ferenčić je ostao upamćen i po ulogama u „Smogovcima“ te „Dirigentima i mužikašima“.

U Garešnici mu je posvećen mural, kao i izložbeni prostor u predvorju Hrvatskog doma, koji priču o glumcu vraća na mjesto njegovih prvih životnih inspiracija.

Mike Vucelić – od Garešnice do Mjeseca

Milojko „Mike“ Vucelić rođen je 1930. godine u Garešnici. Ljubav prema letenju pokazao je još kao petogodišnjak kada je, opčinjen pričom o Mjesecu, skočio s terase s crnim kišobranom u ruci i zaradio ožiljak na bradi.

Nakon školovanja u Bjelovaru i studija strojarstva u Zagrebu otišao je u Njemačku, a zatim u Sjedinjene Američke Države, gdje je postao jedan od važnih stručnjaka programa Apollo.

Radio je kao inženjer i projektni menadžer na misijama koje su obilježile povijest istraživanja svemira. Posebno se istaknuo tijekom dramatične misije Apollo 13, kada je nakon eksplozije spremnika kisika trebalo pronaći način da se trojica astronauta sigurno vrate na Zemlju. Znanje, preciznost i sposobnost mirnog razmišljanja pod pritiskom učinili su ga dijelom tima koji je izveo jedno od najslavnijih spašavanja u povijesti svemirskih letova.

Unatoč međunarodnoj karijeri, Vucelić nije prekidao veze s domovinom. Njegov je rad predstavljen u Centru za posjetitelje Natura 2000, dok mu je u rodnome gradu posvećen i Apollo park – dječje igralište s poučnim pločama o njegovu životu, radu i putu do NASA-e. To je mjesto na kojem priča o velikom inženjeru može nadahnuti neko novo dijete da pogleda prema zvijezdama.

Uvjerio je vodstvo NASA-e da Apollo 8 poleti izravno prema Mjesecu. Zbog rješavanja neočekivanih kvarova tijekom letova dobio je nadimak „Menadžer za probleme”. U vrijeme misije Apollo 11 bio je u top 8 najvažnijih ljudi koji su radili na projektu, od 400 000 koliko ih je ukupno radilo na misiji. Kada je na misiji Apollo 13 eksplodirao spremnik kisika, Vucelić je primio povijesnu poruku „Houston, imamo problem” i vodio spašavanje astronauta. Za taj je podvig odlikovan Predsjedničkom medaljom slobode. Kasnije je predvodio projekt Skylab te Apollo-Sojuz, gdje je uspješno rukovodio spajanjem američke i sovjetske letjelice. Od studentskih dana do mirovine letio je kao pilot jedrilica, a nakon karijere u NASA-i postao je uspješan poduzetnik.

Šetnja gradom koji pamti svoje ljude

Galerija Ive Robića i izložbeni prostori Jaroslava Havličeka i Mikea Vucelića u Centru za posjetitelje, murali na Hrvatskom domu, postav posvećen Zvonimiru Ferenčiću te Apollo park zajedno oblikuju drukčiju kulturnu rutu Garešnicom.

Ona pokazuje da veličinu grada ne određuju njegove granice ni broj stanovnika, nego ljudi koje je dao svijetu. U Garešnici su to četvorica velikana, četiri područja i četiri životna puta koja su stigla puno dalje od granica svog rodnog kraja. Njihova priča je obišla globus, a njihovo naslijeđe se pažljivo čuva od zaborava.

Četiri iznimna životna puta otkrivaju Garešnicu kao poseban mali grad velikih priča. Svoje velikane ne čuva samo u arhivima, nego ih vraća među ljude kroz izložbe, murale i parkove – kao nadahnuće novim generacijama.

Garešnica Infinity Festival – od srednjoškolskog projekta do gradskog festivala

Kako je Garešnica svoju kulturnu baštinu pretočila u zanimljivo i poučno STE(A)M događanje na kojem djeca uče o znanosti, ali i da ih činjenica što su rođeni u maloj sredini ne treba ograničiti, nego im Vucelić, Havliček i Robić mogu itekako biti inspiracija i motivacija

Robić, Vucelić i Havliček – njihov predani rad i inspirativne životne priče bile su poticaj za pokretanje Garešnica Infinity Festivala, projekta popularizacije znanosti i glazbe među djecom i mladima. Tako već 6 godina početkom lipnja, oko rođendana Mikea Vucelića, Garešnica postaje središte učenja, zabave i druženja na STEAM radionicama, pod motom Beskonačna inspiracija za najmlađe – vrtićance i osnovnoškolce kojima Garešnica želi na vrlo konkretan i koristan način predstaviti svoju kulturnu, povijesnu i znanstvenu baštinu i to tako da ih potakne na znatiželju, istraživanje i razmjenu znanja i ideja te im da do znanja da im je samo nebo granica.

Korisni linkovi:
poilovlje.hr
www.tzsm.hr/grad-garesnica
TZBBŽ

Ostale fotografije: arhiva Poilovlje Centar za posjetitelje
Naslovna fotografija: Putoholičari

Objava Mali grad velikih ljudi: Garešnica kroz znanost, glazbu, glumu i svemir pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Ako imate cijeli dan, krenite rano. Ovo područje se razgledava najbolje na dnevnom svjetlu a krenete li sa Siskom, tada svjedočite i zanimljivom spoju prirode – kulture-aktivnog života i raskošne povijesti. A o njima saznajete sve u pokretu! Riječne, biciklističke i pješačke rute vode uz objekte kulturne, povijesne i industrijske baštine, ali i kroz zelene dijelove grada. Pješačke rute kreću počinju na oko pet kilometara i lako se prilagođavaju željama i kondiciji posjetitelja, dok je Ruta industrijske baštine, duga oko 30 kilometara, jedna od zanimljivijih biciklističkih priča za sve koji vole spoj aktivnosti i urbane povijesti.

Sisak je bogat parkovima, šetnicama, šumama i riječnim krajolicima, a blizina Parka prirode Lonjsko polje dodatno otvara prostor za mir, tišinu, ptice, biciklističke rute i jedan od najljepših susreta s prirodom kontinentalne Hrvatske.

Za početak – Sisak najbolje upoznajte uz Kupu

Sisak svoj identitet duguje Kupi, Savi i Odri, ali Kupa je ona rijeka koja najviše obilježava svakodnevni život grada.

Uz nju se šeće, vozi bicikl, vesla i plovi, a upravo je pogled s rijeke jedan od boljih načina da grad vidite iz druge perspektive. Sisak je stoljećima bio važno riječno i trgovačko središte, a njegovu povezanost s prometom dodatno je učvrstila i prva željeznička pruga na području današnje Hrvatske, puštena u promet 1862. godine na pravcu Sisak – Zagreb – Zidani Most.

Ako volite povijesne zanimljivosti, Sisak ih ima poprilično.

