Zamislite zeleni vidikovac okružen drevnim hrastovima, atmosferičnu prirodu protkanu mirisima dobre hrane i još boljeg druženja dok se simbolično opraštate od ljeta. Upravo jedan takav dan priprema se u subotu, 12. rujna 2026., na Hrastovačkoj gori pokraj Petrinje. Kod Planinarskog doma „Matija Filjak“ ponovno će se okupiti ljubitelji prirode, planinarenja i dobre hrane na Planinarskom kotliću – natjecanju u kuhanju planinarskog gulaša na otvorenoj vatri.

Ovogodišnje izdanje donosi i posebno zvučno ime hrvatske gastronomije. Gulaše će ocjenjivati David Skoko, poznati hrvatski chef prepoznatljiv po kuhinji koja poštuje namirnicu, tradiciju i mjesto iz kojeg dolazi. Njegov dolazak ovoj gastro manifestaciji daje dodatnu težinu, ali i poseban izazov za natjecateljske ekipe. Pred Skokom neće biti dovoljno skuhati samo dobar gulaš. Trebat će postići onu pravu gustoću koja dijeli dobar gulaš od lošeg, mekoću mesa, mjeru začina, privlačnu boju i okus koji se pamti.

Gulaš koji nastaje polako, uz vatru i dobru ekipu

Natjecanje počinje u 10 sati, nakon dolaska ekipa i izvlačenja startnih brojeva. Slijede četiri sata kuhanja tijekom kojih će se oko planinarskog doma širiti mirisi junetine, veprovine, povrća i začina. Planinarski gulaš priprema se isključivo u kotliću, na otvorenoj vatri loženoj drvima. Jer sastojci dobrog gulaša jesu vatra, strpljenje i osjećaj za točnu mjeru.

Organizator ekipama osigurava tri kilograma mesa – dva kilograma junetine i kilogram veprovine – kao i drva za loženje, kruh, pribor za posluživanje i prostor za natjecanje. Sve ostalo dio je vaše kulinarske strategije. Luk, krumpir, povrće, začine i tajne sastojke natjecatelji donose sami, prema vlastitim receptima.

U 14 sati uzorci se predaju na ocjenjivanje pod natjecateljskim brojevima, a David Skoko vrednovat će izgled i boju gulaša, gustoću, mekoću i kvalitetu mesa, usklađenost začina te ukupni dojam. Pobjednici će biti proglašeni u 15 sati.

Najbolje ekipe očekuju nagrade i originalne petrinjske stucke, ali pravi duh ovog natjecanja ipak nije samo u osvajanju prvog mjesta. Pronaći ćemo ga oko vatre, razmjeni recepata, zadirkivanju susjednih ekipa i onom poznatom pitanju: „Što ste vi stavili u svoj kotlić?“

Dan za bijeg iz grada

Planinarski kotlić je poziv svima koji žele provesti rujansku subotu u prirodi, udahnuti svjež planinski zrak i upoznati Hrastovačku goru u njezinu najživljem izdanju. Ova zelena petrinjska oaza idealna je kulisa za događanje koje povezuje dugu tradiciju planinarenja u Petrinji s lokalnim okusima i suvremenom gastro pričom. Planinarski dom „Matija Filjak“ toga će dana postati mjesto susreta izletnika, obitelji, rekreativaca, planinara i gurmana.

Nakon proglašenja pobjednika druženje se nastavlja uz glazbeni program za koji su zaduženi DJ Kiki i Saša – Audio sektor.

Zato pripremite gojzerice ili udobne tenisice, povedite obitelj i prijatelje te dođite gladni – hrane, prirode i dobrog raspoloženja. Planinarski kotlić prilika je da Petrinju i Hrastovačku goru upoznate kroz njihove najbolje sastojke: gostoljubivost, planinarski duh, lokalnu tradiciju i jelo koje se s guštom jede.

Želite se natjecati?

Ekipe se mogu prijaviti najkasnije do 7. rujna 2026. u Turističkoj zajednici Grada Petrinje, na adresi Josipa Nemeca 15. Kotizacija iznosi 30 eura, a svaka ekipa treba osigurati kotlić zapremine najmanje deset litara, tronožac ili odgovarajući stalak, pribor za pripremu hrane, radni stol i sjedala te sastojke prema vlastitoj recepturi.

Dodatne informacije dostupne su na broju telefona 044 815 431.

Planinarski kotlić 2026.
Subota, 12. rujna 2026.
Planinarski dom „Matija Filjak“, Hrastovačka gora
Dolazak ekipa od 9:30, početak kuhanja u 10 sati, proglašenje pobjednika u 15 sati.

Pokrovitelj događanja je Grad Petrinja, a organizatori su Turistička zajednica Grada Petrinje i HPD Zrin Petrinja.

Vidimo se na Hrastovačkoj gori – tamo gdje se dobra priča kuha polako, na vatri, među ljudima.

Više informacija:
Turistička zajednica Grada Petrinje
Facebook
Instagram
Fotografije: arhiv TZG Petrinje

Objava Najukusniji izlet ove jeseni: Planinarski kotlić, David Skoko i čarolija Hrastovačke gore pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Pećinski park Grabovača, jedini pećinski park u Europi, dobio je novu atrakciju koja podzemni svijet Like predstavlja na suvremen, edukativan i interaktivan način. Posjetiteljima je otvorena druga tematska kućica Interpretacijskog centra, posvećena arheologiji i mikroklimi špilja.

Novi postav povezuje tragove čovjekova života u podzemlju s gotovo nevidljivim prirodnim procesima koji određuju uvjete u špiljama. Posjetitelji tako na jednome mjestu mogu upoznati arheološke nalaze s područja Grabovače, otkriti zbog čega se temperatura u špiljama tijekom godine vrlo malo mijenja te provjeriti koliko zapravo poznaju jednu od najpoznatijih hrvatskih turističkih špilja, Samograd.

Pećinski park Grabovača gradi Interpretacijski centar s deset tematskih kućica

Nova kućica dio je razvoja Interpretacijskog centra zamišljenog kao početna točka obilaska Pećinskog parka Grabovača. Centar će činiti deset drvenih kućica s različitim tematskim cjelinama koje će posjetiteljima približiti prirodnu, znanstvenu i kulturno-povijesnu baštinu krškog podzemlja.

Nakon prve kućice, posvećene speleologiji, novi postav donosi priču o arheologiji i mikroklimatologiji. Cilj je znanstvene činjenice pretvoriti u razumljivo i zanimljivo iskustvo namijenjeno djeci, obiteljima, školskim skupinama, ljubiteljima prirode i svim znatiželjnim posjetiteljima.

