Umor, preopterećenost, stalna potreba da se osjećamo bolje postali su uobičajena „prtljaga“ modernog čovjeka. U wellness svijetu posljednje vrijeme za sve se proziva isti krivac: kortizol, hormon stresa koji je postao nova opsesija društvenih mreža. Zbog njega ne možemo smršavjeti, on nam navodno daje tzv. cortisol face ili natečeno lice, bezvoljni smo… No, iza kolektivne krivnje, koja ipak samo djelomično ima uporište, krije se i nešto važnije: kolektivna potreba da usporimo, utišamo buku svakodnevice i napokon se osjećamo dobro u vlastitoj koži. Upravo zato wellness više nije samo potraga za ljepotom i užitkom, nego i za načinima da se oslobodimo stresa.

Stope anksioznosti rastu posljednjih desetljeća, a istraživanja upravo povezuju kronični stres s upalnim procesima u organizmu i ubrzanim kognitivnim propadanjem. Stoga ne čudi što je postao predmetom opsesivnog interesa mnogih ljudi koji imaju osjećaj da su neprestano zaglavljeni u stanju „bori se ili bježi”. Odgovarajući na ovaj trend, hotelski wellness programi sve češće uključuju retreatove usmjerene upravo na oslobađanje od stresa.

Pegaz Mg Couple je onaj “treat yourself” getaway toliko potreban parovima koji su u vrtlogu obveza zaboravili jedno na drugo, dok je boost energije za muškarce ili malo self-love ženskog vibea moguće dobiti kroz Pegaz Mg Apolon i Pegaz Mg Afrodita pakete. Medical-detox programom, pak, bez stroge dijete, svatko, uistinu, može resetirati tijelo.

U Atlantida Boutique hotelu*****, smještenom u srcu najpoznatijega slovenskog lječilišnog grada, Rogaškoj Slatini, gostima nude jedinstvenu priliku za detoksikaciju i obnavljanje životne energije kroz popularne programe Pegaz Mg. Magnezijem najbogatija prirodna mineralna voda na svijetu tako je postala dio tretmana koji učinkovito rješavaju umor, smetenost, opću slabost i loše osjećanje, sindrom izgaranja, grčeve u mišićima, glavobolje te probavne tegobe. Najbolje od svega je što baš svatko ima „svoj faktor“.

Wellness Atlantida Boutique hotela uključuje grijani unutarnji bazen, whirlpool, Oazu sauna s dvije finske saune, parnom saunom i slanom sobom…, sasvim dovoljno da svaki gost, i bez dodatnih tretmana, eliminira stres.

Budući da je hrana važan dio cjelovite obnove tijela i raspoloženja, a time utječe i na smanjenje kortizola, hotel veliku pažnju posvećuje i gastronomiji. À la carte restoran, dizajnerski uređen Lobby bar u kojem će goste dodatno opustiti zvuci klavira, mediteranska kuhinja u hotelskom restoranu, koktel na terasi…, baš svaki doživljaj u Atlantida Boutique hotelu bit će nezaboravan.

Fotografije: Atlantida

The post Kortizol je postao opsesija, a wellness odgovor na užurbani život: Ovo mjesto nudi pravi reset od stresa first appeared on ExploreCroatia.

Važno je napomenuti da nije riječ o rang-listi od prvog do posljednjeg mjesta, već o izboru destinacija za koje autori i urednici Lonely Planeta smatraju da ih vrijedi staviti na kartu putovanja za Šibenik među 25 najboljih svjetskih destinacija za 2027. godinu prema izboru Lonely Planeta!

Šibenik kao bijeg od gužvi na Jadranu

Lonely Planet Šibenik predstavlja kao odličan izbor za putnike koji žele doživjeti Jadran bez velikih turističkih gužvi.

U obrazloženju izbora ističu šarm šibenske stare gradske jezgre, kamene uličice, arhitekturu i gastronomsku ponudu, ali i sve bogatiji kalendar festivala zbog kojeg grad više nije zanimljiv samo tijekom nekoliko glavnih ljetnih mjeseci. Šibenik se tako našao u društvu destinacija poput Okinawe u Japanu, Chengdua u Kini, Omana, Rabata u Maroku, Da Nanga u Vijetnamu, Veneta u Italiji, Leóna u Španjolskoj i manje poznatog karipskog otoka Montserrat.

Grad s čak dvije UNESCO lokacije

Iako je znatno manji od Splita i Dubrovnika, Šibenik ima nešto čime se može pohvaliti malo gradova njegove veličine – dvije lokacije upisane na UNESCO-ov Popis svjetske baštine.

Najpoznatija je svakako katedrala sv. Jakova, jedno od najvažnijih renesansnih graditeljskih ostvarenja u Hrvatskoj, koja je na UNESCO-ovu popisu od 2000. godine.

Druga je tvrđava sv. Nikole, impresivna pomorska utvrda iz 16. stoljeća smještena na ulazu u Kanal sv. Ante. Ona je dio UNESCO-ova transnacionalnog dobra Venecijanski obrambeni sustav 16. i 17. stoljeća.

A tvrđava u Šibeniku definitivno ne nedostaje. Osim sv. Nikole, iznad grada nalaze se tvrđave sv. Mihovila, Barone i sv. Ivana, s kojih se pružaju odlični pogledi na grad, more i šibenski arhipelag.

Od Šibenika do Krke i Kornata

Jedan od velikih aduta Šibenika je i njegov položaj.

Na relativno malom području moguće je kombinirati povijesni grad, more, otoke i dva hrvatska nacionalna parka. Nacionalni park Krka nalazi se nedaleko od grada, dok je Šibenik također odlična polazišna točka za istraživanje Kornata.

Tu je i šibenski arhipelag s otocima poput Zlarina, Prvića i Kaprija, koji nude potpuno drugačiji ritam od velikih turističkih središta na obali.

Upravo je ta kombinacija jedan od razloga zbog kojih Šibenik posljednjih godina sve češće privlači putnike koji traže nešto drugačiji odmor na Jadranu.

Više se ne skriva u sjeni poznatijih susjeda

Lonely Planet Šibenik opisuje kao svojevrsnu dugo čuvanu dalmatinsku tajnu koja polako izlazi iz sjene poznatijih hrvatskih destinacija.

I čini se da upravo to postaje njegova prednost.

Umjesto destinacije koju turisti samo usput posjete na putu prema Krki, Šibenik se posljednjih godina profilirao kao mjesto u kojem vrijedi provesti nekoliko dana – zbog gastronomije, tvrđava, događanja, plaža, otoka i atmosfere stare gradske jezgre.

Lonely Planet sada mu daje dodatni vjetar u leđa i svrstava ga među 25 svjetskih destinacija koje preporučuje za putovanja u 2027. godini. A nama ostaje možda samo jedno pitanje – jesmo li Šibenik dosad nepravedno ostavljali u sjeni Splita i Dubrovnika?

The post Šibenik među 25 najboljih svjetskih destinacija za 2027. godinu prema izboru Lonely Planeta! first appeared on ExploreCroatia.

Upravo gore navedeno iskustvo čeka vas u Centru znanja i Planetariju Munjara, smještenom u nekadašnjoj prvoj sisačkoj električnoj centrali iz 1907. godine. Iza obnovljenih zidova industrijske zgrade danas se nalazi suvremeni planetarij s kupolom promjera 8,53 metra i DIGISTAR sustavom u 9K rezoluciji, koji posjetiteljima omogućuje istraživanje svemira u nevjerojatnim detaljima. Ovdje možete vidjeti i najnovije snimke teleskopa James Webb te zaviriti čak 13 milijardi godina u prošlost svemira.

A Sisačka Munjara nije namijenjena samo djeci i školskim izletima. Interaktivna dvorana, svemirske projekcije, povijesni dio nekadašnje elektrane, radionice i predavanja čine je odličnim vikend odredištem za obitelji, parove i sve znatiželjnike koji traže ideju za drukčiji izlet.
Za obilazak je dovoljno izdvojiti sat do sat i pol.

Što se događa kada se pod kupolom ugase svjetla, koliko daleko možemo otputovati kroz svemir i zašto posjetitelji iz Munjare često izlaze s osjećajem da su njihove svakodnevne brige odjednom postale manje? O tome smo razgovarali s Bernardom Boček Beloglavec iz Planetarija Munjara, koja nam je otkrila što sve posjetitelji mogu doživjeti i kakve programe pripremaju u budućnosti.

1. Ako biste morali izdvojiti jedno „putovanje“ ili trenutak kojim biste nekoga tko nikada nije bio u planetariju nagovorili da dođe u Sisak, što biste mu pokazali?

Kao naše najpopularnije putovanje, izdvojila bih noćno uzlijetanje u Zemljinu orbitu, prelet oko Mjeseca te posjet impresivnim mjestima u našoj galaksiji.

2. Munjara ima DIGISTAR sustav u 9K rezoluciji i kupolu promjera 8,53 metra, ali običnom posjetitelju ti brojevi možda ne znače mnogo. Što ta tehnologija omogućuje u praksi – možemo li, primjerice, sletjeti na Mars, približiti se Saturnu, promatrati Zemlju iz svemira ili krenuti još dalje?

Tehnologija omogućuje uranjanje posjetitelja u prostranstva svemira te dojam kao da smo zaista u dosad neviđenim detaljima. U praksi, to znači da je kroz naš sustav moguće posjetiti svaki krater, planinu i kanjon na planetu ili mjesecu za koji takvi podatci postoje. ( Mars i Mjesec kao najbolji primjeri ) Osim toga, puno pažnje dajemo Saturnu s obzirom da nam sustav omogućuje let kroz same prstenove kako bismo publici približili njihov sastav i strukturu. Budući da smo povezani s preko 2000 planetarija u svijetu, imamo pristup raznim podatcima i mnogim detaljima stoga možemo, primjerice, publici prikazati najnovije snimke sa James Webb svemirskog teleskopa. Također, naš sustav omogućava najdetaljniji prikaz galaksija čak do 13 milijardi godina unazad.

3. Zgrada koja je 1907. bila prva sisačka električna centrala danas posjetitelje vodi među zvijezde. Koliko vam je bilo važno sačuvati identitet stare Munjare i povezati industrijsku prošlost Siska s ovom potpuno novom, futurističkom pričom?