Ovdje je 1906. osnovana Segesta, najstariji aktivni nogometni klub u Hrvatskoj, a nedaleko od ušća Kupe u Savu stoji Stari grad, jedna od najprepoznatljivijih sisačkih građevina i mjesto povezano s velikom pobjedom nad osmanskom vojskom u Bitci kod Siska 1593. godine. No Sisak ne treba obilaziti samo pogledavajući znamenitosti s popisa.

Prošećite uz Kupu, prijeđite Stari most, sjednite na kavu uz rijeku, a imate li priliku – ukrcajte se na brod. Grad koji je toliko dugo živio od svojih rijeka ipak je najlogičnije barem nakratko pogledati upravo s vode.

A onda krenite dalje, prema sasvim drugačijem krajoliku. Ulaskom u Park prirode Lonjsko polje mijenja se i ritam izleta.

Ovdje nemate potrebu za jurišem od atrakcije do atrakcije. Najzanimljivije je upravo ono između njih – Krapje koje prostire u svojoj ogrlici stare drvene kuće, poplavne travnjake, šume, rukavce, ptice.. To je prvo i jedino hrvatsko selo proglašeno selom graditeljske baštine, a dok hodate između očuvanih posavskih kuća lako je razumjeti zašto. Kuće su građene ponajprije od hrasta, materijala kojega je ovdje bilo u izobilju, a tradicionalna gradnja nastajala je iz vrlo praktične potrebe da se čovjek prilagodi prostoru u kojem živi.

Nakon šetnje selom vrijedi zaviriti dublje u Park prirode Lonjsko polje koje je oblikovala tiha ali ustrajna voda i njena poplavna snaga.
Sava i njezine pritoke stoljećima plave ovo područje, a upravo su periodične poplave stvorile velike komplekse poplavnih šuma, vlažne livade, pašnjake i staništa brojnih životinjskih vrsta.

Zato se ovdje priroda najbolje razumije u pokretu, bilo šetnji bilo bicikliranju bilo vožnji čamcem. Možete hodati, voziti bicikl, a u sklopu programa Parka moguće je krajolik upoznati i vožnjom čamcem na solarni pogon po Strugu. Posebno je zanimljivo koliko su čovjek i priroda ovdje dugo funkcionirali zajedno. Tradicijsko pašarenje još je dio identiteta Lonjskog polja, a među najvrjednijim prirodnim resursima su velike nizinske poplavne šume u kojima posebno mjesto zauzima hrast lužnjak. A poplavno područje i nije toliko poplavno da ne bi mogli napraviti jednu uzbudljivo ciklo turu po samom polju i u miru razgledali bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta.

Čigoč: selo u kojem se pogled prirodno diže prema krovovima

Dođete li u pravo doba godine, u Čigoču ćete vrlo brzo pogled sa ceste uperiti prema dimnjacima i krovovima. Na starim posavskim kućama gnijezde se bijele rode, a upravo je zbog njih Čigoč 1994. proglašen prvim Europskim selom roda.

I nije riječ samo o zgodnom turističkom nadimku. U vrijeme proglašenja zabilježen je iznimno visok uspjeh gniježđenja – prosječno čak 3,8 mladih po jednom paru. Rode ovdje imaju ono što im treba: otvorene livade, pašnjake, bare, rukavce i obilje hrane, a kuće stanovnika već su desetljećima dio njihova životnog prostora.

Zato je Čigoč posebno zanimljiv obiteljima s djecom. Umjesto zoološkog vrta, životinje promatrate tamo gdje su se doista izlegli, odakle će krenuti krilima u svijet i najbolje od svega – opet se vratiti 🙂

A poslije šetnje – nešto ozbiljno za pojesti.

Jedna od adresa na kojima možete upoznati posavsku kuhinju su Tradicije Čigoč, gdje na jelovniku vrijedi potražiti jela poput srnećeg gulaša, fiš-paprikaša, šarana i smuđa

Posebnost je i Čigočica, lepinja iz krušne peći punjena domaćim sirom i vrhnjem.

Ovdje se dobro vidi još jedan važan dio identiteta Posavine – riječno ribarstvo. Sava i njezini rukavci nisu bili samo prometnice i dio krajolika nego i važan izvor hrane, pa su riba i način njezine pripreme prirodan dio lokalne gastronomije.

Stara Lonja: mjesto tišine i odmora van gradske jezgre

Ako vam jedan dan nije dovoljan ili izlet želite pretvoriti u miran vikend, produžite prema Staroj Lonji.

Drvene kuće, veliko zeleno dvorište i blizina rijeke ovdje rade upravo ono što bi dobar seoski smještaj trebao raditi – daju vam razlog da prestanete gledati na sat.

Možete prespavati, dogovoriti domaću hranu i izlete po okolici te jednostavno ostati još malo u krajoliku koji je potpuna suprotnost gradskom asfaltu. Ne zato što je potrebno ispuniti još jednu stavku na itineraru, nego zato što nakon Siska, rijeke, Krapja, šuma i roda i hrvatskog posavca, vrlo brzo shvatite da je najveća vrijednost cijelog ovog izleta upravo u promjeni..pa svega. Jer sve je ovo na cca sat do sat ipol udaljeno od Zagreba.

Ako volite male muzeje, zavirite i u obiteljske zbirke

Na području Lonjskog polja vrijedi potražiti i Etnografsku zbirku obitelji Sučić.

U njoj je prikupljeno oko 700 predmeta vezanih uz život i gospodarstvo Posavine – od alata za obradu drva i zemlje, ribarskog pribora i prijevoznih pomagala do tekstila, nošnji i predmeta iz svakodnevnog kućanstva.

Takve male zbirke ponekad o nekom kraju ispričaju više od velikih muzeja jer pokazuju vrlo jednostavne stvari: čime se radilo, što se nosilo, kako se pripremala hrana i od čega je zapravo izgledao jedan običan dan.

Za kraj ponovno na dva kotača

Ako vam nakon dobrog ručka ostane energije, ovaj kraj najbolje funkcionira na biciklu. Možete se voziti cestama i nasipima Lonjskog polja ili se vratiti prema Sisku i dan završiti vožnjom uz Kupu. Ujutro ste u gradu u kojem je povijest određivala rijeka, nekoliko sati kasnije hodate između dvjestotinjak godina starih drvenih kuća, zatim gledate rode na krovovima, vozite se kroz poplavni krajolik i završavate za stolom uz ribu ili posavski lonac.

Sisak i njegova okolica nisu destinacija jedne velike atrakcije. Ovdje je zanimljiv upravo niz malih, vrlo različitih priča koje se lijepo mogu povezati u jedan dan – a još bolje u cijeli vikend.

Jeste li znali?

• Sisak je tijekom 18. i 19. stoljeća bio jedno od najvažnijih riječnih i trgovačkih središta ovoga dijela Hrvatske.
• Prva željeznička pruga na području današnje Hrvatske povezala je 1862. Sisak preko Zagreba sa Zidanim Mostom.
• HNK Segesta osnovana je 1906. i najstariji je aktivni nogometni klub u Hrvatskoj.
• Krapje je jedino hrvatsko selo sa statusom sela graditeljske baštine.
• Čigoč je 1994. proglašen prvim Europskim selom roda.