Umjesto klasičnog promatranja izložaka, naglasak je na istraživanju, postavljanju pitanja i aktivnom sudjelovanju. Na taj način složene znanstvene teme postaju pristupačne svim generacijama.

Špilja je čovjeku bila dom, sklonište i ritualni prostor

Arheološki dio nove kućice otkriva kako su ljudi tijekom tisućljeća koristili špilje kao privremena ili stalna skloništa, mjesta obitavanja, ritualne prostore i prirodna spremišta.

Posebno mjesto u postavu zauzimaju arheološki nalazi pronađeni na području Grabovače. Izloženi su rekonstruirani keramički predmeti i ulomci keramike pronađeni u špilji Ledenici pod Pećinskim vrhom.

Ovi predmeti svjedoče o dugoj povezanosti čovjeka i podzemnog svijeta te pokazuju da špilje nisu bile samo prirodne pojave koje su izazivale strahopoštovanje. One su bile važan dio svakodnevnog života, zaštite, vjerovanja i razvoja zajednica koje su nastanjivale ovaj prostor.

Svaki keramički ulomak zato predstavlja djelić veće priče o ljudima koji su živjeli na području Like i o načinu na koji su koristili prirodne osobitosti krša.

Zašto se temperatura u špiljama gotovo ne mijenja?

Drugi dio izložbe posvećen je mikroklimi špilja – skupu posebnih klimatskih uvjeta koji vladaju u podzemlju.

Za razliku od površine, gdje su razlike između dnevnih, noćnih i sezonskih temperatura velike, u dubljim dijelovima špilja temperatura i vlažnost zraka tijekom godine uglavnom se vrlo malo mijenjaju.

Takvi stabilni uvjeti omogućuju razvoj osjetljivih špiljskih ekosustava i organizama koji su se prilagodili životu bez sunčeve svjetlosti. Čak i male promjene temperature, vlažnosti ili strujanja zraka mogu utjecati na podzemna staništa, zbog čega znanstvenici kontinuirano prate mikroklimatske promjene u speleološkim objektima.

Špilja Samograd već je postala svojevrstan podzemni laboratorij u kojem se prate temperatura, vlaga i strujanje zraka. Prikupljeni podaci pomažu u razumijevanju prirodnih procesa, ali i u zaštiti špilje od mogućih utjecaja klimatskih promjena i turističkih posjeta.

Možete li pogoditi temperaturu špilje Samograd?

Posebnu vrijednost novom postavu daju interaktivni sadržaji. Među njima se ističe edukativni izazov u kojem posjetitelji mogu pokušati pogoditi stalnu temperaturu špilje Samograd.

Odgovor bi mnoge mogao iznenaditi. Prosječna temperatura špilje tijekom cijele godine iznosi približno osam Celzijevih stupnjeva. Zbog toga je i usred najvećih ljetnih vrućina za obilazak potrebna toplija, slojevita odjeća i prikladna obuća.

Samograd je najveća i posjetiteljima najprivlačnija špilja na području Grabovače. Duga je približno 346 metara, zaštićena je kao geomorfološki spomenik prirode i ubraja se među najstarije hrvatske špilje uređene za turističke posjete.

Oni koji žele unaprijed zaviriti u njezinu unutrašnjost mogu je upoznati i uz pomoć VR naočala Pećinskog parka Grabovača.

Lika ima novu atrakciju za cjelogodišnji izlet

Razvojem novih interpretacijskih sadržaja Pećinski park Grabovača dodatno učvršćuje svoju poziciju jednog od vodećih hrvatskih centara za promociju speleološke, prirodne i kulturne baštine.

Spoj arheologije, prirodnih znanosti i suvremenih metoda interpretacije omogućuje posjetiteljima da podzemni svijet dožive iz potpuno nove perspektive – kao prostor u kojem se susreću geološka prošlost Zemlje, tragovi ljudske povijesti i osjetljivi prirodni procesi koji traju i danas.

Nova tematska kućica još je jedan korak prema stvaranju modernog Interpretacijskog centra koji će Grabovaču dodatno pozicionirati među najzanimljivijim edukativnim i izletničkim odredištima kontinentalne Hrvatske.

Posjet Grabovači lako se može pretvoriti u cjelodnevni izlet koji uključuje špilju Samograd, poučne staze, vidikovce, rijeku Liku i povijesne lokalitete. Ideje za planiranje izleta pronađite u našem vodiču Perušić – mjesto špilja, rijeka i nezaboravnih pogleda.

Aktualno radno vrijeme, termine vođenih obilazaka i cijene ulaznica prije dolaska provjerite OVDJE.

Foto: Pećinski park Grabovača, Nenad Huzjak, naslovna fotografija Putoholičari
Izvor: Skitnice.hr

Objava U srcu Like otvorena nova atrakcija: Grabovača otkriva arheologiju i tajne špiljske mikroklime pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Manifestacija Light is Life održava se u petak, 28. kolovoza, na rivi će biti postavljene svjetlosne instalacije, a vrhunac večeri bit će nastup The Stickmen Projecta ispred Azimuta

Stara gradska jezgra Šibenika, isprepletena kamenim uličicama, izgleda poput pravog muzeja na otvorenom. Tu su i impresivna katedrala sv. Jakova, remek-djelo Jurja Dalmatinca i spomenik pod zaštitom UNESCO-a, moćne povijesne tvrđave, dok se pred gradom prostire šibenski arhipelag s desecima otoka i otočića kao stvorenih za ljetni island hopping. No ovaj biser Dalmacije ima još jednu nevjerojatnu priču na koju je posebno ponosan, a ona nema veze ni s morem ni s kamenom. Riječ je o električnoj energiji.

Šibenik se krajem 19. stoljeća našao u svjetskom vrhu tehnološke revolucije

Upravo se Šibenik krajem 19. stoljeća našao u samom vrhu tadašnje tehnološke revolucije, a povijesni događaj danas se slavi manifestacijom Light is Life, koja će se ove godine održati 28. kolovoza i besplatna je za sve građane, točno na 131. godišnjicu otkad je električna svjetlost obasjala šibenske ulice. Da bismo bolje razumjeli zašto se slavi baš taj datum, treba se vratiti u 1895. godinu, u vrijeme kad je električna energija još bila čudo novog doba.