Smatram kako je očuvanje identiteta Munjare ključno za poveznicu prošlosti i budućnosti. Budući da je zgrada Munjare donijela električnu energiju građanima Siska i time promijenila tok industrijske baštine grada tako i danas zgrada Munjare predstavlja nešto novo svim generacijama. Industrijska baština grada Siska je jedan od bitnih identiteta kako onda tako i danas. Sama zgrada obnovljena je u industrijskom stilu kakva je bila i početkom 20. stoljeća. Tako smo očuvali prošlost kako bi sada mogli zakoračiti u novu budućnost

4. Planetarij često prvo povezujemo s djecom i školskim izletima, ali kome je Munjara zapravo namijenjena? Što biste preporučili obitelji s djecom, a što paru ili odrasloj osobi koja dolazi iz čiste znatiželje i želi jedno poslijepodne provesti malo drukčije?

Munjara je namijenjena svima. Obiteljima bih preporučila da posjet započnu u interaktivnoj dvorani gdje imaju priliku samostalno istražiti planete Sunčeva sustava. Zatim, posjet mogu nastaviti ispod kupole planetarija gdje zajedno upoznajemo tajne naših planeta u susjedstvu. Odraslima/parovima preporučujemo posjet povijesnom dijelu Munjare, a zatim ih uvodimo pod zvijezde u kupoli. 

5. Zamislimo čitatelja iz Zagreba koji razmišlja isplati li se zbog planetarija krenuti na izlet u Sisak. Koliko vremena treba odvojiti za pravi doživljaj Munjare, što nikako ne bi trebao propustiti i s kojim biste osjećajem ili novim saznanjem voljeli da izađe iz planetarija?

Za kvalitetan obilazak Munjare potrebno je izdvojiti sat do sat i pol. Ono što nikako ne biste smjeli propustiti je naš način izvođenja samih projekcija te brojni spektakularni svemirski vizuali. Željeli bismo da naši posjetitelji uživaju u prostranstvima svemira te da izađu sa znatiželjom za astronomijom. Kako su nam već mnogi posjetitelji napomenuli, “kako smo maleni u svemiru, naše brige čine se sitnima.”

6. Organizirali ste i Ljetnu školu astronomije, promatranje Sunca i noćnog neba teleskopima te upoznavanje zviježđa i navigacije prema zvijezdama. Kakve programe danas nudite posjetiteljima izvan samih projekcija u planetariju i što pripremate u budućnosti za one koji požele napraviti korak dalje u upoznavanju svemira?

Izvan projekcija u ponudi imamo nekoliko prigodnih radionica, organiziramo javna predavanja i vodstvo kroz povijesni dio Munjare. 
Naši planovi za budućnost uključuju nove programe za projekcije, radionice, izložbe, tematska predavanja u amfiteatru te suradnje s vanjskim partnerima.

Fotografije: Stipe Boščić

Informacije: Centar znanja i Planetarij Munjara
Visit Sisak Moslavina

The post U Sisku možete poletjeti u svemir i proći kroz Saturnove prstenove! Otkrivamo što sve skriva Planetarij Munjara first appeared on ExploreCroatia.

Vinarija Glavica – destinacija za ljubitelje vina i imanja

Stakleni pod u vinariji ispod kojeg odležavaju vina?

Degustacija vina iz amfore?

Pitome patke, ovce i druge domaće životinje slobodno šeću imanjem. One nisu ukras već pomoć u stvaranju bioraznolikosti i suživota ljudi s imanjem. Također, možda vas zanima predivan bazen s pogledom na mirisne plodne vinograde? Ako ste zainteresirani za bijeg iz grada, imamo mjesto koje bi se idealno uklopilo u vašu vikend priču. Praktički je nadomak Zagreba.

U Gornjoj Gračenici, među moslavačkim bregima i vinogradima, smjestio se OPG Glavica – obiteljsko imanje u kome možete prespavati, provesti opuštajući dan uz veliki bazen, prošetati vinogradom u društvu njihovih neobičnih pomoćnika, zaviriti u podrum i kušati ekološki škrlet te vina koja mjesecima odležavaju u amforama ukopanim u zemlju.

Sve je zamišljeno u znaku slow livinga i povratka prirodi. Ljeti je to chillanje s čašom vina u bazenu, bicikliranje, šetnje pored nedalekog jezera i obilazak Moslavine a u jesen možete s društvom provesti dan uz roštilj, pečene kestene, domaću hranu i čašu vina. A budući da ovdje možete i prespavati, jedan dan vrlo se lako pretvori u cijeli vikend.

No iza ove idilične slike pitomih polja Moslavine koja se u jesen zakite stotinama nijanse zlatne i zelene boje, negdje se zametnula i prilično ozbiljna vinska priča. Obitelj Glavica odlučila je konvencionalnu proizvodnju vina zamijeniti ekološkim i biodinamičkim pristupom, a životinje koje veselo defiliraju na imanju nisu ondje samo zbog gostiju – svaka od njih ima svoju ulogu u vinogradu. U podrumu priča postaje još zanimljivija. Ispod staklenog poda čuva se arhiva vina, dio vina odležava u amforama ukopanim u zemlju, a među bocama je i njihov ekološki certificirani škrlet – autohtona sorta bez koje je teško ozbiljnije govoriti o Moslavini kao vinskoj regiji.

Vinograd tako postaje živi prostor u kojem tlo, biljke, životinje i čovjek ovise jedni o drugima.

Kako izgleda vinarstvo kada odlučite raditi s prirodom i za prirodu, kakav okus Moslavina ima u čaši škrleta i zašto biste upravo ovdje mogli poželjeti ostati cijeli vikend, pitali smo domaćina ove vinarije Antuna Glavicu, koji je zajedno s bratom Ivanom, osnivač i vlasnik vinarije Glavica.

Vaša obitelj na ovom je posjedu od 1968. godine, ali posljednjih ste godina napravili velik zaokret prema ekološkoj i biodinamičkoj proizvodnji. Što vas je potaknulo na tu promjenu i što danas u vinogradu radite drukčije nego generacije prije vas?

Moja je obitelj na ovoj zemlji prisutna od 1968. godine, no shvatili smo da moderna poljoprivreda s agresivnom kemijom dugoročno uništava tlo i samu bit vina. Željeli smo stvoriti živi proizvod koji prenosi čistu prirodu, zbog čega smo napravili potpuni zaokret prema ekološkom i biodinamičkom uzgoju. Danas u vinogradu radimo potpuno suprotno od konvencionalne proizvodnje te ne koristimo nikakva umjetna gnojiva ni pesticide. Umjesto toga, tlo tretiramo gnojem iz roga i biodinačkom kompostnom hrpom koje potiču mikrobiološki život. Generacije prije nas često su se borile protiv prirode da izvuku prinos, dok mi danas radimo s njom kako bismo dobili zdravu, živu lozu i autentično prirodno vino.

Kod vas ovce, guske i patke nisu samo zanimljiva sličica iz prirode, nego imaju konkretan posao u vinogradu. Kako izgleda taj mali ekosustav u praksi i koliko životinje doista mogu zamijeniti neke klasične zahvate u vinogradu?

Naše ovce, guske, patke i kokoši kod nas nisu ukras ni turistička atrakcija, već punopravni radnici s jasnim opisom posla u vinogradu. Tijekom cijele godine ovce i guske slobodno pasu travu između redova, čime savršeno mijenjaju traktore i kosilice te usput prirodno gnoje tlo. Patke i kokoši su zadužene za mikrokontrolu jer neumorno čiste vinograd od nametnika, ličinki, puževa i najvažnije cvrčaka koji prenose žuticu vinove loze koja je trenutno najveća prijetnja vinogradima.

Ovaj mali ekosustav u praksi savršeno funkcionira i omogućuje nam rješavanje problema korova i štetnika bez kapi kemije. Iako životinje ne mogu potpuno zamijeniti ljudsku ruku u rezidbi, u održavanju zdravlja tla one su naši nezamjenjivi i ekološki najodrživiji partneri.

Proizveli ste prvi ekološki certificirani škrlet, sortu koja je prepoznatljiva upravo uz Moslavinu. Što želite da gost koji kod vas prvi put kuša škrlet kroz tu čašu otkrije o Moslavini, vašem vinogradu i načinu na koji stvarate vino?

Kada smo proizveli prvi ekološki certificirani Škrlet u Moslavini, željeli smo pokazati golem, još neotkriven potencijal ove naše autohtone sorte. Želim da gost kroz tu čašu osjeti potpunu iskrenost, svježinu naših bregova i dubinu koju vinu daje isključivo živo tlo. Naš Škrlet nije „našminkan“ u podrumu selekcioniranim kvascima i aditivima, već miriše na vinogradarsku breskvu, divlje trave, sunce i autentični moslavački terroir. Pijuckajući ga, vinoljubci i sommelieri otkrivaju da vino može biti lagano i iznimno pitko, a istovremeno karakterno, mineralno i živo.

Determinirajući detalji Vinarije Glavica

Jedan od najupečljivijih detalja Vinarija Glavica je stakleni pod, ispod kojeg odležavaju vina.

Također, dio vina njegujete i u ukopanim amforama.

Stakleni pod je nastao sasvim slučajno. Imali smo potrebu za dodatnim prostorom za odležavanje vina, te smo iskopali rupu u podu. Kasnijim širenjem podruma je taj prostor ušminkam i prenamjenjen u arhivu naših vina. S druge strane, ukopane amfore predstavljaju naš povratak korijenima vinarstva starim tisućama godina, gdje vino mjesecima macerira unutar majke zemlje. To rezultira nevjerojatnom kompleksnošću i jantarnom bojom koju ugostitelji obožavaju spajati s ozbiljnijom gastronomijom.

Na imanju imate veliki bazen, životinje, vinograde i prostor za boravak u prirodi. Kako izgleda idealan jesenski dan kod vas i želite li da vas gosti sve više doživljavaju kao intimno slow living mjesto na kojem mogu provesti cijeli dan, spajajući vino, gastronomiju, prirodu i odmor? 