Istraži/zaprati

visitsisakmoslavina.hr

facebook.com

instagram.com/visitsisakmoslavina
Lonjsko polje

Tradicije Čigoč

Etno selo Stara Lonja

Visit Sisak

Naslovna fotografija: Stipe Boščić

Objava Od grada na tri rijeke do sela roda: otkrijte novi svijet, pun drvenih kuća, dobre hrane i netaknute prirode pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

BBŽ – zelena čarobnica puna skrivenih blaga

Njezini zeleni brežuljci, vinogradi, šume i mala sela lijepi su sami po sebi, ali tek kada skrenete s glavne ceste i uđete u dvorišta obiteljskih gospodarstava, počinje priča koja teče jednako kao i valoviti predjeli Bilogore i moslavačkih padina. Ovdje vas dočekuju za stolom kao da ste im rodbina, toči se vino iz vlastitog podruma, pokazuje vrt koji bliješti bojama i plodovima, odvest će vas u vinograd i posjesti na pitome konje, a kući odlazite u konačnici posve omamljeni od okusa i dojmova, sa nakrcanim cekerima ajvara, krastavaca, božanskih sireva, medova, likerima, odličnim vinima ili punom zimnicom koja odlično dođe u hladnim danima.  

Odabrali smo nekoliko adresa gdje Bjelovarsko – bilogorsku županiju upoznajete kroz kušanje i potpuni reset tijela te odmor kakav se danas rijetko nađe.

Vinia: vino pod velikim orahom, kamperi i konji nadomak Bjelovara

Od stare klijeti do malog raja za kampere

Priča Izletišta i vinotočja Vinije obitelji Šapić u Puričanima zanimljiva je upravo zato što ništa nije nastalo prema velikom turističkom planu. Sve je krenulo od zapuštenog vinograda i stare klijeti koje su obnovili, napravili prvo vino, a zatim uredili podrum i malu kušaonicu. Gosti su počeli dolaziti zbog vina, uz vino je zamirisao roštilj, iz roštilja je nastala kuhinja i izletište, a kad su ljudi nakon dobre hrane i vina poželjeli ostati – uredili su i sobe za noćenje.

A onda su sasvim slučajno stigli prvi kamperi. Tri umorne irske obitelji tražile su samo livadu na kojoj mogu prenoćiti. Šapići su ih primili, otvorili podrum, družili se s njima, a Irci su svoje iskustvo podijelili na kamperskim stranicama. Ubrzo su se na Vinijinoj livadi počeli pojavljivati novi kamperi iz cijele Europe. Danas je Vinia malo kampersko utočište na Bilogori, posebno omiljeno među Nizozemcima, kojima domaćini pomažu otkrivati Bjelovar i okolicu, lokalne OPG-ove, prirodu i zanimljive izletničke rute.

A sve je, zapravo, počelo jednim zapuštenim vinogradom i ljudima koji su svakom novom gostu pokušali ponuditi upravo ono što mu je nedostajalo.

Na malenom brijegu: mjesto na kojem su ljubav, konji, mitologija i dobra hrana obiteljska tradicija

Ime ovog imanja nije smišljao marketinški stručnjak.Inspirirala ga je stara pjesma o momku i djevojci koji su se, berući grožđe na malenom brijegu, zaljubili i obećali jedno drugome vječnu ljubav. A priča se gotovo nevjerojatno dobro uklopila u život obitelji Vlajinić.

Pod starom kruškom crnicom nekada su se sastajali roditelji Vladimira Vlajinića, a desetljećima kasnije na istom je mjestu Vlado osvajao Vesnu. Danas ovdje zajedno žive i rade tri generacije obitelji.

Na malenom brijegu jedno je od onih mjesta na kojima je teško odlučiti što vam je draže. Možda hrana. Janjetinu iz vlastitog uzgoja pripremaju pod pekom, kao gulaš ili saft od jetrica, uz povrće i priloge s okusom domaće kuhinje. Na kraju, naravno, dolaze štrudle i zlevanka.

A možda ipak konji. Ili je to pogled s terase? Svaki dio je poseban i svaki je fascinantan. Vladimir Vlajnić veliko iskustvo u uzgoju konja i daljinskom jahanju rado prenosi gostima. Početnici ih mogu upoznati kroz timarenje i prve krugove ako ste početnik, dok iskusniji mogu krenuti na jahanje bilogorskim šumama.

Ako dolazite s djecom, ostavite vremena i za Stazu začudnih bića Bilogore. Šuma ovdje postaje dom Veda, Malih lovaca, Vodenjaka, Glođana, i drugih likova iz bilogorskih legendi, skrivenih uz stazu koja običnu šetnju pretvara u malu potragu. A ako vam jedan dan postane premalo, na imanju možete i prespavati. Sigurno je da ćete spavati kao bebe.

Coner: među vinogradima se mora ostati duže

Na bilogorskim brežuljcima, petnaestak minuta od Bjelovara, Vinarija Coner pokazuje jednu elegantniju stranu ovog kraja.

Vinarija je gotovo utopljena u zlatno zeleni krajolik, a iza nje se otvaraju vinogradi kojima svakako vrijedi prošetati predvečer. U čaši vas čekaju lagana i aromatična bilogorska vina, među njima i višestruko nagrađivana graševina, a iz podruma se priča prirodno nastavlja prema kuhinji.
Carstvo okusa, boja i mirisa u ovom profinjenom spoju vinarije i imanja, doslovno vas transportira na proputovanje svim čulima i u ono što se popularno zove odmor sa stilom.

Namirnice dolaze s vlastitog imanja i okolnih seoskih gospodarstava, radi se domaća tjestenina, a dio specijaliteta priprema se na ražnju, roštilju i u krušnoj peći. Coner je lokacija gdje jedan ručak vrlo lako preraste u cijelo poslijepodne. Mjesto gdje se vino sljubljuje s krajolikom, a miris pečenog kruha s pogledom na vinovu lozu – Coner je nadišao koncept klasične vinarije. Na stolu je sve domaće – od ručno izrađene tjestenine do specijaliteta s ražnja, roštilja i iz krušne peći. Kuhinja je ovdje produžetak vinograda, a svaki zalogaj podsjetnik da se najbolje stvari rade polako, s mjerom i ljubavlju.

Ako ste odlučili da vam se ne da brojati čaše ni kilometre do kuće, među vinogradima su uređene sobe i apartmani, izuzetno komforni i moderni. Ujutro vas umjesto gradske buke čeka zelenilo, a djecu veliko igralište. Kroz imanje prolazi i konjička staza pa je povezanost Bilogore i konja prisutna i ovdje. Zapravo apartmani su toliko lijepi da vam se opcija hotelskog smještaja čini kao bacanje novaca jednom kad ste tu prespavali, u prirodi među srnama i jelenima, a opet u glamuroznoj varijanti ruralne ljepote.