Tog dana u pogon je pušten sustav Krka-Šibenik, prvi cjeloviti izmjenični elektroenergetski sustav u Hrvatskoj i prvi takve vrste u svijetu. Hidroelektrana Krka, poslije nazvana Jaruga I, sagrađena je ispod Skradinskog buka, a proizvedena električna energija do Šibenika je putovala dalekovodom dugim oko 11 kilometara. Sustav je u pogon pušten samo tri dana nakon hidroelektrane na slapovima Niagare.

Dan kad je električna rasvjeta prvi put obasjala ulice Šibenika

Sustav se temeljio na izmjeničnoj električnoj energiji i tehnološkim načelima koja su obilježila rad Nikole Tesle. Prema zapisima iz tog vremena, električna rasvjeta u Šibeniku zasvijetlila je navečer: svjetiljke su najvećim dijelom postavljene ondje gdje su se prije nalazili petrolejski ferali pa su električnim svjetlom bile obasjane gotovo sve gradske ulice.

Manifestaciju Light is Life pokrenuo je 2016. šibenski umjetnik i autor Zoran Lučić Luca uz Turističku zajednicu grada Šibenika. Prvo izdanje održano je na 121. godišnjicu elektrifikacije Šibenika. Na rivi se gasila javna rasvjeta, palila su se podvodna svjetla, održana je noćna regata, a glazbenici su nastupili na plutajućoj pozornici. Manifestacija se otad održava svake godine, a različiti dijelovi grada pretvaraju se u pozornice za svjetlosne instalacije, koncerte i audiovizualne performanse.

Središnji dio programa održat će se 28. kolovoza ispred Azimuta

Novo izdanje manifestacije Light is Life održat će se u petak 28. kolovoza 2026., na rivi će biti postavljene svjetlosne instalacije, a središnji program počinje u 22 sata ispred kultnog Kluba Azimut. Ovogodišnji izvođač kao da je stvoren upravo za manifestaciju posvećenu svjetlu i električnoj energiji. U Šibenik stiže The Stickmen Project, britanski duo elektroničke glazbe poznat po atraktivnim audiovizualnim nastupima koji spajaju DJ set, elektroničke bubnjeve i svjetlosne efekte.

Članovi dua svoj identitet skrivaju ispod potpuno crnih kostima obrubljenih LED svjetlima pa u mraku izgledaju poput svjetlećih čovječuljaka, a glazba, udarci bubnjeva i vizualni efekti tijekom njihovih nastupa međusobno su sinkronizirani. The Stickmen Project osnovan je 2016. u Ujedinjenom Kraljevstvu, a veliku popularnost stekao je zahvaljujući snimkama objavljenima na društvenim mrežama. Samo na TikToku prati ih više od osam milijuna ljudi.

Istraži/Zaprati:

www.sibenik-tourism.hr
facebook.com/TouristBoardSibenik
instagram.com/lovesibenik

Objava Prije točno 131 godinu električna svjetlost obasjala je Šibenik pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Beritnica zbog svoje ljepote godinama skuplja pricnanja i redovito se nalazi na listama najljepših plaža. Stoga ne čudi ni najnovije priznanje globalne platforme DiscoverCars.com koja je Beritnicu uvrstila među deset najboljih skrivenih plaža Europe, istaknuvši posebno njezin mjesečev krajolik, tri velika kamena, stijenu, plavo more i netaknutu prirodu. Riječ je o izboru deset plaža, na kojem se našla i Beritnica što ponovno potvrđuje da je riječ o jednom od najposebnijih mjesta hrvatske obale.

Na fotografijama Beritnica izgleda nestvarno. Uživo još više!

Tri kamena u moru kao prirodna instalacija

Već na putu iz smjera Ručice, odakle počinje pješački dio puta prema Beritnici, postaje jasno da ovo neće biti tek običan odlazak na kupanje. Staza vodi kroz svijet u kojem kamen pokazuje sva svoja lica: od oštrog kamenja pod nogama i sitnog šljunka koji vas uvodi u more, preko triju velikih stijena koje čine prirodnu instalaciju u plićaku, pa sve do Stogaja koji se uzdiže iznad plaže.

A hlad? Hlada ćete ovdje pronaći samo onoliko koliko vam ga kamen odluči dati.

Beritnica, koju domaći nazivaju i Beriknica, smještena je južno od Metajne, oko 12 kilometara od Novalje.

Njezin su zaštitni znak tri velike stijene koje se uzdižu iz plićaka. Iz pojedinih kutova izgledaju kao da su pažljivo postavljene u more, poput monumentalne umjetničke instalacije. Kada se iza njih spoje tamnoplavo more, svijetli obluci i goli paški kamen, nastaje prizor zbog kojega je Beritnica postala jedan od najfotografiranijih motiva otoka Paga.

Iznad plaže uzdiže se Stogaj, moćna kamena formacija i poznato penjalište. Njegova silueta dodatno pojačava dojam da se nalazite daleko od klasičnog mediteranskog krajolika. Ovdje nema borova, zelenih uvala ni kuća uz more. Beritnica pripada drukčijem Pagu, surovom, izloženom buri i suncu, ali istodobno nevjerojatno privlačnom.

Plaža koja je dio mnogo većeg doživljaja

Beritnica nije samo mjesto za kupanje. Doživljaj počinje mnogo prije dolaska na obalu, na stazi koja vodi kroz područje koje je dio popularne outdoor staze Life on Mars Trail.

Naziv staze nije pretjerivanje. Hodanje kroz gole kamene padine, iznad plavog mora doista daje osjećaj kao da ste na drugom planetu. Life on Mars Trail jedna od najpoznatijih hrvatskih utrka, koje će u ožujku 2027. doživjeti svoje jubilarno 10. izdanje. O njezinoj popularnosti govori i podatak o 1500 trkača u 2025. godini, dok je 2026., unatoč orkanskoj buri zbog koje je start morao biti pomaknut sa subote na nedjelju, sudjelovalo gotovo tisuću natjecatelja.

Ti brojevi jasno pokazuju da Beritnica i cijeli krajolik oko Metajne više nisu nepoznati, ali su zbog svoje divljine i teže dostupnosti još uvijek uspjeli sačuvati autentičnost, mir u kojem priroda i dalje određuje pravila.

Beritnica je jedna od najfotografiranijih hrvatskih plaža. Mnogim fotografima i snimateljima omiljena destinacija i motiv. No, ono što vam nitko ne može prenijeti i zbog čega se definitivno isplati potegnuti do Beritnice jest, tišina, zvuk oblutaka pod nogama, zvuk vjetra, te osjećaj veličine i snage prirode kada iza vas nema ničega osim ogromnih kamenih padina.

Kako doći do Beritnice?