Naša je vizija pretvoriti imanje u oazu mira u kojoj ljudi mogu potpuno pobjeći od svakodnevnog stresa. Idealan jesenski dan kod nas počinje opuštajućom šetnjom kroz vinograd, dok vas u stopu prate naše ovce, guske, patke i kokoši. Kako jesen odmiče, kupanje u bazenu ustupa mjesto uživanju uz otvoreno ognjište, miris pečenih kestena i domaća jela pripremljena od namirnica lokalnih OPG-ova. Želimo da gosti kod nas doslovno isključe mobitele, uspore vrijeme i provedu cijeli dan upijajući čiste mirise prirode. Spajanjem vrhunske prirodne kapljice i domaće gastronomije nudimo intiman odmor koji dubinski obnavlja i tijelo i duh.

Kad vam dođe gost iz Zagreba koji o biodinamici ne zna gotovo ništa i ima samo jedan dan za Moslavinu, kako bi mu složili idealan boravak kod Glavice – što biste mu pokazali, koje vino natočili i s čime biste voljeli da ode kući, osim s bocom vina?

Jednodnevni posjet započinjemo u samom vinogradu.

Nadalje, gostu omogućavamo dodir mekane, žive zemlje i upoznavanje naših životinjskih pomagača.

Potom silazimo u podrum.

Stoga otvaramo ukopane amfore kako bi vino kušao u njegovoj sirovoj, evolucijskoj fazi.

Slijedi opušteni ručak na terasi.

Dalje, tamo sljubljujemo naš svježi ekološki Škrlet i odležana vina s autohtonim moslavačkim jelima.

Umjesto suhoparne teorije o biodinamici, gostu pružamo čisto, opipljivo iskustvo.

Cjelovit sklad čovjeka i prirode ostaje cilj.

Volio bih da s imanja ode kući s osjećajem mira.

Također želim spoznati koliko truda i ljubavi stoji iza svakog naših vina.

Od motokrosa do prvog hrvatskog vina s oznakom Demeter

Priča Glavice zapravo je priča o prilično velikim zaokretima. Obiteljski posjed kupljen je još 1968. godine, prva berba stigla je dvije godine kasnije, a OPG je osnovan 2015. Ono što je nekada bilo klasično obiteljsko vinogradarstvo s vremenom je krenulo nešto drugačijim drugim putem – prema ekologiji, biodinamici i ideji da vinograd treba funkcionirati kao živi ekosustav.

Prva velika potvrda stigla je 2019. godine, kada su dobili ekološki certifikat i proizveli prvi ekološki certificirani škrlet u Moslavini, za koji u vinariji navode da je ujedno bio i prvi škrlet na svijetu s ekološkom oznakom. Četiri godine poslije napravili su još jedan važan korak: 2023. dobili su međunarodni Demeter certifikat za biodinamičku proizvodnju, a Antun Glavica postao je prvi hrvatski vinar s oznakom Demeter na vinu.

A postoji još jedan detalj koji možda najbolje govori o ljudima iza cijele priče. Prije nego što su se upustili u posao s vinogradom i vinarijom, braća Glavica ozbiljno su se bavila amaterskim motokrosom – Ivan je bio trostruki amaterski prvak Hrvatske, a Antun osvajač Hrvatskog kupa.
Od motokros staze do biodinamičkog vinograda, možda je najbolja potvrda da je stvari nekad dovoljno raditi malo drugačije a ipak ostati svoj.

Korisni linkovi:

Vinarija Glavica
Kontakt

The post Bazen među vinogradima, vino iz amfore i pitome životinje: jedan sasvim drukčiji vikend u Moslavini u vinariji Glavica first appeared on ExploreCroatia.

Ovdje ćete blizinu i komforan smještaj pronaći sasvim dovoljno blizu Zagreba da vikend ne počne i ne završi vožnjom niti logističkim problemima. Moslavina je udaljena sat vremena od Zagreba. Ima vinograde i šume Moslavačke gore, svoj škrlet, ozbiljnu tradiciju drvenog graditeljstva i nekoliko mjesta koja su potku tradicije pretvorila u divan spoj prošlosti i budućnosti.
Arhitektura se stopila s udobnim smještajem, a stoljeća tradicije ne moraju figurirati samo kao ljupka uspomena arhaičnog vremena.
Ovdje se može u tradiciji naime, sasvim predivno spavati.

Izdvojili smo dva točno takav mjesta za udoban i oku ugodan vikend – Moslavačku priču i Moslavačku dolinu – a za kraj napravili mali zaokret prema Sisku i ručku u City Gardenu.
Jer svima nam nakon dva dana stabala, jezera, šume i krepke domaće kuhinje ponekad baš dobro sjedne malo gradskog vajba.

Drvene kuće kao svjedok prošlosti i čuvar uspomena

Da bismo razumjeli zašto drvena kuća u Moslavini ima posebno značenje, treba se a i red je, nakratko samo skoknuti u vrijeme i pojasniti kontekst kada drvena kuća nije bila romantičan smještaj za vikend, nego središte obiteljskog života.

Tradicijska moslavačka kuća nazivala se hiža ili iža, ali i trijem odnosno čardak, a bila je mjesto u kojem se kuhalo, jelo, spavalo i okupljalo. Stručni zapisi o moslavačkom graditeljstvu opisuju arhitekturu koja se razvijala jednostavno i funkcionalno, u skladu s prirodom i načinom života ljudi toga kraja.

Na širem prostoru Moslavine i Posavine važnu je ulogu imao hrast lužnjak iz poplavnih šuma uz Savu, Kupu, Lonju i Odru. Bio je kvalitetan, otporan i dugotrajan građevni materijal, a način gradnje prilagođavao se i području koje je živjelo s vodom i poplavama. No kotač vremena se mijenja, ljudi još više, izletnici danas ne hrle po iskustvo života kakav se živio prije stotinu godina, uz zemljanu peć i starinski šporet. Danas želimo (čast iznimkama), dobar krevet, kupaonicu, grijanje, klimatizaciju, možda jacuzzi i čašu vina navečer.
Pa ako se uz to uklopi i predivna priroda, sreći modernog izletnika nema kraja. Upravo je spoj tog moderno/starinskog, ono što ova mjesta čini zanimljivima.

Moslavačka priča: kada volite tradiciju, ali ni komfor vam nije mrzak

U Maloj Ludini nalazi se točno takav spoj – poznata Moslavačka priča, obiteljsko imanje na kojem stare drvene kuće nisu samo simpatična razglednica za dekoraciju  restorana, nego ključan dio cijelog doživljaja.

Kruška, Vrba, Agacija i Jelengaj uređene su tako da zadrže prekrasnu vezu s prošlošću, ali da vikend u njima baš nije etnografski eksperiment. U interijerima su restaurirani stari komadi namještaja i detalji koji podsjećaju na nekadašnji život, dok su gostima na raspolaganju suvremene kuhinje i kupaonice, klimatizacija i ostali komfor koji danas očekujemo od dobrog smještaja.

Kruška ide i korak dalje s privatnom saunom na drva i jacuzzijem, a oko kuća su ribnjak, vanjski bazen, teniski i nogometni teren, dječje igralište te šuma Gaj s poučnom stazom i životinjama. Za djecu idealan vikend a vama velika prednost. Jer kad ovdje stignete, više ne morate nigdje. Možete se stacionirati u ovoj ruralnoj bajci i odmoriti dušu u kompletu uz sva ta stabla, šumski zrak, jezero..

Djeca imaju prostor za trčanje i igru, odrasli mogu nestati na terasi s knjigom, prošetati šumom, pecati, zaigrati tenis ili jednostavno ne raditi ništa. A ovo posljednje prilično podcjenjujemo kada planiramo vikende.

Moslavačka priča dobro funkcionira i za nekoliko obitelji ili društvo koje želi provesti vikend zajedno, a da pritom nitko ne mora dva dana biti domaćin. Nema kupovanja, kuhanja za deset ljudi, pospremanja kuće i onog neizbježnog pitanja tko će nakon večere prati čaše. Restoran je nekoliko koraka dalje i tu će vas doista izdašno nahraniti.

Jer u Moslavinu se ipak dolazi fino jesti

U restoranu Moslavačke priče kuhinja je čvrsto vezana uz kraj. Sami rade trgance, njoke, široke rezance, knedle na pari, štrukle, štrudle, krokete i rezance za juhu, peku domaći kruh, a posebno mjesto u ponudi imaju moslavačka i lovačka jela te divljač.

Vikendom se priča dodatno širi Moslavačkim stolom, samoposlužnom ponudom tradicionalnih i lovačkih jela za koju je potrebna rezervacija. Aktualne informacije restorana navode da se poslužuje vikendom od 13 do 16 sati. Uz takav stol obavezno tražite i čašu škrleta. Ako Moslavina ima vino koje treba ispiti naiskap, onda je to upravo škrlet, autohtona bijela sorta koja se najvećim dijelom uzgaja u moslavačkom vinogorju. Daje uglavnom laganija, živahna vina izraženije svježine, s nježnim voćnim aromama.

Povijest vina u Moslavini pritom je puno starija od današnjih vinskih cesta. Vinogradarstvo se na ovom prostoru spominje još u rimsko doba, a kroz stoljeća su ga nastavili razvijati crkveni posjedi i plemstvo.

Moslavačka dolina: petnaest kućica i jedno čarobno jutro

Desetak minuta dalje koncept je drukčiji a opet sličan. Moslavačka dolina u Mustafinoj Kladi ima 15 drvenih kućica poredanih uz vodu, okruženih zelenilom. I ovdje se provlači ista lijepa igra s imenima drveća: Trešnja, Klen, Lipa, Joha, Agacija, Hrast, Javor, Jasen, Bukva, Vrba, Breza, Topola, Grab, Brest i Kesten.

Za razliku od Moslavačke priče, gdje snažno osjećate staru kuću i njezinu povijest, Moslavačka dolina tradiciju interpretira nešto suvremenije. Kućice su građene od prirodnog materijala, uređene kao komforni apartmani s dvije spavaće sobe, dnevnim boravkom, vlastitom kuhinjom i terasom, a sve gledaju prema prirodi i vodi. Imate i vlastitu kuhinju pa ste za doručak slobodni napraviti doručak sebi po želji uz pogled s terase.