No, Coner nije samo mjesto za uživanje u hrani i vinu. Ovo je prostor gdje se posao i užitak takodjer elegantno mogu povezati. Dvije moderno opremljene dvorane primaju do 130 gostiju i idealne su za sastanke, radionice, predavanja i team-building programe. A kad se radni dan završi – ostaje vam priroda, tišina i čaša vina kao točka na i. Uz ručak na ovakav pogled, svaki posao se sretno sklopi.

A vino koje vam se posebno svidjelo ne morate ostaviti samo kao uspomenu na ručak – uz prethodni dogovor možete ponešto ponijeti i kući.

Kod Bačakovih po zimnicu

Nakon vina i konja idemo po zimnicu.

U Velikom Trojstvu OPG Bačak pokazuje koliko se zanimljivih proizvoda može napraviti od onoga što raste u vrtu. Poseban naglasak im je na pripremi tikvi – butternut, hokaido, patišone i druge sorte – ali priča se vrlo brzo proširila daleko izvan klasičnog povrća. Od butternut tikve rade brašno, a zatim tjesteninu, kruh i domaće kekse. Police pune slatke i slane zimnice, ajvar, pinđur, džemovi, krastavci i ukiseljeni patišoni.

I upravo je to jedna od stvari koje nam se kod seoskih gospodarstava najviše sviđaju: ono što kušate za stolom često možete i naručiti ili kupiti i ponijeti sa sobom, te na gradski stol donijeti komadić polja i vrta ove zelene županije.

Bačakovi imaju i kušaonicu za tridesetak gostiju u kojoj organiziraju degustacije, manje domjenke, druženja, team buildinge i obiteljske ručkove. Prema dogovoru domaćini mogu pripremiti roštilj ili peku, a onda njihova zimnica prestaje biti proizvod na polici i postaje ono što bi trebala biti – dio dobrog domaćeg stola. Ako vam se nešto posebno svidi, proizvodi su dostupni tijekom cijele godine i na kućnom pragu.

Vjenčajmo se na Bilogori

U Maloj Dapčevici kod Grubišnog Polja nalazi se Vila Bilogore, staro obiteljsko imanje koje se od 2008. pažljivo obnavljalo sa željom da se zadrži duh starine ali i pruži novi vid ruralnog komfora. Obnovljena je kuća, restauriran stari bunar, ponovno sazidana krušna peć, uređeno dvorište, a oko kuće i danas rastu stare sorte cvijeća i ljekovitog bilja.

Tu su livade, šuma, veliki orasi i stari dud. Stari štagalj je dobio novi život tako što je pretvoren prostor za druženja i svečanosti, a cijelo imanje s vremenom je postalo posebno traženo za vjenčanja u prirodi.

I lako je razumjeti zašto. Vjenčanje na otvorenom ima posebnu atmosferičnost koju je nemoguće reproducirati u klasičnoj dvorani. Krošnje, cvijetne livade i staro imanje već su scenografija sami za sebe, dekoracija može ostati jednostavna, a ceremonija, fotografiranje i slavlje mogu se odvijati na jednom mjestu. Gosti ne provode pola dana seleći se s jedne lokacije na drugu, nego ostaju zajedno, a cijelo slavlje dobiva opušteniji i intimniji tempo.

Posebno je dobra opcija da za svaki dio vjenčanja imate vlastitu raskošnu scenografiju– obred pod krošnjama, fotografiranje među zelenilom, večeru i druženje pod otvorenim nebom. A ako vrijeme postane ćudljivo, ništa zato, na imanju je veliki grijani i hlađeni šator, pa romantika vjenčanja u prirodi ipak ne mora ovisiti o vremenskoj prognozi. Ljepota je ovdje normalno stanje svijesti.

Umjesto klasične svadbene dvorane, ovdje je domaćica predivna ruralna vila, trava pod nogama, krošnje iznad stolova i Bilogora kao pozadina kojoj ne treba nijedan dodatan ukras, fantastično je lijepa sama po sebi. Vila Bilogore lijep je dokaz da se stara imanja ne moraju pretvarati u nešto što nikada nisu bila kako bi dobila novi život.
Ponekad ih samo treba pažljivo obnoviti i pustiti da dobiju vlastitu priču.

IMANJA KOJA PRIČAJU PRIČU O GENERACIJAMA

Sva ova imanja, nisu nastala kao precizno planirani turistički projekti. Iza svake od njih stoje vrijedne generacije jedne obitelji, godine rada, vinogradi koje treba obrađivati, vrtovi koje treba posaditi, konji koje treba nahraniti i timariti recepti sačuvani generacijama iz bakine i prabakine bilježnice. Ustajanje u zoru, praćenje uroda, rad na polju, briga o životinjama, briga o svakom detalju od polja do stola.

Zato prije dolaska svakako nazovite domaćine i dogovorite posjet.  Dogovorite ručak ili degustaciju, pitajte što je trenutačno dostupno i zavirite u ono što proizvode. Ovisno o gospodarstvu i sezoni, kući možete ponijeti vino, sireve, ajvar, pinđur, ukiseljene patišone i krastavce, zimnicu, medove, likere, rakije i druge domaće proizvode.

Ali nemojte se iznenaditi ako vam na kraju ono najbolje što ponesete iz ovog kraja, ipak ne stane u cekere i ruksake. Jer između sveg tog mirisnog vina, pitomih konja, plodnih vinograda i obilnih domaćih trpeza, ostaje uvijek ono zbog čega se vraćamo – osjećaj da se domaćin od srca razveselio vašem dolasku i gostoprimstvo kakvo se rijetko danas nailazi u moderna doba tehnologija, hotelskih vrata na daljinsko zaključavanje, ekrana i računalne evidencije posjeta. Ovdje se vraćate natrag u vrijeme kakvo smo nekad živjeli – domaće, neposredno, opušteno, bez pritiska i pompe, sa naglaskom da se uspori i udahne. I doživi više.
I bolje ne može.

Tzbbz.hr
Facebook
Instagram

Objava Vino, domaći okusi, konji i jedno bajkovito mjesto za vjenčanja: otkrili smo pet posebnih priča za doživljaj više pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

A najbolji dio priče? Do Perušića se stiže autocestom A1, a Pećinski park Grabovača nalazi se svega desetak minuta od izlaza s autoceste. Dakle, za pravi lički bijeg ne treba vam komplicirana logistika ni višesatno lutanje lokalnim cestama.

U Grabovači jesen prvo upoznajte – pod zemljom

Usred ličkog krša krije se Pećinski park Grabovača, jedini pećinski park u Europi, a njegova najveća zvijezda već dugo je špilja Samograd.