Iz Novalje treba krenuti prema Metajni, a zatim nastaviti prema plaži Ručica.

Automobil se ostavlja na području Ručice gdje postoje dva parkinga, a potom se prema Beritnici nastavlja pješice dijelom staze Life on Mars Trail.

Do plaže se hoda oko 20-ak minuta u jednom smjeru. Iskusniji i brži hodači mogu stići i ranije, ali moj je savjet da se ne pokušava rušiti rekord. Put je dio izleta, pogledi su izuzetni, a gotovo ćete sigurno nekoliko puta zastati radi fotografiranja.

Ako dolazite s djecom, nosite više opreme ili niste navikli hodati po kamenitom terenu, računajte na duže hodanje, uzmite dovoljno vode, čvrste cipele i obavezno zaštitu od sunca te šiltericu ili šešir.

Sve je najbolje nositi u ruksaku kako bi ruke ostale slobodne za sigurnije kretanje. Preporučujem najmanje litru i pol vode po osobi, a tijekom najtoplijih dana i duljeg boravka i dvije litre. Treba ponijeti i hranu, ručnik ili deblju podlogu za oblutke, napunjen mobitel te vrećicu u kojoj ćete odnijeti vlastiti otpad. Druga mogućnost je dolazak barkom ili kajakom, a uz povoljne vremenske uvjete ovo je dio koji će vas se možda i najviše dojmiti. Pogled s mora prema obali Beritnice daje sasvim drugu dimenziju i osjećaj koliko smo zapravo mali.

Sve detalje oko vožnje kajakom, ali i ostalih outdoor aktivnosti pogledajte OVDJE.

Beritnica ne nudi udobnost, ona nudi nešto mnogo rjeđe

Beritnica nije vrijedna zato što ju je neki portal uvrstio na svoju listu. Takvi izbori dolaze i prolaze. Njezina stvarna vrijednost nalazi se u tome što još uvijek izgleda kao mjesto je priroda uredila i koja nije uređena za potrebe masovnog turizma. Do nje treba hodati. Na njoj se treba snaći bez uobičajenog komfora. Treba poštovati sunce, kamen, more i vjetar. Upravo zato boravak na Beritnici nije samo još jedan dan na plaži, nego iskustvo koje ostaje mnogo dulje od preplanulog tena.

Ona više nije tajna, ali još je netaknuta, zato što ju baš svaki put ostavimo onakvu kakvom smo ju zatekli.

Fotografije: Visit Novalja
Izvor: Skitnice.hr

Objava Kako plaža s tri stijene još čuva svoju divljinu? Zavodljiva, tajanstvena Beritnica oduševljava na svaki pogled pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Na Golom otoku bila su primjenjivana strašna kažnjavanja, a osuđenici prisiljavani na težak fizički rad. Sve s ciljem da osuđenik izgubi svoju osobnost, a mnogi su (njih oko 400) od iscrpljenosti i bolesti izgubili živote. Iako su i za vrijeme Prvog svjetskog rata ovdje nakratko bili internirani ruski zarobljenici, najstrašnija povijest otoka zbivala se za vrijeme “Informbiroa” od 1949.-1958. Tada su ovdje zatvarani i mučeni politički zatvorenici, protivnici tadašnjeg Titovog komunističkog režima, odnosno sljedbenici Staljinovog režima.

Dolazak prvih osuđenika na Goli otok 9. 7. 1949.

Pri dolasku prvih osuđenika (9. srpnja 1949.) otok je bio potpuno gol, a pošumili u ga i izgradili sami osuđenici. Jake bure u zimskim mjesecima te nesnosne vrućine tijekom ljeta, otežavali su ionako tešku sudbinu.

1950. sagrađen je u uvali Senjskoj tzv. Logor R-5 gdje su kaznu izdržavale žene – političke osuđenice, a od 1958. na Goli otok počinju stizati i ostale kategorije osuđenika (kriminalci…), kada režim postaje nešto blaži. Bijeg s Golog otoka bio je gotovo nemoguć (strogi nadzor, jake morske struje, udaljenost od kopna…), a sve se odvijalo u najvećoj tajnosti.

Upravna zgrada

Izgrađena je ze vrijeme Informbiroa 1950. od kamenih blokova klesanih isključivo ručnim radom zatvorenika. Bila je najljepša i najuređenija zgrada na otoku, te su je zbog toga osuđenici zvali “hotel”. Tu je bilo smješteno rukovodstvo zatvora, referenti i uprava. Odmah do nje nalazila se brijačnica i trgovina za rukovodioce zatvora.

Posjetna zgrada

Prva zgrada izgrađena na otoku (1949. g.) a osuđenici su je zvali “Kamena”. Do izgradnje “Hotela” (nove upravne zgrade) ovdje je bila smještena prva uprava zatvora. Nakon preseljenja uprave, u ovoj zgradi borave policajci – časnici. 1956. g., završetkom Informbiroa, zgrada se koristi za posjete osuđenicima. Svaki osuđenik koji je bio uzornog ponašanja imao je pravo na jednu posjetu mjesečno i to samo od strane najuže obitelji. Posjete su trajale od 2 sata do 2 dana, ovisno o vladanju osuđenika (izvršavanje radnih zadataka, poslušnost…).

Kuglana – kino

Ova zgrada izgrađena 1951., a zbog staze za kuglanje namijenjene isključivo čuvarima prozvana je “Kuglana”. Osim kuglanja u njoj su se održavale razne proslave, banketi i zabave. Kasnije je zgrada koristila za prikazivanje političkih dokumentarnih filmova za čuvare i osuđenike.

Industrijski pogoni

Svi osuđenici imali su svoje radno vrijemo od 8 sati koje su provodili radeći u jednom od 3 pogona (ovisno o psihofizičkim sposobnostima). Za prekovremeni rad i rad preko norme bili su nagrađivani pa čak i plaćani.

Drvni pogon: u njemu se radio drveni namještaj za izvoz (Amerika i Meksiko). Osuđenici su se na otoku doškolovali za određene poslove, te su proizvodili visokokvalitetni namještaj (stolovi i stolice).

Metalni pogon: tu su se proizvodili razni metalni proizvodi kao priprema za metalnu industriju (traktorske šasije, prirubnice za cijevi, dijelovi za brodogradnju…).

Kameni pogon: tu su se proizvodile visoko kvalitetne teraco pločice, betonski blokovi za zidanje… Kamen se vadio u nekoliko otočnih kamenoloma, separirao se, te obrađivao za razne potrebe.