Biološko jezero, pet hektara prostora i djeca koja imaju kamo otići

Moslavačka dolina prostire se na imanju od oko pet hektara, a uz kućice su sportski sadržaji, prostor za ribolov i dječje igralište. Posebno je zanimljivo prirodno, odnosno biološko jezero za kupanje, bez klasične ideje bazena usred ruralnog krajolika. Djeca dakle imaju svoju livadu, vodu i prostor, a roditelji ih ne moraju animirati svakih sedam minuta.

Na imanju se čuva i etnografska zbirka, nazvana Kuća izgubljenog vremena, u kojoj obiteljski predmeti i uspomene pričaju o nekadašnjem životu i seoskim običajima. Upravo takvi detalji spašavaju ruralne resorte od toga da postanu samo niz lijepih kućica ugrađenih u prirodni ambijent, jer iako i to samo po sebi ima svoje kvalitete, kudikamo je ljepše doći na ovakvo mjesto gdje imate mali muzej, čuvar uspomena koje je vlasnica godimama i desetljećima prikupljala od svojih predaka te ga izložila kroz postav koji priča životniju priču od bilo kojeg velikog urbanog muzeja.

Zašto su ovakva imanja možda najbolji način za vikend s ekipom?

Želite otići s dvije ili tri obitelji, grupom prijatelja ili kolegama, ali čim krenete organizirati vikend, počinju tablice: tko gdje spava, tko kuha, kamo s djecom, što ako jedni žele šetati, a drugi ne žele raditi apsolutno ništa. Na velikom ruralnom imanju svatko može imati svoj ritam, a da ste i dalje zajedno.

Moslavačka dolina sa svojih 15 kućica posebno je praktična za veća društva, obiteljska okupljanja i team buildinge, dok Moslavačka priča kombinira zasebne kuće i sobe, restoran te sadržaje za grupe. Konkretno, u petak možete završiti posao u Zagrebu, a nekoliko sati kasnije sjediti među drvenim kućama, uz jezero, s čašom škrleta.

A onda malo promijenite scenografiju: Dođite na ručak u Sisak

Nakon ruralnog dijela, predlažemo da odete malo do grada osjetiti gradski puls grada na Kupi. U Sisku, uz Kupu i gradsku šetnicu, kojom obavezno prošetajte, posjetite restoran City Garden koji uspješno igra na urbanu kartu. Umjesto drvenih kuća i moslavačkih jela, ovdje vas čeka velik vrt i jelovnik koji bez problema balansira ponudu između različitih kuhinja.

Na aktualnom meniju su steakovi i burgeri, pizze, rižota i tjestenine, salate i street food, ali i zaseban Asia Corner s jelima poput woka. Poslužuje se i brunch, pa City Garden može biti i prva stanica ako u Sisak stignete ranije tijekom dana. I baš je ta promjena dobrodošla.  Ne mora svaki obrok na vikendu u Moslavini biti još jedna interpretacija stare tradicijske kuhinje. Nakon dva dana domaćih rezanaca, divljači i škrleta sasvim je u redu poželjeti nešto drugačije.

City Garden pritom ima još jednu veliku prednost – lokaciju. Nalazi se u Rimskoj ulici, u centru Siska, uz Kupu, pa nakon obilnijeg ručka ne morate odmah sjesti u automobil. Preporuka: Prošećite uz rijeku, šetnica je jako ugodna, još ako je lijepo vrijeme imate odličan city break.

Za putnike kojima je bitna atmosfera, spor ritam i uživanje u danu

Ovaj vikend je stvoren za putnike kojima je bitno gdje će se probuditi, iz koje će šalice piti prvu kavu, što će biti na stolu i ima li mjesto na kojem borave neku svoju priču. Putnike čiji senzibilitet ne podnosi gužvu, uniformiranu ponudu i silne atrakcije koje kad se prekriže s popisa, isti putnici umorni padnu u krevet navečer.

Moslavačka priča čuva stare kuće i kuhinju kraja, Moslavačka dolina spretno kombinira drvo, vodu i prelijep krajolik, a City Garden na kraju vraća cijelu priču u grad. U Sisak, grad priča, grad fascinantne povijesti i grad Kupe na kojoj možete ploviti brodom.

I sve to možete spojiti u jedan vikend bez velikih priprema i dugog putovanja. Ako je vrijeme najdragocjenija valuta, onda je upravo ovakav odmor danas najveći luksuz. Ne otići što dalje, nego pronaći mjesto dovoljno blizu da do njega stignete lako – i shvatite da vam je toliko dobro da, kad jednom stignete, više nemate potrebu nigdje otići. Jedina potreba je da se vratite opet.

Fotografije: Stipe Boščić

Istraži/zaprati:

MOSLAVAČKA PRIČA
MOSLAVAČKA DOLINA

CITY GARDEN

visitsisakmoslavina.hr

facebook.com

instagram.com/visitsisakmoslavina

The post Vikend blizu Zagreba za one koji vole lijepa mjesta: drvene kuće, jezero, škrlet i ručak uz Kupu za top moslavački izlet first appeared on ExploreCroatia.

Dovoljno je kompaktan za jednodnevni izlet, a opet ima dovoljno zanimljivih priča da se posjet ne svede na kratku šetnju glavnim trgom. Zato smo složili mali lifestyle vodič za dan u Bjelovaru – što pogledati, gdje zastati i kako se lagano i opušteno oduševiti ovim urbanim ljepotanom nadomak kojeg imate niz ruralnih domaćinstava gdje možete i produžiti izlet.

Počnite tamo gdje počinje gotovo svaka priča o Bjelovaru

Ako ste prvi put u gradu, teško ćete zaobići Trg Eugena Kvaternika i veliki park u njegovu središtu, dnevni boravak Bjelovara i mjesto susreta, šetnje, hlada i brojnih gradskih događanja. To je ujedno i dobar početak priče o nastanku grada.
Bjelovar je, naime, relativno mlad grad, osnovan 1756. godine odlukom carice Marije Terezije kao vojno središte, a pravilna mreža njegovih ulica i danas otkriva planski način na koji je nastajao.

Središnji gradski prostor pritom nije oduvijek izgledao kao danas. Nekada je ovdje bila velika livada na kojoj su vježbali vojnici, ali i mjesto na kojem se okupljala stoka prije odlaska na ispašu, dok se pravi gradski park počeo oblikovati tek u 19. stoljeću. Danas u njemu raste četrdesetak vrsta drveća i grmlja, među kojima su i stabla koja pamte nekoliko generacija Bjelovarčana, pa je već i sama šetnja parkom jedan ugodan meditativan doživljaj.

Fotografija kod paviljona gotovo je obavezna

U sredini parka nalazi se građevina koju ćete teško promašiti. Glazbeni paviljon otvoren je 1943. godine, izvorno je izgrađen od bijelog bračkog kamena, a smatra se najvećim kamenim glazbenim paviljonom u Europi.

Zanimljivo je da je na njegovu mjestu nekada stajao gradski zdenac, dok je paviljon danas jedan od glavnih simbola Bjelovara i prirodna pozornica brojnih gradskih događanja. Oko njega se nalaze četiri barokna kamena kipa iz 18. stoljeća, posvećena sv. Tereziji Avilskoj, sv. Jurju, sv. Jeleni Križarici i sv. Ivanu Nepomuku. Fotografiranje na ovom mjestu je odličan način da zabilježite uspomenu na Bjelovar jer je paviljon u svakom smislu fotogeničan.

Korzo za kavu, šetnju i lagani đir na dva kotača

Iz parka se prirodno nastavlja na bjelovarski Korzo, jedan od onih gradskih poteza na kojima brzo shvatite da je lagana kava ovdje apsolutni imperativ. Terasa ima dovoljno da bez puno planiranja pronađete svoju, a centar je ravan, pregledan i ugodan za hodanje kao i za laganu rutu gradskim središtem.

Bjelovar je zahvalan i za bicikl. Grad i okolica imaju razvijene biciklističke rute, a po samom centru udaljenosti su kratke, pa se šetnja i vožnja biciklom lako kombiniraju s obilaskom parka, murala i ostalih gradskih punktova. Ako vam je draže Bjelovar upoznavati bez žurbe, ovdje za to stvarno imate prostora – malo pješice, malo na dva kotača, a između dvije stanice uvijek se nađe dobra terasa za kavu.
Preporuka: blizu Bjelovara posjetite Svijetle pruge, jedinstvenu galeriju na otvorenom u kojoj je postavljeno čak 47 drvenih skulptura nastalih rukama studenata umjetničke akademije.

Od katedrale do pravoslavne crkve: nekoliko minuta hoda, nekoliko stoljeća povijesti

Oko središnjeg parka smjestile su se građevine koje otkrivaju još jedan važan sloj Bjelovara, pa zastanite pred Katedralom sv. Terezije Avilske, a zatim prošećite i do pravoslavne crkve Svetog Trojstva, podignute početkom 19. stoljeća.

Posebno je vrijedan njezin interijer iz 1902. godine, s ikonostasom i zidnim oslikom na kojem su radili Ivan Tišov, Celestin Medović i Marko Peroš, a blizina različitih sakralnih i kulturnih prostora dobro opisuje grad u kojem danas žive pripadnici brojnih nacionalnih manjina.

Jedna od najljepših gradskih zgrada nosi puno težu priču

Na samo nekoliko minuta hoda nalazi se današnji Dom kulture, secesijska građevina koju je lako promatrati samo kroz njezinu arhitekturu ako ne poznajete priču koju nosi.

Od 1917. ovdje se nalazila bjelovarska sinagoga, sagrađena za židovsku zajednicu koja je prije Drugoga svjetskog rata bila važan dio gradskog života. Rat ju je gotovo potpuno uništio, a nekadašnja sinagoga 1951. prenamijenjena je za potrebe kazališta, pri čemu su uklonjena vjerska obilježja, dok je velika Davidova zvijezda ostala sačuvana.

Danas je Dom kulture ponovno jedno od središta gradskog života i mjesto održavanja predstava, koncerata, DOKUarta, BOKfesta i brojnih drugih događanja. Vrijedi zastati pred zgradom čak i ako tog dana nema programa jer je, kad znate njezinu povijest, gledate sasvim drugim očima.