Spuštanje uređenim stepenicama vodi u potpuno drugi svijet, kroz podzemne dvorane ispunjene stalaktitima, stalagmitima i kamenim stupovima koji su nastajali tisućama godina. Samograd je geomorfološki spomenik prirode i jedna od najstarijih hrvatskih špilja otvorenih za turističke posjete.

Dok se iznad vas Lika presvlači u svoje najbolje jesenske boje, nekoliko desetaka metara niže vlada sasvim druga klima. Temperatura i vlaga u špiljama mnogo su stabilnije nego na površini, a upravo je mikroklima podzemlja jedna od tema koju Grabovača sada posjetiteljima približava na nov i zanimljiv način. Jer se priča Parka više ne završava izlaskom iz Samograda.

Novo u Grabovači: male kućice s velikim pričama o podzemlju

Novi Interpretacijski centar podzemnog svijeta zamišljen je kao mjesto na kojem ćete prije ili nakon obilaska špilje razumjeti što ste zapravo vidjeli. Planirano je deset tematskih drvenih kućica, a prva je posvećena speleologiji. U njoj možete vidjeti kako se nekada ulazilo u neistraženo podzemlje, kakvu su opremu koristili prvi istraživači i koliko su suvremena tehnologija, rasvjeta i mjerni instrumenti promijenili istraživanje špilja.

Djeci bi mogao biti još zanimljiviji dio priče na otvorenom. Uz speleološku kućicu nalazi se edukativni poligon s penjalicom na kojem mali istraživači kroz igru upoznaju osnove kretanja po speleološkom terenu i uče zašto je podzemni svijet toliko vrijedan i osjetljiv.

Nova tematska kućica vodi još dublje u priču – kroz arheologiju i mikroklimu špilja. Rekonstruirani keramički predmeti i nalazi podsjećaju da špilje nisu oduvijek bile samo prirodna atrakcija: čovjek ih je tijekom tisućljeća koristio kao skloništa, mjesta boravka i prirodna spremišta. A onda možete pokušati pogoditi i stalnu temperaturu Samograda te otkriti zašto su uvjeti duboko pod zemljom toliko drugačiji od onih iznad nje.

A postoji i jedna kućica kao stvorena za male hobite

Nakon podzemlja vrijeme je ponovno za zelenilo. U biljnom vrtu Grabovače čeka hobitska kućica, jedno od onih simpatičnih mjesta koje djeca odmah prisvoje, a odrasli se vrlo brzo prestanu pretvarati da ih ne zanima fotografiranje.

No nemojte Grabovaču svesti samo na nekoliko atrakcija koje treba „odraditi“. Park je ispresijecan poučnim i planinarskim stazama, vidikovcima i šumskim putevima, a upravo mu jesen možda najbolje pristaje.

Ovo je vrijeme za dugu šetnju bez ljetne žege, miris šume, šuštanje lišća pod nogama i one ličke pejzaže zbog kojih vam se odjednom više nikamo ne žuri.

Spustite se i do rijeke Like – ove jeseni pokazuje i svoje drugo lice

Sad krećemo prema rijeci. Na obali Like, na lokaciji Ćojluk, uređen je drugi ulaz u Pećinski park i izletište na kojem možete birati koliko aktivan želite da vam bude ostatak dana.

Za one kojima šetnja nije dovoljna tu su paintball i streličarstvo, uređena mjesta za roštilj i prostor za odmor uz rijeku. Kada vodostaj dopušta, Liku je moguće istraživati i kanuom. Ako vam se ne radi baš ništa – postoje ležaljke, klupe i sasvim opravdana opcija da jednostavno sjednete uz rijeku.

Ove jeseni niski vodostaj otkriva i ono što je tijekom viših voda skriveno: stjenovito korito Like, pa poznati krajolik izgleda potpuno drugačije.

Grabovača je tako od mjesta na koje se nekada dolazilo prvenstveno zbog Samograda izrasla u destinaciju u kojoj bez problema možete provesti cijeli dan – pod zemljom, na stazi, uz rijeku ili s lukom i strijelom u ruci.

Nemojte se odmah vraćati kući

Malo je mjesta koja se mogu pohvaliti netaknutom prirodom u pravom smislu riječi. Lika je upravo takva: najrjeđe naseljena regija u Hrvatskoj, bogata prirodnim ljepotama, nacionalnim parkovima, špiljama, kulturom, poviješću i izletištima.

Perušić i ovaj dio Like idealni su upravo za vikend koji nema prenatrpan raspored. Prvi dan ostavite Grabovači: Samograd, Interpretacijski centar, hobitska kućica, šetnja i rijeka Lika već su sasvim pristojan dnevni program.

Drugi ostavite za onu sporiju Liku.

Jutarnju kavu bez gradske buke, još jednu šetnju, lokalnu hranu i vožnju kroz krajolik koji je u jesen možda i najljepši. U Perušiću i okolici dostupni su različiti smještajni kapaciteti, pa izlet vrlo lako možete produžiti za još jednu večer i cijeli vikend pretvoriti u mali jesenski odmor. I možda je upravo to najbolji razlog za dolazak.

Ne morate birati između aktivnog vikenda i odmora, prirode i sadržaja, izleta za djecu i nečega što će zanimati odrasle. Ovdje možete ujutro hodati kroz špilju, popodne gađati metu uz rijeku, usput zaviriti u hobitsku kućicu, izgubiti nekoliko sati na šumskim stazama i navečer ostati u Lici.

Posjetite zemlju špilja. Provozajte se kajakom ili kanuom kroz kanjon rijeke Like. Uživajte u pogledima s vidikovaca, istražite Stari grad Perušić, prošećite slikovitim selima i kušajte domaću hranu. Destinacija kao nacrtana za obitelji, zaljubljenike u prirodu, rekreativce, avanturiste i sve koji žele odmor daleko od gužve.
Jesen, Perušić, Lika i Grabovača sasvim se dobro slažu u istoj rečenici.
Ali još se bolje slažu u jednom produženom vikendu. Čekamo vas 😊

tz-perusic.hr
facebook.com/visitperusic
instagram.com/visitperusic_lika_croatia

Foto: Arhiv TZO Perušić i arhiv Pećinski park Grabovača, Putoholičari

Objava Jesen, Perušić, Lika i Grabovača: otkrili smo vikend pun podzemnih tajni, šumskih staza i avanture uz rijeku pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Njezine ljepote otkrivaju se u vodi, među ribnjacima, močvarnim staništima i tihim stazama na kojima je glavna atrakcija upravo ono što je danas najteže pronaći: mir. Donosimo vodič za savršeni jednodnevni izlet, osobito za obitelji, rekreativce, bicikliste, promatrače ptica i sve koji žele predah od gradske buke. Dodatni je plus što je Garešnica od Zagreba udaljena manje od sat i pol vožnje autom.

Centar Natura 2000 – uvod u prirodni svijet Poilovlja

Šetnju Garešnicom najbolje je započeti obilaskom Centra za posjetitelje Natura 2000, uređenom u zgradi nekadašnjeg društvenog doma koji je tijekom godina služio kao kino, trgovina i noćni bar.