Za vrijeme Informbiroa postojalo je i brodogradilište u kojem su za nekoliko godina izgrađena 3 drvena broda nosivosti 110 tona (“1. Maj”, “13. Maj” i “25. Maj”), a koje je kasnije služilo kao remontno brodogradilište.

Karanten

Karanten je bio svojevrstan prijemno-otpusni odjel u kojem su svi osuđenici po dolasku morali provesti mjesec dana. To vrijeme služilo je za upoznavanje s kućnim redom i pravilima ponašanja, a nešto kraće su zatvorenici ovdje boravili i prilikom odlaska. Tu su dobivali svoj matični broj, razduživali civilnu i zaduživali zatvorsku odjeću i obuću. Prilikom pregleda ustanovile bi im se psihofizičke sposobnosti po kojima su se raspoređivali na određena radna mjesta. Uz karanten je bila i bolnica za osuđenike i službenike, u kojoj su se obavljali i operacijski zahvati. Ispred zgrade nalazi se tzv. Petrova rupa u kojoj su se provodila mučenja osuđenika.

Zatvor u zatvoru – Odjel 102

Izgrađen je sa svrhom pojačanog nadzora nad problematičnim osuđenicima koji su na bilo koji način kršili kućni red. Dok su ostali osuđenici na otoku bar donekle imali slobodu kretanja u odjelu 102 kretanje je bilo ograničeno na jednosatnu šetnju dnevno i to u krugu 50 m2. U prizemlju se nalazi 20 samica a na katu je stacionar za oko 50 osuđenika. Iza odjela 102 nalazila se bolnica i škola (izgrađena nakon 1958.) u kojoj su se osuđenici mogli školovati za razne zanate.

Raportna zgrada

Izgrađena je za vrijeme Informbiroa 1950. i u njoj su prvotno na katu boravili stražari, a u prizemlju su bile samice. Kasnije se tu nalazila matična evidencija, materijalna služba (logistika) za osiguravanje hrane, pića i svih drugih potrepština. U novije vrijeme su u njoj boravili odgajatelji kod kojih su osuđenici išli na razgovore. Svaka grupa osuđenika imala je svog odgajatelja koji je pratio njihov rad i ponašanje te pomagao u rješavanju njihovih problema.

Žica

Kompleks zgrada ograđen žicom po kojoj je i dobio naziv. U žici su se nalazile barake za spavanje (paviljoni), kantina ili menza, pekara, kotlovnica, praonica rublja, skladište hrane. Oko žice su se nalazila stražarska mjesta s reflektorima, te su osuđenici bili pod stalnim strogim nadzorom. Početkom 70.-tih na katu kantine uredile su se spavaone za oko 300 osuđenika kamenog pogona (odjel 1), te se gradi zgrada metalnog i drvenog pogona (odjel 2 i 3) za oko 400 do 500 osuđenika. Izgradnjom tih odjela prvobitni paviljoni se napuštaju, a početkom 80.-tih kompletno se ruše. Iza odjela 2 i 3 bilo je jedno od najmodernijih kina u državi sagrađeno 50.-tih godina u kojem su se prikazivali filmovi, igrale kazališne predstave itd. Jedna od najvažnijih zgrada u žici bila je tzv. CENTAR sagrađena 1949.g. u kojoj se vodila kartoteka osuđenika, cenzura pošte, brojno stanje i sva ostala potrebna evidencija. U njoj je boravio nadzornik osiguranja za cijeli kompleks. U novije vrijeme za osuđenike su izgrađena sportska igrališta.

1989. godine upravljanje Golim otokom preuzima tadašnja Općina Rab, HTP Imperial i GP Jedinstvo, te se otok uređuje za turističko razgledavanje i izlete. 1992. zbog ratnih zbivanja Goli otok se zatvara te se godinama devastira i prepušta propadanju.

Danas je Goli otok otvoren za turiste koji brodovima organizirano dolaze vidjeti zloglasni zatvor od kojega su ostale tek ruševine. Nijemi svjedok jednog strašnog, represivnog vremena, danas je dostupan svim posjetiteljima zainteresiranima upoznati ovaj dio naše prošlosti. Kako stići na Goli otok, upoznati i taj dio prošlosti te cijene aranžmana pogledajte OVDJE.

Autor: Tea Rožman Svedrović
fotografije i izvor: Skitnice.hr

Objava Goli otok: Zloglasni zatvor danas je ruševna turistička atrakcija pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Oronuo. Obrastao. Išaran. Ali ako zatvorite oči, ako u sebi nosite mrvicu mašte, možete ga vidjeti u svoj njegovoj veličini. U vrijeme kada je privlačio svjetski jet set. Kada je bio čudo.

Video za bolji dojam možete pogledati OVDJE.

Priča o Haludovu ne prestaje fascinirati od dana kada je Guccione (da, osnivač onog Penthausea) odlučio uložiti milijune upravo u hotel Haludovo Palace. Ideja je bila sagraditi mjesto koje će privlačiti svjetski jet – set. U sklopu Haludova otvoren je i casino Penthause Adriatic Club. Zamislite samo… Penthouse casino na otoku Krku. U Jugoslaviji.

Uskoro je otvoren i aerodrom Krk, sve je sjedalo na svoje mjesto. Sagrađeno je, za to vrijeme, čudo od hotela. Ma bio je to cijeli kompleks. Navodno se dnevno kozumiralo po 100 kg jastoga, a kruži priča i da je jedan od bazena umjesto vodom bio ispunjen šampanjcem. Goste su zabavljale Penthausove “zečice”. Zabave su bile galmurozno razvratne. Odsjedali su ovdje brojni moćnici i slavni gosti, poput Saddama Houseina, Silvia Berlusconija…

Hotel je bio arhitektonsko remek dijelo Borisa Magaša. Cijeli je kompleks imao 1800 ležaja, vanjski i unutarnji bazen, 17 teniskih terena, teren za minigolf, kuglanu, kockarnicu, beach bar, wellness… Većinu tih struktura možete vidjeti i danas. Na podu odbačeno stoji natpis “sauna”. Bazeni zjape prazni. Do soba vode stepenice. Bar i separei vas zovu da zatvorite oči i probate zamisliti. Kako li je samo moralo biti…

Nedavno sam za portal Extravagant radila intervju s Marinom Ferenčićem, glazbenikom koji je upravo u prvim godinama Haludova nastupao ovdje i zabavljao bogataše s grupom Grejsi iz Rijeke. Pitala sam ga, je li zaista bilo toliko ludo kako se priča? Rekao je: bilo je još luđe!