Bjelovar ima i svoju galeriju na otvorenom

Nakon stare arhitekture potražite zidove jer Bjelovar ima i zanimljivu street art stranu. Murali su tijekom godina osvanuli na stambenim zgradama, javnim objektima i drugim gradskim površinama, a stvarali su ih domaći i strani umjetnici. Upravo je zato zabavno što ih ne morate obilaziti kao klasične znamenitosti. Hodate gradom, skrenete u ulicu kojom možda niste planirali proći i pred vama se pojavi golemi oslikani zid, zbog čega Bjelovar zapravo jako dobro funkcionira i bez strogo zacrtane rute.

Ako želite razumjeti grad, svratite u muzej

Gradski muzej Bjelovar nalazi se na glavnom trgu, u zgradi nekadašnje gradske vijećnice iz 1831. godine, a njegove arheološke, povijesne, etnografske, kulturno-povijesne i umjetničke zbirke puno bolje objašnjavaju kako je od nekadašnjeg vojnog središta nastao današnji Bjelovar.

Tajanstveni tuneli ispod grada

Jedna od najpoznatijih bjelovarskih legendi govori o mreži podzemnih prolaza ispod gradskog središta, navodno nastalih još u vrijeme Vojne krajine. Prema pričama koje se prenose generacijama, trebali su služiti kao tajni prolazi i izlazi u slučaju opasnosti, no cijela mreža nikada nije sustavno istražena i dokumentirana. Zato ih je možda najbolje ostaviti upravo tamo gdje danas pripadaju – negdje između povijesti, usmene predaje i urbane gradske misterije.

Ako dolazite u vrijeme Terezijane, Bjelovar će vas oduševiti spektakularnim tulumom na otvorenom

Najpoznatija bjelovarska manifestacija Terezijana posvećena je carici Mariji Tereziji i nastanku grada, a središte Bjelovara tada postaje velika pozornica ispunjena kostimiranim povorkama, glazbom, gastronomijom, povijesnim programima i koncertima.

Tu dolazimo i do simpatičnog paradoksa: Marija Terezija smatra se osnivačicom Bjelovara i grad joj je posvetio svoju najveću manifestaciju, a prema lokalnoj predaji nikada ga nije posjetila. Bjelovar joj je, očito, svejedno ostao vjeran.

A onda na pivo, burgere i krilca

Nakon povijesti, parkova i arhitekture vrijeme je za nešto potpuno drugačije, naša preporuka je da svratite u Zeppelin Pub koji otkriva potpuno urbano i opušteno lice grada.

Priča Zeppelin Craft Breweryja počela je 2017. godine iz ljubavi prema craft pivarstvu i želje da se lokalnoj publici ponude drugačiji pivski stilovi, dok je pub danas mjesto na koje možete doći na njihovo pivo, glazbu i nepretenciozno druženje.

Mi smo uz pivo probali burgere, mazalice, pileća krilca i rebarca – upravo onu vrstu hrane koju želite kada večeru ne namjeravate pretvoriti u formalni gastronomski događaj. Priča je posljednjih godina dobila i poznato ime jer je Luka Modrić 2025. ušao u vlasničku strukturu Zeppelin Craft Breweryja, ali to je zapravo samo zanimljiva fusnota uz lokalnu craft priču koja je postojala godinama prije njegova dolaska.

Grad sira, kafića i ljudi koji znaju dočekati gosta

Bjelovar prati i nekoliko simpatičnih nadimaka. Zbog duge tradicije mljekarstva i proizvodnje sira često ga nazivaju gradom sira, a godinama se spominje i kao jedan od hrvatskih gradova s velikim brojem kafića u odnosu na broj stanovnika.

To se najbolje osjeti upravo u centru i na Korzu, gdje kafići i njihove terase čine važan dio svakodnevnog gradskog ritma. Na kraju ćete ionako brzo zaboraviti statistike i nadimke. Za posjetitelja je puno važnije to što je centar dovoljno malen da ga upoznate pješice, dovoljno zelen da vas ne tjera da stalno tražite hlad, a dovoljno živ da nakon muzeja, povijesti i šetnje možete završiti uz dobru hranu, kavu ili pivo.

Bjelovar je taman za jedan neopterećen dan

Prošećite parkom, fotografirajte paviljon, zavirite u muzej, pronađite nekoliko murala, pogledajte gradsku arhitekturu, sjednite na kavu i ostavite dovoljno vremena za dobar ručak ili večernje pivo. Urban, zelen, svjež i još uvijek neopterećen gužvom i stresom kakva se nalazi recimo u metropolama, taman je grad po mjeri čovjeka. Čak i je obična kava ovdje ugodan doživljaj a šetnja i razgled Bjelovara su poseban gušt jer se nigdje ne žurite, a sve ipak vidite.

Istraži/doživi

visitbjelovar.hr

Tzbbz.hr
Facebook
Instagram

The post Kamo na izlet? Bjelovar nudi doživljaj više – od najpoznatijeg paviljona i tajnih tunela do craft piva first appeared on ExploreCroatia.

Ovdje se za vikend neće samo sjediti i jesti, iako će i za to biti dovoljno prilika. Bilogorom će se trčati, hodati i voziti bicikli, djeca će izrađivati zmajeve i puštati ih u nebo, iznad Vidikovca pojavit će se paraglajderi i zrakoplovi, pokazivat će se stari zanati, kuhati domaća jela, svirati i plesati.

Sve se događa na Vidikovcu u Velikom Trojstvu, jednom od onih mjesta na kojima se Bilogora najljepše predstavlja a to su brežuljci, livade, šuma, pogled, domaća hrana i ljude koji ovdje žive.

Subota počinje ozbiljno: 400 trkača stiže na Bilogora Trail

Za one koji vikend vole započeti u tenisicama, subota je rezervirana za Bilogora Trail. Prijavljeno je oko 400 sudionika, a trkači mogu birati između tri staze simpatičnih bilogorskih imena: Vjeverica, Srna i Vepar. Najkraća Vjeverica ima devet kilometara i oko 300 metara uspona, Srna donosi 22 kilometra i 700 metara uspona, dok je Vepar namijenjen onima kojima riječ „rekreacija“ znači 44 kilometra Bilogore i oko 1600 metara uspona. Ove godine Bilogora Trail donosi i dva nacionalna natjecanja. Na Vjeverici se održava Prvenstvo Hrvatske u trailu za juniore i juniorke, dok je Vepar ujedno Prvenstvo Hrvatske u kratkom trailu za seniore i seniorke.

Najkraća staza otvorena je i rekreativcima, pa devet kilometara možete trčati, hodati ili kombinirati jedno i drugo.

Dok jedni trče, drugi će izrađivati zmajeve

Od 10 sati na Vidikovcu kreću programi starih zanata, među kojima će se moći vidjeti lončarstvo, kovačija i streličarstvo, a bit će tu i mehanički bik za one koji žele provjeriti koliko dugo mogu ostati u sedlu.

Djeca oba dana od 11 do 18 sati imaju svoju Jesensku kreativnicu u kojoj će izrađivati zmajeve i druge jesenske dekoracije, a najljepši dio slijedi predvečer, kada će u 18 sati svi zajedno pustiti izrađene zmajeve u nebo iznad Bilogore.

U programu „Zmajevi nad Bilogorom“ moći će se izbliza pogledati paraglajderi i družiti s pilotima, dok su najavljeni i preleti zrakoplova Aerokluba Nova Rača te motornog zmaja Zrakoplovnog kluba Bjelovar. Subota donosi i Skautsku avanturu s igrama, izazovima i vještinama u prirodi.

Kad sunce počne padati, kreće glazba

Na pozornici Zalazak subotnji glazbeni program počinje nastupom Black Tattooa, dok u 19 sati stiže Vigor. Nakon njih Black Tattoo ponovno preuzima pozornicu i nastavlja večernji program.

Ulaz na koncert Vigora je slobodan, pa je ovo dobra opcija i za one koji ne planiraju cijeli dan provesti na manifestaciji, nego bi jednostavno došli predvečer, nešto pojeli i ostali na koncertu.

U nedjelju do Vidikovca pješice – ili biciklom

Nedjelja nudi nešto mirniji način osvajanja Bilogore. Jesenski Cipelcug kreće iz bjelovarske šume Lug prema Vidikovcu u Velikom Trojstvu, a riječ je o približno sedam kilometara dugoj šetnji koja traje oko dva i pol sata.

Ne morate biti planinar niti posebno pripremljeni; ideja je provesti jutro u prirodi i na cilj stići taman kada se program na Vidikovcu zahukta.

Ako vam je draži bicikl, u 10 sati ispred Gradskog muzeja Bjelovar kreće Jesenska biciklijada, pa do manifestacije možete i na dva kotača. Bilogora ionako nije kraj koji treba gledati samo kroz prozor automobila – njezini brežuljci, šume i ceste puno su zanimljiviji kada kroz njih prolazite nešto sporije.

Nedjelja je posebno dobra za obitelji s djecom

Na Vidikovcu od 10 do 18 sati gostuje Festival igračaka, a nastavljaju se dječje radionice, program sa zmajevima i stari zanati.

U 12:30 možete naučiti kako nastaju Trojačke ruže, tradicijske ruže od krep-papira, dok u 15 sati stižu Bjelovarski graničari – Husari 1756. sa svojim konjima i programom „Husarski sat na Bilogori“. Nedjeljni glazbeni program počinje uz Stare staze, slijedi „Bilogora pleše“ uz lokalne KUD-ove i pjevače, a za završetak vikenda u 17 sati sviraju Dangube.

Dođite gladni: „Vilicom po Bilogori“ vraća stara jela na stol

Ne bi to bila Bilogora bez ozbiljnog dijela programa posvećenog hrani.

„Vilicom po Bilogori“ natjecanje je u pripremi jela koja pripadaju ovom kraju i njegovim obiteljskim kuhinjama. Natječe se u slatkoj i slanoj kategoriji, a među jelima koja se mogu naći na stolu su gibanice, zlevanke, buhtle, dizani kolači i kifle, ali i mrzletina, žganci, krvavice, štipanci i težačka košara. Oba dana od 10 do 18 sati na Vidikovcu će se moći kupiti domaći proizvodi i rukotvorine, a pripremljena je i gastronomska ponuda za posjetitelje. Tu je i etnopostav koji podsjeća kako se nekada živjelo na Bilogori, uz radionice i prezentacije tradicijskih vještina.