Danas je to suvremen i interaktivan prostor posvećen prirodnoj baštini Poilovlja. Posjetitelje dočekuje velik akvarij s autohtonim ribama, a slijede multimedijalni sadržaji, izložbe fotografija te edukativni prikazi o ekološkoj mreži Natura 2000.

U učionici Dabar kroz kvizove se uči o pticama, ekologiji i zaštiti okoliša, dok laboratorij Gnjurac omogućuje istraživanje biljnog i životinjskog svijeta pod mikroskopom. U Centru je moguće pogledati filmove o Poilovlju te unajmiti bicikle, dalekozore i teleskop za promatranje ptica.

Na području Poilovlja obitava više od 60 zaštićenih vrsta ptica, kao i europski dabar i vidra, pa  je nakon posjeta Centru istraživanje prirodno nastaviti na otvorenom.

POSJETITE MURAL IVE ROBIĆA KAO I STALNI POSTAV U CENTRU ZA POSJETITELJE GDJE ĆETE SAZNATI VIŠE O NJEGOVOM ŽIVOTU I DJELU

Ivo Robić – glas iz Garešnice koji je osvojio svijet

U Garešnici je 1923. rođen Ivo Robić, jedan od najvažnijih izvođača u povijesti hrvatske zabavne glazbe. Studij prava ubrzo je zamijenio nastupima u klubovima, plesnim dvoranama i radijskim emisijama, a presudan trenutak karijere stigao je 1959. godine. Pjesma „Morgen“, snimljena uz orkestar Berta Kaempferta, prodana je u više od milijun primjeraka, osvojila je Europu i probila se na američke Billboardove ljestvice. Robić je tako postao „Mister Morgen“ i jedan od prvih hrvatskih glazbenika s velikom međunarodnom karijerom.

Nije bio samo pjevač. Skladao je, svirao glasovir, violinu, saksofon, klarinet, flautu i kontrabas, a iza njega su ostale pjesme poput „Samo jednom se ljubi“, „Moj rodni kraju“, „Srce, laku noć“ i „Mužikaši“. Bio je i prvo lice na solističkoj LP ploči Jugotona.

Garešnica njegovu priču čuva u galeriji Centra za posjetitelje, ali i na velikom muralu Hrvatskog doma – mjestu na kojem je Robić nekoć i sam pjevao i svirao. Mural su povodom stote godišnjice njegova rođenja, na zajedničku inicijativu Grada, Turističke zajednice Sjeverna Moslavina i Udruge SFERIA Garešnica, izradili Alen Miler i Matija Vnučec.

Kaniška Iva i staza Poilovlje – šetnja sa svrhom

Edukativni punkt Kaniška Iva nalazi se uz ribnjake i tok rijeke Ilove. Odličan je za promatranje ptica, laganu obiteljsku šetnju ili vožnju biciklom. Edukativni sadržaji približavaju posjetiteljima život dabra, vidre i brojnih ptica, dok su djeci na raspolaganju igralište i prostor za boravak u prirodi. Za aktivnije posjetitelje uređena je Poučna staza Poilovlje. Proteže se na 6 kilometara, od Garešnice do edukativnog punkta u Kaniškoj Ivi, a može se prijeći pješice ili biciklom. Uz stazu su postavljene ploče s informacijama o lokalnoj flori i fauni.

U Kaniškoj Ivi, pokraj Ribičke kuće ŠRD-a “Som”, nalaze se klupe, sjenice, dva vidikovca, veliko dječje igralište te prostori za sport, rekreaciju i roštiljanje. Nije potrebno prijeći cijelu stazu – obilazak se lako prilagođava vremenu, kondiciji i dobi izletnika.

Pepeljni vrtovi – mir na susretu dvaju tokova

Edukativni punkt Pepeljni vrtovi smješten je u Hrastovcu, na ušću potoka Nova Toplica u rijeku Ilovu.

Okružen ribnjacima i močvarnim staništima, dio je ekološke mreže Natura 2000 i važno utočište za zaštićene ptice i ribe. Edukativne ploče, dječje igralište i prostor za rekreaciju čine ga dobrim izborom za kraću šetnju, obiteljski predah ili nastavak istraživanja Poilovlja.

Čapljin put – nova poučna staza kroz šumu Žirovnjak

Za ljubitelje šetnje, prirode i novih sadržaja Garešnica je dobila poučnu stazu koja kreće od mosta Josip Pleša, ide uz rijeku Garešnicu, prolazi kroz šumu Žirovnjak i povezuje poučnu stazu Poilovlje s jezerom Skresovi. Duga je 1,21 kilometar i zamišljena kao kraća i pristupačnija ruta za obitelji, izletnike i ljubitelje prirode. Ime je dobila po sivim čapljama koje su se nekada gnijezdile u krošnjama hrastova uz rijeku, a danas posjetitelje putem edukativnih sadržaja upoznaje s biljnim i životinjskim svijetom ovog područja. Čaplja je danas i zaštitni znak Centra za posjetitelje Natura 2000.

Duž staze postavljene su edukativne ploče, odmorišta i sadržaji za djecu, među kojima su kućica na drvetu, viseći mostić i sjenica.

Staza je posebno prikladna za obitelji s djecom i sve koji žele kraću, opuštenu šetnju u zelenilu, uz mogućnost promatranja ptica i drugih stanovnika ovog staništa. Edukativne ploče i sadržaji duž puta pretvaraju običnu šetnju u malo istraživanje prirode. Posebnu atrakciju čine skulpture čaplji na ulazima u stazu, idealne i za fotografiranje.

Barokni sjaj u središtu Garešnice

Prirodni dio izleta vrijedi povezati s kulturnom baštinom grada. Crkva Pohoda Blažene Djevice Marije jedna je od najvažnijih povijesnih građevina u Garešnici.

Župa svete Marije spominje se još 1334. godine, dok je današnja crkva podignuta između 1750. i 1753. Prema predaji, za njezinu je gradnju korišten materijal iz srušenog grada Dijanovca uz Ilovu. Crkvu odlikuju barokna arhitektura, dominantan zvonik i djelomično očuvan inventar iz 18. stoljeća. Danas je zaštićena kao nepokretno kulturno dobro.

Jezero Skresovi – završetak dana uz vodu

Dan je najbolje završiti na jezeru Skresovi, mirnoj zelenoj oazi na rubu Garešnice. Osim uređene šetnice, posjetiteljima su dostupni park za manifestacije, dječje igralište, dvorana za okupljanja, a u tijeku je i uređenje prostora posvećenog povijesti ribolova garešničkog kraja. Osim toga, tamo se nalazi i prva gredica frekvencijskog vrta. Ideja frekvencijskog vrta temelji se na konceptu „slikanja frekvencijama“, a prva zasađena gredica, svojim oblikom, crtežom i bojom, odgovara frekvenciji crvene boje. Uz vrt su postavljene dvije edukativne table koje posjetiteljima objašnjavaju koncept i svrhu frekvencijskog vrta, u skladu s načelima suživota prirodne i kulturne baštine.