A luda je i cijela ta priča oko Haludova. I nekada i danas. Casino je zatvoren već nakon godinu dana rada. Guccione je vro brzo digao sidro. Problem je stvarala otežana nabavka luksuznih namirnica koje su bogati zapadnjaci zahtjevali. Jer ipak, Haludovo je izgrađeno u socijalističkoj Jugoslaviji. Nije bilo jednostavno opskrbljivati hotel s očekivanim luksuzom. A nije pomagala ni činjenica da je građanima Juge kockanje u casinima tada bilo – zabranjeno.

Unatoč zatvaranju casina, Haludovo nastavlja s radom sve do 90-ih godina. Počinje tada Domovinski rat. U njega se smještaju izbjeglice. Kreću privatizacije i priča se potpuno raspada. Posljednji gosti u Haludovu spavaju 2001. godine.

I od tada stoji. I propada. Ipak, i dalje privlači pažnju i na neki način postaje turistička atrakcija. Zaista sam mislila da ćemo biti sami ovdje, ali Haludovo se i u raspadnutom stanju šepuri. Kao svjedok jednog vremena. A govori puno i o ovom u kojem živimo.

Autor: Adrijana Karuza
Izvor: Kruzovi.com
Fotografije: Adrijana Karuza

Objava Haludovo: jelo se tu i po 100 kg jastoga dnevno, a bazen je navodno bio ispunjen šampanjcem! pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Daruvarske toplice otvorile su novo, veliko poglavlje svoje povijesti. Nakon obnove i proširenja vrijednih više od 20 milijuna eura, ovaj poznati zdravstveno-turistički kompleks zasjao je 29.srpnja u potpuno novom ruhu, s obnovljenim smještajnim jedinicama, novim sobama, modernim rekreacijsko-turističkim centrom, bazenima s masažnim zonama, multifunkcionalnom sportskom dvoranom i wellness centrom. Posebnu pažnju na wellness nebu kontinentalnog turizma, privući će autentične hrastove kupke, razvijene kao jedinstven daruvarski proizvod, uz pivske kupke, slanu sobu, kriokomoru, barokomoru i sadržaje za duboku relaksaciju. Spoj ljekovite tradicije, suvremene wellness ponude i ulaganja u energetsku učinkovitost Daruvarske toplice danas čini jednim od najatraktivnijih aduta kontinentalnog turizma a detaljna rekonstrukcija legendarnih toplica, samo će ojačati tu poziciju.

Brojni izvori ljekovite termalne vode, nalazišta ljekovitog mineralnog blata,  očuvane povijesne građevine i prekrasni povijesni pejzažni parkovi, prirodne ljepote, brojni sportsko rekreacijski, wellness-spa i medicinski sadržaji čine Daruvarske toplice savršenim mjestom za odmor, rehabilitaciju i povratak tijela u dobru formu. Vratimo se malo u povijest i doznajmo kako je sve započelo i koliko vrijedi ovaj dragocjeni komadić termalnih ljekovitih voda..

Povijest Daruvarskih toplica

Od drugog stoljeća u rimsko doba, na mjestu današnjih Daruvarskih toplica postojale su toplice Aquae Balissae sa vrućim, toplim i hladnim kupkama, te zasebnim prostorijama za masažu i saunom.

Rimski carevi i austrougarska gospoda – svi su voljeli ovaj komadić raja

Ljekovita termalna voda na području Daruvara oduvijek je korištena za poboljšanje kvalitete života. Prvi su je koristili Jasi, a liječili su se tu i rimski carevi (Komod, Konstatin Veliki, Hadrijan), turski i austrougarski vojskovođe, gospoda, građanstvo i seljaštvo. U nešto novijoj povijesti, Carica Marija Terezija, područje Daruvarskih toplica predaje grofu Antunu Jankoviću 1756, godine, a on potom gradi nove bazene i zgrade.

U čemu pomažu Daruvarske toplice

Uz primjenu ljekovite termalne vode i mineralnog blata Daruvarske toplice specijalizirane su za rehabilitacijske programe liječenja lokomotornog sustava, rehabilitaciju nakon sportskih ozljeda, kao i zdravstveni program prirodne pomoći liječenju neplodnosti, te wellness – spa i sportsko – rekreacijske programe. Termalni izvori ljekovite vode, temperature su od 39 do 47 C. Uz termalne izvore nalazi se i mineralno blato, koje se također koristi za liječenje. 

Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju 

U sklopu Daruvarskih toplica postoji Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju. Najviše se liječe reumatske bolesti i ginekološke bolesti te se provodi medicinska rehabilitacija te programi odmora i rekreacije. U sklopu Daruvarskih toplica nalaze se zatvoreni i otvoreni bazen s termalnom vodom, hotel “Termal”, objekt “Arcadia” te mnogo raznih terena za šport i rekreaciju gimnastička dvorana, tereni za tenis, nogometno igralište, kuglana..) 

Atrakcije objekta – istražite ih

Smještajni objekti Daruvarskih toplica, lječilišni hotel „Termal“*** i depandansa „Arcadia“*** nalaze se u najljepšem dijelu povijesnog pejzažnog perivoja, na samo nekoliko minuta hoda do samog centra grada Daruvara. Okružuje ih Julijev park, jedan od najstarijih zaštićenih parkova u Hrvatskoj, prekrasne povijesne građevine, kaptirani izvori ljekovite termalne vode, dječje igralište, park šuma i brojne uređene šetnice.  

Upoznat ćete i Antunovu kupku iz 1772.g., Centalno blatno kupalište iz 1909.g., dok se ljupki niz povijesnih znamenitosti nastavlja s Vilom Arcadiom 1870.g.,  Švicarskom vilom 1860.g., dvorcem grofa Jankovića iz 1777. godine. Povijest je na ovom mjestu ispisala neke od najljepših arhitektonskih priča kontinentalne Hrvatske!

Stablo ginka, atraktivne skulpture, Rimska park šuma, novčić za sreću i izvor ljubavi – pronađite vlastitu oazu

Oko objekata Daruvarskih toplica, je posebno lijep Julijev park, u kojem se nalaze skulpture “Ždrala” (simbol Daruvara) i “Kupačice” ili “Goje Maje”. A prošećete li se do dvorca Janković, naići ćete na staro zaštićeno stablo ginka, koje je jedina zaštićena prirodna vrijednost u Bjelovarsko – bilogorskoj županiji.

Skulptura “Kupačica”, jedan od najranijih radova kipara Antuna Augustinčića izrađena 1927. u bronci. Nalazi se od 1956. u Daruvarskim toplicama, a tamo je postavljena kao simbol plodnosti žene. 