Jer najbolji način da upoznate neki kraj često nije kroz veliku turističku atrakciju, nego kroz ono što ljudi kuhaju, izrađuju i još uvijek čuvaju od zaborava.

Ostavite automobil u Velikom Trojstvu

Ako dolazite automobilom, važno je znati da se na sam Vidikovac neće dolaziti osobnim vozilima. Automobil ostavite u Velikom Trojstvu, a do mjesta održavanja organiziran je turistički vlakić koji će povezivati centar mjesta i Vidikovac. Naravno, možete krenuti i pješice – što se sasvim dobro uklapa u cijelu priču ovog vikenda.

Dva dana da kušate i prehodate Bilogoru

Jesen na Bilogori počela je prije devet godina kao puno manja lokalna priča, a danas na jednom mjestu spaja ono zbog čega se na Bilogoru i dolazi: prirodu, kretanje, domaću hranu, stare običaje, glazbu i druženje. Ne morate pritom sudjelovati u svemu. Možete istrčati devet kilometara pa ostati na ručku, dovesti djecu da naprave zmaja, doći biciklom iz Bjelovara, prošetati Cipelcugom ili se jednostavno popeti na Vidikovac, pronaći nešto dobro za pojesti i pričekati koncert.

Jesen na Bilogori održava se u subotu i nedjelju, 26. i 27. rujna 2026., na Vidikovcu u Velikom Trojstvu.

visitbjelovar.hr/vijesti/jesen-na-bilogori-stize

TZBBŽ

The post Zmajevi iznad Bilogore, domaća jela na stolu: evo zašto ovog vikenda krenuti prema Velikom Trojstvu first appeared on ExploreCroatia.

Za ovaj vikend trebaju vam samo dobre tenisice, nešto toplije za odjenuti, društvo koje voli i hodati i jesti. Festival kestena 17. i 18. listopada ove godine spaja dvije prilično različite, ali podjednako kvalitetne jesenske priče: subotnji odlazak na Hrastovačku goru i nedjeljno fino druženje na Strossmayerovu šetalištu. A kako je bilo lani, pogledajte video na kraju teksta.

Kesteni su, naravno, zajednička nit cijelog vikenda, no program nudi puno više od ukusnih vrućih kestena u rukama. Bit će planinarenja taman da malo podignete kondiciju nakon ljetnjih godišnjih odmora, domaće hrane i lokalnih proizvoda, glazbe, dječjih radionica, priča, vožnje električnim biciklima, a Petrinjci će birati i najljepši jesenski stol.

Subota je za gojzerice: pravac Hrastovačka gora

Prvi dan Festivala kestena seli iz grada u prirodu, na Hrastovačku goru i Planinarsku kestenijadu kod Planinarskog doma „Matija Filjak“.

Okupljanje počinje između 8:30 i 9 sati na Strossmayerovu šetalištu u Petrinji, odakle se u 9:15 kreće uz organiziranu pratnju vodiča. Autobus će sudionike prevesti do Hrastovice, a dalje se nastavlja onako kako je i red na planini – cipelcugom, planinarskom stazom prema vrhu. Hrastovačka gora jedna je od predivnih lokacija zbog kojih se vrijedi maknuti iz grada, udahnuti malo šumskog zraka i provesti nekoliko sati vani, pogotovo sredinom listopada kada šuma već promijeni boje.
Kada se opustite na planini i malo dođete k sebi od hodanja, u 14 sati možete sudjelovati u programu  „Priče Hrastovačke gore“ i potom je na rasporedu odlazak do panoramske točke u pratnji vodiča.

A za sve vas kojima je draže doći, vidjeti i nešto fino pojesti, kod planinarskog doma od 11 do 17 sati čeka vas zasluženi odmor.

Nakon hodanja – mozaik divote: kesteni, kolači i glazba

Jer planinarski izlet ipak je bolji kada znate da vas na kraju čeka nešto fino. Kod doma će se peći kesteni, nuditi kolači od kestena i druga gastronomska ponuda, a stižu i lokalni OPG-ovi te proizvođači suvenira. Za glazbeni dio zadužen je Glory Days Revival Band, bit će i sportske animacije, pa subota nije zamišljena samo za ozbiljne planinare. Možete doći zbog hodanja, možete zbog druženja, a sasvim je legitimno doći i zbog kestena.

Mirisni, svježe pečeni kesteni nama su jedan od najljepših jesenskih simbola i razlog zašto se veselimo zahlađenju i konačno umjerenim temperaturama nakon ljetne žege a vrući kesteni, netom pokupljeni iz šume, najljepši su razlog za maknuti se iz kuće, kauča, ureda i udahnuti boje jeseni, ali i kušati tu jesen.

Organizirani povratak autobusom iz Hrastovice predviđen je u 17:30 sati. Planinarska i ostala društva svoj dolazak mogu prijaviti HPD-u Zrin na adresu hpd.zrin@hps.hr ili broj 098 138 9692.

U nedjelju se kesteni sele u centar Petrinje – odličan prijedlog za roditelje s djecom

Nakon subote u šumi, nedjelja 18. listopada donosi sasvim drukčiji ritam. Festival se seli na Strossmayerovo šetalište u Petrinji, a program počinje u 10 sati i traje do kasnog poslijepodneva.

Ako dolazite s djecom, nedjelja je posebno dobar izbor. Od 10 do 17 sati gostuje Festival igračaka s radionicama izrade igračaka, oslikavanjem vrećica, facepaintingom, igrama i natjecanjima, dok će se kroz cijeli dan nuditi pečeni kesteni, kolači od kestena, domaći proizvodi OPG-ova, suveniri i proizvodi lokalnih kulturnih udruga.

Nakon službenog otvorenja u 10 sati, već u 10:15 slijedi dječja predstava „Jesen baš svud miriše – na plodove i na kiše“, uz gosta Mickeyja Mousea. U 12:30 Dramska scena POU Hrvatski dom donosi priču o petrinjskom kestenjaru, a u 13:30 djeca će moći izrađivati mobile od prirodnih materijala.Od 14:30 svira Beatta, pa se program polako iz dječjeg i obiteljskog prebacuje u glazbeni dio poslijepodneva.

Kakav bi trebao izgledati pravi jesenski stol?

Kesteni neće biti jedini jesenski plodovi u središtu pozornosti. Jedan od simpatičnijih dijelova programa je izbor za najljepši jesenski stol, a tema su jesenski plodovi petrinjskog kraja. Neće se gledati samo tko je složio najljepšu dekoraciju, nego i kreativnost, tradicija te korištenje lokalnih proizvoda. Pobjednici će biti proglašeni u 16 sati.

Ako vam nakon svih tih kestena zatreba nešto konkretnije, svratite i do Gradske tržnice. Udruga uzgajivača svinja Banijska šara ondje priprema Gastro Show, uz gulaš i roštilj za posjetitelje. Drugim riječima, na Festival kestena nemojte doći siti, već gladni.

Petrinju možete upoznati i na e-biciklu

 Tijekom festivala organizirat će se promotivne vožnje električnim biciklima, u turama od približno 30 minuta za četiri osobe, uz vodiča i potrebnu opremu. To je zgodna prilika da Petrinju ne upoznate samo kroz festivalski program nego napravite mali krug gradom i vidite nešto više od samog Strossmayerova šetališta.

A za klasičnu uspomenu s festivala bit će postavljen i foto point  „Iz Petrinje s ljubavlju i mirisom kestena“.

Jedan dan šuma, drugi grad

Upravo nam se taj spoj najviše sviđa u ovogodišnjem programu. Festival kestena nije ostao zatvoren na jednom trgu niti se sve vrti samo oko hrane, niti se svodi sve samo na planinarski đir. Već je sve povezano u pravi izletnički mozaik doživljaja.  Prvi dan tjera vas da obujete gojzerice i krenete prema Hrastovačkoj gori, a drugi vraća u Petrinju na kavu, kestene, glazbu, lokalne proizvode i obiteljski program.

Možete, naravno, izabrati samo jedan dan, ali ako imate slobodan cijeli vikend, još bolje. Subotu provedite u šumi, a nedjelju ostavite za grad. Festival kestena održava se 17. i 18. listopada 2026. u Petrinji i na Hrastovačkoj gori. Više informacija o programu dostupno je kod Turističke zajednice Grada Petrinje na broj 044 815 431 te na stranici petrinjaturizam.hr.

Doživjeti Petrinju u jesen, znači rekreirati se uz pješačenje Hrastovačkom gorom, brati kestene koje ponesete kući, voziti se na biciklu po gori, upoznati povijest ovoga grada, kušati petrinjske delicije i upoznati običaje i prespavati u jednom od ugodnih petrinjskih objekata uz ljubazne domaćine. Smijeh, druženje, veselje i puno puno ljubavi, glavni su lajtmotivi svakog našeg Festivala kestena.
Čekamo vas, dobrodošli!

Zaprati/Istraži

facebook.com/TZGradaPetrinje  

 www.instagram.com/visitpetrinja  

petrinjaturizam.hr

The post Ideja za jesenski vikend blizu Zagreba: Petrinja slavi kestene uz planinarenje, dobru hranu i druženje first appeared on ExploreCroatia.

Jaroslav Havliček, Ivo Robić, Zvonimir Ferenčić i Milojko „Mike“ Vucelić pripadali su različitim generacijama i područjima, ali povezivali su ih talent, znatiželja i hrabrost da prijeđu granice sredine iz koje su potekli. Njihove priče danas se mogu upoznati u Centru za posjetitelje Natura 2000, Hrvatskom domu i Apollo parku, pretvarajući šetnju Garešnicom u zanimljiv susret sa znanošću, glazbom, glumom i istraživanjem svemira.

Jaroslav Havliček – znanstvenik ispred svojeg vremena

Jaroslav Havliček rođen je 1879. godine u Garešnici. Strojarstvo je diplomirao na uglednoj Visokoj tehničkoj školi u Zürichu, gdje je 1908. stekao i doktorat. Profesionalno iskustvo stjecao je u Beču i Ostravi, radeći u industriji, rudarstvu i metalurgiji, a zatim ga je znanje dovelo do jednog od najvažnijih pothvata hrvatskog tehničkog obrazovanja.