Jezero je poznato i kao kvalitetna ribolovna voda na kojoj se održavaju domaća i međunarodna natjecanja. Njime gospodari ŠRD „Ilova“ Garešnica. Uz prethodni dogovor s domaćinima može se kušati šaran na rašljama, polako pečen uz vatru prema tradicionalnoj recepturi. Hrskava kožica, miris dima i pogled na vodu odličan su završetak izleta.

Prema dostupnim informacijama, ribolovni dani su utorak, četvrtak, subota, nedjelja i blagdani, a dnevna dozvola iznosi 15 eura. Prije dolaska preporučuje se provjeriti aktualne termine i cijene.

OTK Kurbla – dva desetljeća ljubavi prema oldtimerima

Oldtimer Kurbla osnovala je 2005. godine skupina garešničkih entuzijasta povezanih ljubavlju prema starim vozilima i žutom Mercedesu linije 115. Danas okuplja pedesetak članova koji prikupljaju, restauriraju i predstavljaju automobile, motocikle, bicikle, traktore i druge stare strojeve.

Klub je tijekom dva desetljeća organizirao brojne susrete, izložbe, sajmove i humanitarne akcije te surađivao s Tehničkim muzejom Nikola Tesla. Posebno se izdvajaju Susret i rally oldtimera te jedinstveni „Memorijal Dejana Plavšića“ – reli traktora starijih od 35 godina s promotivnom vožnjom moslavačkim krajolicima. Posebna atrakcija je Kurblina kuća u Kajgani, tradicijski uređena starim alatima, namještajem, radioprijamnicima i drugim predmetima. Nalazi se na biciklističkoj stazi „Rural ruta 1“ te služi kao odmorište za bicikliste, motoriste i putnike. Uz dogovor je moguća vožnja oldtimerom, a putnicima u slučaju kvara Klub besplatno nudi pomoć, alat i prostor za popravak.

Kako (po)složiti svoj dan u Garešnici?

Obilazak započnite u Centru za posjetitelje Natura 2000, gdje ćete upoznati prostor koji ćete poslije istraživati. Nastavite šetnjom gradom i razgledavanjem Crkve Pohoda Blažene Djevice Marije. Ostatak dana prilagodite vlastitom tempu. Za dulju šetnju ili vožnju biciklom odaberite stazu Poilovlje, za kraću šetnju Čapljin put, za promatranje ptica Kanišku Ivu, a za kraći obiteljski boravak Pepeljne vrtove.
Provozajte se do Kajgane i Kurbline kuće. Predvečer se uputite prema jezeru Skresovi, prošetajte uz vodu i, uz prethodni dogovor, kušajte šarana na rašljama. Odličan ručak čeka vas Kod Bake.

Garešnica nije lokacija koja vas obori s nogu nekim turističkim spektaklima. Njezini su aduti jednostavni i privlačni za sve istinske izletnike i hedoniste: očuvana priroda, zanimljive poučne staze, bogatstvo ptica i mogućnosti za ribolov, ali i lokalna gastronomija i kulturna baština, dovoljno prostora za predah i sadržaji zbog kojih ćete ponovno uživati u hodanju, a kad svratite u poznati restoran Kod Bake, osvojit će vas maštovita i ukusna jela te ugodan ambijent.

Ponesite stoga udobne cipele, dalekozor i prstohvat znatiželje, dobar apetit i zrno osmijeha –  za ostalo će se pobrinuti Poilovlje i Garešnica.

Korisni linkovi:
poilovlje.hr
www.tzsm.hr/grad-garesnica
TZBBŽ

Objava Otkrijte ovo carstvo prirode polako: staze uz rijeke Ilovu i Garešnicu, ptičji svijet i jezero za savršen predah pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Prošetati šetnicom oko jezera na čijoj se površini zrcali dvorac, popeti se do njega, ući u njegovo doba i doživjeti miris prošlosti te uživati u pogledu na slikovitu okolinu iskustvo je koje morate doživjeti. Bez obzira tražite li romantičan izlet, obiteljski dan u prirodi ili inspiraciju za fotografije — Trakošćan je jedno od onih mjesta koje spaja prošlost i sadašnjost u savršenom skladu.

Slikoviti dvorac ponosno s vrha čuva svoju okolinu: perivoj, park šumu i jezero, simbol cijelog posjeda veličine sedamnaest hektara. Oko jezera je uređena šetnica, poučna staza nazvana Put vila, dugačka 5 km, pa svakako odvojite sat i pol vremena kako biste ju prošli i uživali u mirisu šume. Na njoj se nalazi 20 poučnih točaka, kao i ribarska kućica koja je uređena kao info točka namijenjena predahu za vrijeme šetnje

Dvorac Trakošćan mijenjao je kroz povijest svoj oblik i vlasnike od 13. stoljeća kada je bio tek manja utvrda. U drugoj polovici 16. st. dolazi u posjed obitelji Drašković, koja će ga zadržati sve do 1945. godine. Krajem 16. st. prilagođava se u obrambenu utvrdu koja je tada bila neophodna, no slabljenjem ratnih sukoba trakošćanska utvrda gubi svoju ulogu i počinje propadati. Sve do 19. stoljeća kada ga grof Drašković pretvara u jedan od najljepših dvoraca. Između svih tih zidina skriveno je mnogo priča i povijesti.

Dvorac Trakošćan: Mjesto bogate muzejske građe

Obitelj Drašković boravila je u dvorcu do 1944. godine kada se preselila u Austriju. Dvorac je potom nacionaliziran, a 1954. godine u njemu je otvoren muzej. Danas je vlasništvo Republike Hrvatske i zaštićen je kao kulturno dobro nacionalnog značenja. U njemu je muzejska građa iz razdoblja od 15. do 19. st. Vrijedni predmeti razmješteni su u prostorijama poput Viteške i Lovačke dvorane, Glazbenog salona, Blagovaonice, slikarskog ateljea Julijane Erdödy Drašković i dr., a zbirke namještaja, slika, oružja i još mnogo toga, vjerno će vam dočarati kako je nekada živjelo plemstvo.

Tako ćete u niskom prizemlju vidjeti tamnicu i dvorsku kuhinju koja je smještena u izdvojenom dijelu dvorca kako bi se spriječilo širenje požara. Visoko prizemlje sastoji se od radnih, društvenih i svečanih prostora. Viteška dvorana smještena je u zapadnoj kuli i najreprezentativniji je dio dvorca koji nas upoznaje sa srednjovjekovnom romantičarskom prošlosti. U Obiteljskoj dvorani izloženi su portreti prvih članova obitelji Drašković. Posebno impresivna je Knjižnica koja danas broji oko 1700 knjiga iz ostavštine obitelji Drašković pisanih većinom njemačkim i francuskim jezikom. Lovačka dvorana prikazuje lovačku tradiciju obitelji Drašković te brojne trofeje. Tu su se muškarci, najčešće po povratku iz lova, opuštali i uživali u jelu i piću. Zbirka oružja broji oko 300 primjeraka oružja i zaštitne opreme. Prvi kat služio je za stanovanje, a sastoji se od blagovaonice, spavaonica, malog salona, glazbenog salona, sobe za molitvu itd., dok je drugi kat služio kao spavaonice gostima koji su dolazili u posjetu obitelji Drašković, a sobe su uređene prema stilskim razdobljima, od baroka do neorenesanse.