Možete zaželjeti želju i baciti novčić za sreću u „Ivanovo vrelo“ – najveći kaptirani izvor ljekovite termalne vode..

Možete prošetati Poučnom stazom Rimske park šume do izvora ljubavi “Julis Brum”  i Židovskog groblja – spomenika kulture koje datira s početka 19. stoljeća.

Podarite sebi predivan relax uma i tijela u nevjerojatno lijepom ambijentu. Osvojit će vas kvaliteta i pristupačnost, kako usluge tako i cijene. Odmor nikad nije bio bliže.

Fotografije: Bjelovarsko-bilogorska županija, Klikni.hr, arhiva Daruvarske toplice, arhiva TZBBŽ

www.visitdaruvar.hr

Daruvarske toplice
TZBBŽ

Objava Daruvarske toplice – zdravlje i wellness u novom ruhu pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Otok Ist idealna je destinacija za sve one koji žele pobjeći od automobila. Ovdje ih nema. No, zato ima brodova. Duboka mirna uvala i uređeno privezište za brodove omiljena je destinacija za nautičare, ali i ljubitelje ronjenja i ribolova s obzirom na to da su okolni otočići i hridi s pripadajućim podmorjem bogati ribom.

Otok koji zove na istraživanje

Najviši vrh otoka je Straža na 174 m, jedan je od najljepših na Jadranu. Otvoren na sve strane, ovisno o vremenskim prilikama, od Velebita, Paga, Zadra, Ugljana, Sestrunja, Molata, Dugog otoka, Raba, Lošinja, Oliba, Silbe, Premude…

Do vrha vodi planinarska, lijepo uređena i markirana staza. Nije zahtjevna, niti dugačka. Do vrha se stiže za 30-ak minuta, a uz odgovarajuću obuću i šiltericu, obavezno imajte uz sebe bocu vode s obzirom na to da staza uglavnom nema hladovine.

Na vrhu Straža je crkva Gospe od Sniga (ili crkva Gospe od Zdravlja), koja će vam uz spektakularan pogled pružiti i hladovinu. Stoga, svakako ostanite na vrhu neko vrijeme i uživajte u miru, tišini i pogledu. Crkva je izgrađena u 19. stoljeću, na mjestu prapovijesne gradine čiji se ostaci mogu prepoznati u obliku osipine masivne suhozidne strukture na istočnoj strani platoa. Tamo gdje nije bilo bedema, vapnenačke su stijene i strma padina tvorile prirodnu fortifikaciju pa nije bilo potrebe za gradnjom obrambenih struktura. Smještaj Straže i drugih gradina koje su koncentrirane na istočnom dijelu otoka može se povezati s blizinom izvora vode i plodnih površina, važnih resursa koji su svakako bili jedni od najvažnijih faktora života na otoku.

Preko puta, najviši vrh zapadnog krila “leptira” je Gora. Sasvim pak drugačija priča. Šumovit vrh krije niz podzemnih bunkera koje je sredinom prošlog stoljeća sagradila jugoslavenska vojska kao dio sustava obrane pomorske granice s ciljem sprečavanja moguće invazije s mora. Vojni položaji su raspoređeni na vršnom platou i zapadnoj padini, a povezani su nizom podzemnih tunela. Zanimljivi su ispisani zidovi. “Ukrasili” su ih vojnici koji su ovdje služili vojni rok, te su brojeći dane do konačnog odlaska s otoka ispisivali zidove.

Do ovog vam dijela otoka iz mjesta Ist treba 40-ak minuta pješke, a možete i biciklom. Staza uređena, široka i bez većih uspona, no imajte prikladnu obuću. Lagane tenisice će biti sasvim dovoljne za istraživanje skrivenih tajni podzemlja koje će vas odvesti u vojnu prošlost otoka Ista.

Arheološki tragovi na otoku Istu

Najbrojniji arheološki tragovi na otoku Istu potječu iz razdoblja prapovijesti. Smatra se da je većina gradina na ovom prostoru nastala u brončano i željezno doba, tj. u razdoblju od 2.-1. tisućljeća prije Krista. Na Istu je registrirano nekoliko prapovijesnih gradina: uz spomenutu Stražu, tu su još Gracina i Smokvenjak.
Arheološkim iskopavanjima provedenim 2021. godine otkriveni su brojni materijalni tragovi o aktivnostima na Straži tijekom 17.-16. st. pr. Kr. Prikupljeni su brojni ostaci materijalne kulture, poput ulomaka prapovijesnih keramičkih posuda ili životinjskih kostiju. Sve to svjedoči o životu nekadašnjih stanovnika otoka koji se osim na pomorstvu i ribarstvu, temeljio na stočarstvu i poljoprivredi.

Kako do Ista?

Do otoka Ista, uz vlastiti aranžman brodom, svakodnevno možete stići trajektnom linijom iz Zadra (Gaženica). Put traje oko dva i pol sata, a vozni red i cijene pogledajte OVDJE.
Nešto brža varijanta je katamaran koji će vas iz Zadra (Gradska luka) dovesti na Ist za nešto manje od dva sata. Vozni red i cijene OVDJE.
Svakako ga posjetite. Ako ste u prilici neka to bude van glavne sezone, kad nema toliko turista. Lipanj i rujan po nama su idealni za istraživanje ovog mističnog otoka.

Tekst i fotografije: Tea Rožman Svedrović

Izvor: Skitnice.hr

Objava Otok prezanimljive povijesti koji oblikom podsjeća na leptira pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Kornatski arhipelag, mjesto je skrivenih razlika, čiji oblik konstantno mijenja jačina valova, a boju pak sunčeva zraka. Ukupno 89 otoka, otočića i hridi godišnje ima čak 2700 sunčanih sati, površine oko 330 km2 i čak 238 km obalne crte. Samo je četvrtina nacionalnog parka kopnena, ostatak je morski ekosustav. Tu se isprepliću kopno i more, sve ostalo nestaje, utapa se u beskraju. To je neki drugi svijet čiju čaroliju svatko mora upoznati.

1980. godine, zbog izuzetnih krajobraznih ljepota, zanimljive geomorfologije, velike razvedenosti obalne crte i naročito bogatih biocenoza morskog ekosustava, ovaj dragulj proglašen je nacionalnim parkom.
No, njegova povijest seže puno dalje prošlost – još u doba neolitika o čemu svjedoči nalazak kamene sjekire pronađene podno brda Stranžica, na otoku Kornatu, čiji se originalni primjerak čuva se u Arheološkom muzeju u Zadru.