Godine 1919. bio je među trojicom osnivača Tehničke visoke škole u Zagrebu, iz koje se poslije razvio Tehnički fakultet. Ondje je od 1940. djelovao kao redoviti profesor. Istraživao je fizikalna svojstva vode i vodene pare, trenje i strujanje zraka u rudarskim oknima te regulaciju turbokompresora. Rezultate je objavio u brojnim znanstvenim radovima, a bio je i član Tehničke akademije u Pragu.

Njegov život i doprinos tehničkim znanostima danas su predstavljeni u posebnom izložbenom prostoru Centra za posjetitelje Natura 2000. Diplomirao je 1901. na Saveznoj tehničkoj visokoj školi u Zürichu (ETH Zürich), gdje je doktorirao 1908. godine. Radio je u tvornicama Vereinigte Elektrische Werke u Dresdenu, Siemens-Schuckertwerke u Beču i potom do 1940. kao inženjer, predstojnik strojarskog odjela i naposljetku kao tehnički ravnatelj ugljenokopa Witkowitzer Bergbau und Eisenhüttengewerkschaft u Moravskoj Ostravi (danas Ostrava), gdje je projektirao, gradio i stavljao u pogon te samostalno održavao sve strojarske i elektromehaničke uređaje.

Poznata su njegova istraživanja o fizikalnim svojstvima vode i pare pri 400 bara i 550°C pregrijanja, pokusi o trenju zraka i koša u oknu kod rudarskih izvoznica, regulacija rada turbokompresora i izgradnja električne centrale kapaciteta 60 MW s parnim pogonom pri 130 bara i 500°C u Moravskoj Ostravi, što je predstavljalo preokret u gradnji velikih energetskih postrojenja. Nakon umirovljenja 1940. vratio se u Zagreb i postao redoviti profesor Tehničkoga fakulteta. Predavao je kolegije Parni kotlovi i Rudarsko strojarstvo. Autor je knjige Rudarsko strojarstvo (1950.).

Ugledni američki časopis Applied Mechanics Review, kojeg objavljuje Američka udruga strojarskih inženjera, proglasio ga je jednim od deset najvažnijih stručnjaka u povijesti u području energetike.

Ivo Robić – glas iz Garešnice koji je osvojio svijet

U Garešnici je 1923. rođen Ivo Robić, jedan od najvažnijih izvođača u povijesti hrvatske zabavne glazbe. Studij prava ubrzo je zamijenio nastupima u klubovima, plesnim dvoranama i radijskim emisijama, a presudan trenutak karijere stigao je 1959. godine.

Pjesma „Morgen“, snimljena uz orkestar Berta Kaempferta, prodana je u više od milijun primjeraka, osvojila Europu i probila se na američke Billboardove ljestvice. Robić je tako postao „Mister Morgen“ i jedan od prvih hrvatskih glazbenika s velikim međunarodnim uspjehom velikom međunarodnom karijerom.

Nije bio samo pjevač. Skladao je, svirao glasovir, saksofon, klarinet, flautu i kontrabas, a iza njega su ostale pjesme poput „Moj rodni kraju“, „Srce, laku noć“ i „Mužikaši“. Bio je i prvo lice na solističkoj LP ploči Jugotona.

Garešnica njegovu priču čuva u galeriji Centra za posjetitelje, ali i na velikom muralu Hrvatskog doma – mjestu na kojem je Robić nekoć i sam pjevao i svirao. Mural su povodom stote godišnjice njegova rođenja izradili Alen Miler i Matija Vnučec.

Ivo Robić nije bio samo pjevač – bio je glas jedne epohe, legenda koja je Hrvatsku prvi put predstavila na svjetskoj sceni. Njegov najveći hit Morgen, prodan u više od milijun primjeraka, donio mu je nadimak “Mister Morgen” i postavio ga na tron hrvatskih izvođača s međunarodnim uspjehom.

Glazba je Ivi bila u krvi. Od malih nogu pjevao je u zboru – bio je najmlađi član garešničkog crvenog zbora „Sijač“, svirao je violinu i okušao se u školskom dixielandu u Bjelovaru. Već tada pokazuje znatiželju i energiju, a okolina je bila prepuna mladih talenata – budućih umjetnika i glazbenika s kojima je dijelio prve nastupe i sanjao velike svjetske pozornice. Pričalo se da bi nakon školskih nastupa znao ostati satima učeći nove melodije, uporan i radišan, ali i beskrajno talentiran.

A kad ste u Garešnici, prošećite do legendarnog murala u gradskom parku

Novi mural oplemenio je prostor gradskog parka i otvorio jedan drukčiji oblik komunikacije u javnom prostoru. On je pokretač kulture sjećanja – prvi u nizu murala posvećenih Gareščanima koji su svojim radom i životom ostavili trag.

Zvonimir Ferenčić – Gareščanin iza legendarnog Cinobera

Zvonimir Ferenčić rođen je 1925. godine u Garešnici, u obitelji koja je držala gostionicu u današnjoj Ulici Matije Gupca. Upravo je ondje, među brojnim gostima, lokalnim mudracima, težacima i mešetarima, još kao dječak upoznavao karaktere koje će poslije uvjerljivo oživljavati na pozornici i televiziji.

Glumu je diplomirao 1952. u Beogradu, a nakon prvih profesionalnih angažmana vratio se u Zagreb i postao član Zagrebačkoga dramskog kazališta, današnje Gavelle. Tijekom bogate karijere igrao je u djelima Shakespearea, Držića, Molièrea, Brechta, Krleže i Tennesseeja Williamsa, tumačeći uloge poput Polonija u „Hamletu“, Macduffa u „Macbethu“ i Kreonta u „Kralju Edipu“.

Široka publika ipak ga najbolje pamti kao Franca Ožbolta – Cinobera iz kultnih serija „Mejaši“ i „Gruntovčani“. Njegov lukavi i snalažljivi Cinober postao je jedan od arhetipskih likova hrvatske televizije. Ferenčić je ostao upamćen i po ulogama u „Smogovcima“ te „Dirigentima i mužikašima“.

U Garešnici mu je posvećen mural, kao i izložbeni prostor u predvorju Hrvatskog doma, koji priču o glumcu vraća na mjesto njegovih prvih životnih inspiracija.

Mike Vucelić – od Garešnice do Mjeseca

Milojko „Mike“ Vucelić rođen je 1930. godine u Garešnici. Ljubav prema letenju pokazao je još kao petogodišnjak kada je, opčinjen pričom o Mjesecu, skočio s terase s crnim kišobranom u ruci i zaradio ožiljak na bradi.

Nakon školovanja u Bjelovaru i studija strojarstva u Zagrebu otišao je u Njemačku, a zatim u Sjedinjene Američke Države, gdje je postao jedan od važnih stručnjaka programa Apollo.

Radio je kao inženjer i projektni menadžer na misijama koje su obilježile povijest istraživanja svemira. Posebno se istaknuo tijekom dramatične misije Apollo 13, kada je nakon eksplozije spremnika kisika trebalo pronaći način da se trojica astronauta sigurno vrate na Zemlju. Znanje, preciznost i sposobnost mirnog razmišljanja pod pritiskom učinili su ga dijelom tima koji je izveo jedno od najslavnijih spašavanja u povijesti svemirskih letova.

Unatoč međunarodnoj karijeri, Vucelić nije prekidao veze s domovinom. Njegov je rad predstavljen u Centru za posjetitelje Natura 2000, dok mu je u rodnome gradu posvećen i Apollo park – dječje igralište s poučnim pločama o njegovu životu, radu i putu do NASA-e. To je mjesto na kojem priča o velikom inženjeru može nadahnuti neko novo dijete da pogleda prema zvijezdama.

Uvjerio je vodstvo NASA-e da Apollo 8 poleti izravno prema Mjesecu. Zbog rješavanja neočekivanih kvarova tijekom letova dobio je nadimak „Menadžer za probleme”. U vrijeme misije Apollo 11 bio je u top 8 najvažnijih ljudi koji su radili na projektu, od 400 000 koliko ih je ukupno radilo na misiji. Kada je na misiji Apollo 13 eksplodirao spremnik kisika, Vucelić je primio povijesnu poruku „Houston, imamo problem” i vodio spašavanje astronauta. Za taj je podvig odlikovan Predsjedničkom medaljom slobode. Kasnije je predvodio projekt Skylab te Apollo-Sojuz, gdje je uspješno rukovodio spajanjem američke i sovjetske letjelice. Od studentskih dana do mirovine letio je kao pilot jedrilica, a nakon karijere u NASA-i postao je uspješan poduzetnik.

Šetnja gradom koji pamti svoje ljude

Galerija Ive Robića i izložbeni prostori Jaroslava Havličeka i Mikea Vucelića u Centru za posjetitelje, murali na Hrvatskom domu, postav posvećen Zvonimiru Ferenčiću te Apollo park zajedno oblikuju drukčiju kulturnu rutu Garešnicom.

Ona pokazuje da veličinu grada ne određuju njegove granice ni broj stanovnika, nego ljudi koje je dao svijetu. U Garešnici su to četvorica velikana, četiri područja i četiri životna puta koja su stigla puno dalje od granica svog rodnog kraja. Njihova priča je obišla globus, a njihovo naslijeđe se pažljivo čuva od zaborava.

Četiri iznimna životna puta otkrivaju Garešnicu kao poseban mali grad velikih priča. Svoje velikane ne čuva samo u arhivima, nego ih vraća među ljude kroz izložbe, murale i parkove – kao nadahnuće novim generacijama.

Garešnica Infinity Festival – od srednjoškolskog projekta do gradskog festivala

Kako je Garešnica svoju kulturnu baštinu pretočila u zanimljivo i poučno STE(A)M događanje na kojem djeca uče o znanosti, ali i da ih činjenica što su rođeni u maloj sredini ne treba ograničiti, nego im Vucelić, Havliček i Robić mogu itekako biti inspiracija i motivacija

Robić, Vucelić i Havliček – njihov predani rad i inspirativne životne priče bile su poticaj za pokretanje Garešnica Infinity Festivala, projekta popularizacije znanosti i glazbe među djecom i mladima. Tako već 6 godina početkom lipnja, oko rođendana Mikea Vucelića, Garešnica postaje središte učenja, zabave i druženja na STEAM radionicama, pod motom Beskonačna inspiracija za najmlađe – vrtićance i osnovnoškolce kojima Garešnica želi na vrlo konkretan i koristan način predstaviti svoju kulturnu, povijesnu i znanstvenu baštinu i to tako da ih potakne na znatiželju, istraživanje i razmjenu znanja i ideja te im da do znanja da im je samo nebo granica.