Legenda o babi Jagi

Iz vremena trakošćanske utvrde postoji legenda o domaćoj babi Jagi koja je spasila vlastelu i puk od napada Osmanlija. Prema predaji, sav se narod trakošćanskog kraja povukao u utvrdu kako bi se oduprli napadima. Opsada bi se oduljila da se nije pojavila vračara baba Jaga, koja je toliko dugo sjeckala slamu na panju dok iz nje nisu izletjeli stršljeni koji su napali Osmanlije. Zahvaljujući babi Jagi Trakošćan je ostao nepokoren.

Dvorac Trakošćan nije tek mjesto za izlet koji će vam zasigurno ostati u lijepom sjećanju, on je sudar prošlosti raspršen u kamenu njegovih zidina i odrazu u mirnoj površini jezera. Dopustite da vam Varaždinska županija, bude sljedeća destinacija s pričom o plemićkim obiteljima, stoljećima povijesti i umjetničkoj baštini, ali i o prirodi koja ga okružuje i daje mu posebnu čar.

Fotografije: Tea Rožman Svedrović

Izvor objave: Skitnice.hr

Objava Iza razglednice Trakošćana: jedan dan, jedan dvorac i osam stoljeća tajni pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Zamislite zeleni vidikovac okružen drevnim hrastovima, atmosferičnu prirodu protkanu mirisima dobre hrane i još boljeg druženja dok se simbolično opraštate od ljeta. Upravo jedan takav dan priprema se u subotu, 12. rujna 2026., na Hrastovačkoj gori pokraj Petrinje. Kod Planinarskog doma „Matija Filjak“ ponovno će se okupiti ljubitelji prirode, planinarenja i dobre hrane na Planinarskom kotliću – natjecanju u kuhanju planinarskog gulaša na otvorenoj vatri.

Ovogodišnje izdanje donosi i posebno zvučno ime hrvatske gastronomije. Gulaše će ocjenjivati David Skoko, poznati hrvatski chef prepoznatljiv po kuhinji koja poštuje namirnicu, tradiciju i mjesto iz kojeg dolazi. Njegov dolazak ovoj gastro manifestaciji daje dodatnu težinu, ali i poseban izazov za natjecateljske ekipe. Pred Skokom neće biti dovoljno skuhati samo dobar gulaš. Trebat će postići onu pravu gustoću koja dijeli dobar gulaš od lošeg, mekoću mesa, mjeru začina, privlačnu boju i okus koji se pamti.

Gulaš koji nastaje polako, uz vatru i dobru ekipu

Natjecanje počinje u 10 sati, nakon dolaska ekipa i izvlačenja startnih brojeva. Slijede četiri sata kuhanja tijekom kojih će se oko planinarskog doma širiti mirisi junetine, veprovine, povrća i začina. Planinarski gulaš priprema se isključivo u kotliću, na otvorenoj vatri loženoj drvima. Jer sastojci dobrog gulaša jesu vatra, strpljenje i osjećaj za točnu mjeru.

Organizator ekipama osigurava tri kilograma mesa – dva kilograma junetine i kilogram veprovine – kao i drva za loženje, kruh, pribor za posluživanje i prostor za natjecanje. Sve ostalo dio je vaše kulinarske strategije. Luk, krumpir, povrće, začine i tajne sastojke natjecatelji donose sami, prema vlastitim receptima.

U 14 sati uzorci se predaju na ocjenjivanje pod natjecateljskim brojevima, a David Skoko vrednovat će izgled i boju gulaša, gustoću, mekoću i kvalitetu mesa, usklađenost začina te ukupni dojam. Pobjednici će biti proglašeni u 15 sati.

Najbolje ekipe očekuju nagrade i originalne petrinjske stucke, ali pravi duh ovog natjecanja ipak nije samo u osvajanju prvog mjesta. Pronaći ćemo ga oko vatre, razmjeni recepata, zadirkivanju susjednih ekipa i onom poznatom pitanju: „Što ste vi stavili u svoj kotlić?“

Dan za bijeg iz grada

Planinarski kotlić je poziv svima koji žele provesti rujansku subotu u prirodi, udahnuti svjež planinski zrak i upoznati Hrastovačku goru u njezinu najživljem izdanju. Ova zelena petrinjska oaza idealna je kulisa za događanje koje povezuje dugu tradiciju planinarenja u Petrinji s lokalnim okusima i suvremenom gastro pričom. Planinarski dom „Matija Filjak“ toga će dana postati mjesto susreta izletnika, obitelji, rekreativaca, planinara i gurmana.

Nakon proglašenja pobjednika druženje se nastavlja uz glazbeni program za koji su zaduženi DJ Kiki i Saša – Audio sektor.

Zato pripremite gojzerice ili udobne tenisice, povedite obitelj i prijatelje te dođite gladni – hrane, prirode i dobrog raspoloženja. Planinarski kotlić prilika je da Petrinju i Hrastovačku goru upoznate kroz njihove najbolje sastojke: gostoljubivost, planinarski duh, lokalnu tradiciju i jelo koje se s guštom jede.

Želite se natjecati?

Ekipe se mogu prijaviti najkasnije do 7. rujna 2026. u Turističkoj zajednici Grada Petrinje, na adresi Josipa Nemeca 15. Kotizacija iznosi 30 eura, a svaka ekipa treba osigurati kotlić zapremine najmanje deset litara, tronožac ili odgovarajući stalak, pribor za pripremu hrane, radni stol i sjedala te sastojke prema vlastitoj recepturi.

Dodatne informacije dostupne su na broju telefona 044 815 431.

Planinarski kotlić 2026.
Subota, 12. rujna 2026.
Planinarski dom „Matija Filjak“, Hrastovačka gora
Dolazak ekipa od 9:30, početak kuhanja u 10 sati, proglašenje pobjednika u 15 sati.

Pokrovitelj događanja je Grad Petrinja, a organizatori su Turistička zajednica Grada Petrinje i HPD Zrin Petrinja.

Vidimo se na Hrastovačkoj gori – tamo gdje se dobra priča kuha polako, na vatri, među ljudima.

Više informacija:
Turistička zajednica Grada Petrinje
Facebook
Instagram
Fotografije: arhiv TZG Petrinje

Objava Najukusniji izlet ove jeseni: Planinarski kotlić, David Skoko i čarolija Hrastovačke gore pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.