No vrijeme Bizanta ostavilo je jedne od najvrjednijih građevina – crkvu Svete Marije ili Gospe o Tarca i utvrdu Tureta na otoku Kornatu iz 6. stoljeća, za koju se pretpostavlja da je imala vojnu namjenu sa svrhom osiguranja i kontrole plovidbe tada prilično nesigurnim Jadranskim morem. I uistinu odozgo puca impozantan pogled na sve strane svijeta. Starokršćanska trobrodna bazilika koja se nalazi u podnožju utvrde Tureta, s obzirom na svoju veličinu 30 x 13 m, daje naslutiti da je u to vrijeme na Kornatima boravio znatan broj stanovnika. U neposrednoj blizini crkve (u današnjem toru za ovce), nalaze se tragovi temelja nekadašnje zgrade za koju se dvoji je li se radilo o samostanu templara ili o benediktinskom samostanu.

Kristalno čisto more obavijeno oko otoka i hridi možete doživjeti i ovoga ljeta. Postoje svakodnevne ture turističkog razgledavanja brodovima, ili pak u doplovite u srce čarolije u vlastitom aranžmanu.
Najbliža polazna točka je Murter, ali možete stići i iz drugih dijelova. Primjerice, brodom iz Zadra, ovisno o brzini kretanja, do Kornata vam treba oko sat vremena. Putem gledajte što sve nudi naše more, igru vjetra i valova, netaknutu prirodu, stare kamene kućice.

Od svega što je stvorila kornatska ruka najupečatljiviji i najatraktivniji svakako je suhozid. Kilometrima dugi zidovi koji presijecaju kornatske otoke jedna su od najvećih turističkih atrakcija a znak borbe i rada Murterina dugačak je 330 km. A koliko je vremena i truda trebalo da bi ih se sazidalo? Kažu da dvojici muškaraca koji znaju kako se to radi treba oko 150-200 dana za zid dužine 2 km!

Izvor i fotografije: Tea Rožman Svedrović, Skitnice.hr

Objava Nacionalni park Kornati, raj za nautičare i ljubitelje divlje, netaknute prirode pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.

Silba je najsjeverniji dalmatinski otok smješten između Premude i Oliba, poznat kao “vrata Dalmacije”. S 300 stalnih stanovnika i površinom na tek 15 četvornih kilometara oblikom podsjeća na broj osam ili znak beskonačnosti, što dodatno pridonosi dojmu mjesta na kojem mnogi požele zauvijek ostati. 

Silba je poznata kao otok bez automobila, što u prvi plan stavlja mnogima omiljenu „slow travel“ notu ispunjenu avanturizmom i divljinom prirode. Outdoor ponuda uključuje brojne aktivnosti koje prvenstveno ovise o lokalcima. Nude ih turistima kako u sezoni, tako i izvan nje. Šetnje, trčanje uz obalu, ronjenje, ribolov, plivanje, surfanje, dio su svakodnevnog života kako lokalnog stanovništva, tako i sve većeg broja gostiju. I dok ljeti lokalno stanovništvo pruža usluge vođenih tura, poput šetnje, vožnje biciklom, trčanja obalnim stazama uz more i dr., ronjenje i ribolov sve su popularnije aktivnosti, posebno izvan sezone.

Tako se krajem rujna svake godine ovdje okupljaju ljubitelji ribolova, kada se održava Big Game Fishing Silba. Tijekom deset godina ovo je natjecanje postalo jedan od najvažnijih otočnih događanja koje uz lokalne, okuplja strastvene ribolovce iz Hrvatske i svijeta. Organizatori najveće jesenske manifestacije na Silbi su Ana i Šime Baljak koji se bave i najmom brodova, što daje dodatnu notu istraživačima skrivenih plaža i uvala te ljubiteljima podvodnog ribolova.

Još jedan dokaz angažmana lokalaca je “Toreta Open Water” najpoznatija plivačka utrka u organizaciji Kluba daljinskog plivanja Silba, koji okuplja mnogobrojne plivače iz Hrvatske i inozemstva. U kolovozu 2025. održan je 11. plivački maraton u sklopu kojega su se plivale završna utrka ACI CRO CUP-a, utrke Prvenstva Hrvatske za sve dobne skupine te rekreativna utrka Alavija. Startalo je 88 plivačica i plivača uz pratnju sedam brodica, a za svaki je brinulo 20 volontera KDP Silba. Pa nije li to najljepši pokazatelj snage lokalaca u organizaciji i provedbi vrijednih aktivnosti kako za otok tako i za lokalno stanovništvo? Organiziraju se ovdje i rekreativne utrke poput Silba Night Run i Silba Swim&Run, koje bez volontera i inicijative lokalaca također ne bi bile moguće.

Upravo kroz sudjelovanje u organizaciji i održavanju outdoor događaja te kroz pružanje usluga kao što su vodičke ture, iznajmljivanje opreme, pa i direktno sudjelovanje u raznim natjecanjima i događanjima ostvaruju i vlastiti dodatni prihod, zdravstvene benefite kao posljedicu povećanja tjelesne aktivnosti i bavljenja sportom. Uz to, sve veća potražnja potiče i razvoj infrastrukture poput novih biciklističkih staza, pješačkih puteva i rekreativnih zona, što u konačnici stvara prostor za proširenje ponude.

Razvoj održivog outdoor turizma potiče i očuvanje prirodne i kulturne baštine, jer su otočani najvažniji čuvari svoje okoline. Uključivanje lokalnog stanovništva u planiranje i implementaciju outdoor ponude ključno je za razvoj i zaštitu otočne prirode, što dugoročno osigurava i njihove životne uvjete i turističku atraktivnost otoka. U konačnici, stanovnici otoka najdirektniji su nositelji beneficija koje donosi rast outdoor aktivnosti, kako za otok i njegov održivi razvoj, tako i za njih same.

Za razliku od ostalih otoka s izrazitim rastom velikih utrka Silba nudi outdoor aktivnosti koje više naglašavaju osobni doživljaj prirode i sporiji tempo. Kao takva važan je dio rekreativnoj ponudi koja pozitivno utječe na zdravlje i životni stil lokalnog stanovništva te privlači turiste koji traže sinergiju mira, prirode i aktivnog odmora.

Tekst: Tea Rožman Svedrović

Izvor: Skitnice.hr
Fotografije: Zadar Archipelago.hr

Objava Aktivni otoci: Silba, otok bez automobila na kojem cvatu outdoor aktivnosti pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.