Korisni linkovi:
poilovlje.hr
www.tzsm.hr/grad-garesnica
TZBBŽ

Ostale fotografije: arhiva Poilovlje Centar za posjetitelje
Naslovna fotografija: Putoholičari

The post Mali grad velikih ljudi: Garešnica kroz znanost, glazbu, glumu i svemir first appeared on ExploreCroatia.

Ako imate cijeli dan, krenite rano. Ovo područje se razgledava najbolje na dnevnom svjetlu a krenete li sa Siskom, tada svjedočite i zanimljivom spoju prirode – kulture-aktivnog života i raskošne povijesti. A o njima saznajete sve u pokretu! Riječne, biciklističke i pješačke rute vode uz objekte kulturne, povijesne i industrijske baštine, ali i kroz zelene dijelove grada. Pješačke rute kreću počinju na oko pet kilometara i lako se prilagođavaju željama i kondiciji posjetitelja, dok je Ruta industrijske baštine, duga oko 30 kilometara, jedna od zanimljivijih biciklističkih priča za sve koji vole spoj aktivnosti i urbane povijesti.

Sisak je bogat parkovima, šetnicama, šumama i riječnim krajolicima, a blizina Parka prirode Lonjsko polje dodatno otvara prostor za mir, tišinu, ptice, biciklističke rute i jedan od najljepših susreta s prirodom kontinentalne Hrvatske.

Za početak – Sisak najbolje upoznajte uz Kupu

Sisak svoj identitet duguje Kupi, Savi i Odri, ali Kupa je ona rijeka koja najviše obilježava svakodnevni život grada.

Uz nju se šeće, vozi bicikl, vesla i plovi, a upravo je pogled s rijeke jedan od boljih načina da grad vidite iz druge perspektive. Sisak je stoljećima bio važno riječno i trgovačko središte, a njegovu povezanost s prometom dodatno je učvrstila i prva željeznička pruga na području današnje Hrvatske, puštena u promet 1862. godine na pravcu Sisak – Zagreb – Zidani Most.

Ako volite povijesne zanimljivosti, Sisak ih ima poprilično.

Ovdje je 1906. osnovana Segesta, najstariji aktivni nogometni klub u Hrvatskoj, a nedaleko od ušća Kupe u Savu stoji Stari grad, jedna od najprepoznatljivijih sisačkih građevina i mjesto povezano s velikom pobjedom nad osmanskom vojskom u Bitci kod Siska 1593. godine. No Sisak ne treba obilaziti samo pogledavajući znamenitosti s popisa.

Prošećite uz Kupu, prijeđite Stari most, sjednite na kavu uz rijeku, a imate li priliku – ukrcajte se na brod. Grad koji je toliko dugo živio od svojih rijeka ipak je najlogičnije barem nakratko pogledati upravo s vode.

A onda krenite dalje, prema sasvim drugačijem krajoliku. Ulaskom u Park prirode Lonjsko polje mijenja se i ritam izleta.

Ovdje nemate potrebu za jurišem od atrakcije do atrakcije. Najzanimljivije je upravo ono između njih – Krapje koje prostire u svojoj ogrlici stare drvene kuće, poplavne travnjake, šume, rukavce, ptice.. To je prvo i jedino hrvatsko selo proglašeno selom graditeljske baštine, a dok hodate između očuvanih posavskih kuća lako je razumjeti zašto. Kuće su građene ponajprije od hrasta, materijala kojega je ovdje bilo u izobilju, a tradicionalna gradnja nastajala je iz vrlo praktične potrebe da se čovjek prilagodi prostoru u kojem živi.

Nakon šetnje selom vrijedi zaviriti dublje u Park prirode Lonjsko polje koje je oblikovala tiha ali ustrajna voda i njena poplavna snaga.
Sava i njezine pritoke stoljećima plave ovo područje, a upravo su periodične poplave stvorile velike komplekse poplavnih šuma, vlažne livade, pašnjake i staništa brojnih životinjskih vrsta.

Zato se ovdje priroda najbolje razumije u pokretu, bilo šetnji bilo bicikliranju bilo vožnji čamcem. Možete hodati, voziti bicikl, a u sklopu programa Parka moguće je krajolik upoznati i vožnjom čamcem na solarni pogon po Strugu. Posebno je zanimljivo koliko su čovjek i priroda ovdje dugo funkcionirali zajedno. Tradicijsko pašarenje još je dio identiteta Lonjskog polja, a među najvrjednijim prirodnim resursima su velike nizinske poplavne šume u kojima posebno mjesto zauzima hrast lužnjak. A poplavno područje i nije toliko poplavno da ne bi mogli napraviti jednu uzbudljivo ciklo turu po samom polju i u miru razgledali bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta.

Čigoč: selo u kojem se pogled prirodno diže prema krovovima

Dođete li u pravo doba godine, u Čigoču ćete vrlo brzo pogled sa ceste uperiti prema dimnjacima i krovovima. Na starim posavskim kućama gnijezde se bijele rode, a upravo je zbog njih Čigoč 1994. proglašen prvim Europskim selom roda.

I nije riječ samo o zgodnom turističkom nadimku. U vrijeme proglašenja zabilježen je iznimno visok uspjeh gniježđenja – prosječno čak 3,8 mladih po jednom paru. Rode ovdje imaju ono što im treba: otvorene livade, pašnjake, bare, rukavce i obilje hrane, a kuće stanovnika već su desetljećima dio njihova životnog prostora.

Zato je Čigoč posebno zanimljiv obiteljima s djecom. Umjesto zoološkog vrta, životinje promatrate tamo gdje su se doista izlegli, odakle će krenuti krilima u svijet i najbolje od svega – opet se vratiti 🙂

A poslije šetnje – nešto ozbiljno za pojesti.

Jedna od adresa na kojima možete upoznati posavsku kuhinju su Tradicije Čigoč, gdje na jelovniku vrijedi potražiti jela poput srnećeg gulaša, fiš-paprikaša, šarana i smuđa

Posebnost je i Čigočica, lepinja iz krušne peći punjena domaćim sirom i vrhnjem.

Ovdje se dobro vidi još jedan važan dio identiteta Posavine – riječno ribarstvo. Sava i njezini rukavci nisu bili samo prometnice i dio krajolika nego i važan izvor hrane, pa su riba i način njezine pripreme prirodan dio lokalne gastronomije.

Stara Lonja: mjesto tišine i odmora van gradske jezgre

Ako vam jedan dan nije dovoljan ili izlet želite pretvoriti u miran vikend, produžite prema Staroj Lonji.

Drvene kuće, veliko zeleno dvorište i blizina rijeke ovdje rade upravo ono što bi dobar seoski smještaj trebao raditi – daju vam razlog da prestanete gledati na sat.

Možete prespavati, dogovoriti domaću hranu i izlete po okolici te jednostavno ostati još malo u krajoliku koji je potpuna suprotnost gradskom asfaltu. Ne zato što je potrebno ispuniti još jednu stavku na itineraru, nego zato što nakon Siska, rijeke, Krapja, šuma i roda i hrvatskog posavca, vrlo brzo shvatite da je najveća vrijednost cijelog ovog izleta upravo u promjeni..pa svega. Jer sve je ovo na cca sat do sat ipol udaljeno od Zagreba.

Ako volite male muzeje, zavirite i u obiteljske zbirke

Na području Lonjskog polja vrijedi potražiti i Etnografsku zbirku obitelji Sučić.

U njoj je prikupljeno oko 700 predmeta vezanih uz život i gospodarstvo Posavine – od alata za obradu drva i zemlje, ribarskog pribora i prijevoznih pomagala do tekstila, nošnji i predmeta iz svakodnevnog kućanstva.

Takve male zbirke ponekad o nekom kraju ispričaju više od velikih muzeja jer pokazuju vrlo jednostavne stvari: čime se radilo, što se nosilo, kako se pripremala hrana i od čega je zapravo izgledao jedan običan dan.

Za kraj ponovno na dva kotača

Ako vam nakon dobrog ručka ostane energije, ovaj kraj najbolje funkcionira na biciklu. Možete se voziti cestama i nasipima Lonjskog polja ili se vratiti prema Sisku i dan završiti vožnjom uz Kupu. Ujutro ste u gradu u kojem je povijest određivala rijeka, nekoliko sati kasnije hodate između dvjestotinjak godina starih drvenih kuća, zatim gledate rode na krovovima, vozite se kroz poplavni krajolik i završavate za stolom uz ribu ili posavski lonac.

Sisak i njegova okolica nisu destinacija jedne velike atrakcije. Ovdje je zanimljiv upravo niz malih, vrlo različitih priča koje se lijepo mogu povezati u jedan dan – a još bolje u cijeli vikend.

Jeste li znali?

• Sisak je tijekom 18. i 19. stoljeća bio jedno od najvažnijih riječnih i trgovačkih središta ovoga dijela Hrvatske.
• Prva željeznička pruga na području današnje Hrvatske povezala je 1862. Sisak preko Zagreba sa Zidanim Mostom.
• HNK Segesta osnovana je 1906. i najstariji je aktivni nogometni klub u Hrvatskoj.
• Krapje je jedino hrvatsko selo sa statusom sela graditeljske baštine.
• Čigoč je 1994. proglašen prvim Europskim selom roda.

Istraži/zaprati

visitsisakmoslavina.hr

facebook.com

instagram.com/visitsisakmoslavina
Lonjsko polje

Tradicije Čigoč

Etno selo Stara Lonja

Visit Sisak

Naslovna fotografija: Stipe Boščić

The post Od grada na tri rijeke do sela roda: otkrijte novi svijet, pun drvenih kuća, dobre hrane i netaknute prirode first appeared on ExploreCroatia.