Još od davnina, Ivančica je bila ključna za razvoj rudarstva u regiji. Njezina tla skrivala su bogatstvo ruda, privlačeći rudare u grad i pokrećući gospodarski razvoj. I u srednjem vijeku, Ivančica je bogatstvom šuma i vode i svojim idealnim položajem, na putu prema Svetoj zemlji, uspjela zaustaviti čak i vitezove ivanovce.

Danas, Ivančica nije samo prekrasan splet prirodnih zanimljivosti već i nezaobilazna destinacija za planinare, ljubitelje prirode i izletnike. Njezina raznolika topografija, bujne šume, pitoreskni vidikovci i bogatstvo biljnog svijeta čine je magnetom za zaljubljenike u prirodu. Organizirani izleti, vođene ture i planinarenje po Ivančici postali su način života za lokalno stanovništvo, a dva planinarska društva igraju ključnu ulogu u promicanju ljubavi prema ovoj planini, ovdje je naime planinarenje stil života.

Kroz stoljeća, Ivančica je svjedočila razvoju regije i ostavila dubok pečat. Njezina prisutnost u srednjovjekovnim pričama, dolazak rudara, te potomci ivanovaca, svjedoče o nevjerojatnim promjenama kroz stoljeća. Danas, Ivančica privlači turiste zbog niza aktivnosti koje pruža: od planinarenja i biciklizma do istraživanja prekrasnih uređenih staza.

U srcu regije, Ivančica ostaje vitalna i živa, povezujući prošlost sa sadašnjošću. Posjetitelji ne samo da uživaju u prirodnim ljepotama već i otkrivaju priču koju je Ivančica ispisala u stoljetnoj knjizi vremena. A evo i njene priče:

PRIČA O IVANČICI

Ja sam Ivančica poznata i kao „Ivanščica“, najviša planina Hrvatskog zagorja. Bdijem poput majke nad njim. Moj najviši vrh je na 1060 metara nadmorske visine i najviša sam planina sjeverno od rijeke Save.

Protežem se u smjeru zapad-istok, okružena srebrnim vodotocima kao što su Bednja, gornji tok Lonje, Krapina i Veliki potok. Uzdižem se poput kraljice iznad baršunastih brežuljaka i šuma, mekanih livada, dok iznad mene lete veličanstvene ptice koje mi donose vijesti s dalekih mora, obala i visokih planina. Moj južni brijeg je moj nježniji alter ego jer se na jednom dijelu stapam s brežuljcima da ih smirim i da im šapćem svojih tisuće priča koje sam prikupila u svom planinskom biću.

Kako sam dobila ime?

U srednjem vijeku su me zvali Očura, no kasnije zajedno s mojim Ivancem, dobila sam ime po katoličkom redu ivanovcima koji su posjedovali svoje posjede i utvrđene samostane na sjevernom podnožju planine. Danas me zovu Ivančica iako pojedini stariji ljudi i dalje koriste ime Ivanščica, posebice oni koji žive bliže meni. Meni se sviđaju oba imena, najmanje mi se sviđalo ime Očura jer za ljepoticu poput mene to ime bilo posve nedostojno. Da bi stekli dojam o mojoj veličini morate znati da se protežem na duljini od 27 kilometara s najvećom širinom između Beleca i Ivanca, koja iznosi devet kilometara.

Od čega sam građena?

Središnji dio mog masiva sastoji se od trijaskih dolomita i vapnenaca s tercijarnim naslagama u podnožju. Nekada davno oko mene su se događali razni potresi i tektonske promjene koji su me oblikovali u ono što sam danas. Nema reda bez prvobitnog kaosa i nema ljepote bez cijene. Tako su i mene oblikovale moćne sile prirode koje nisu bile nimalo milosrdne no dale su mi snagu. Moj struk je skriven gustom šumom koja raste na 300 metara nadmorske visine. Na meni možete pronaći ostatke šuma hrasta kitnjaka i običnog graba dok postojana i pouzdana bukva prevladava na nešto većoj visini. A moj greben… To je posebna priča. Nisam skromna pa vas pozivam da istražite moj dugi greben gdje možete uživati u planinskim čistinama s prekrasnim cvjetnim livadama idealnim za piknik, sunčanje ljeti, šetnje, skijanje zimi. Udahnite moj svježi zrak i uživajte u spektakularnim vidicima sa svih mojih strana!

Posjetite me, ali poštujte moj teritorij.

U proljeće i ljeti sam rascvjetana i mirisna, lijepa poput tek probuđene ruže dok sam zimi prekrivena bijelim prekrivačem mekanog snijega koji uspavljuje moje mladice cvijeća i pupoljaka, pripremajući ih za novu sezonu. Unatoč svojoj iznimnoj ljepoti moram vas upozoriti da skrivam i neka opasna mjesta poput strmih padina i stijena koje su oštre i neprijateljske. Na nekim mjestima razderana sam dubokim kanjonima, a imam i oštre vrhove i grebene – to su moji “zubi”. Iako sam stara i drevna, vrijeme mi ne škodi niti ostavlja tragove jer ja sam moćna Planina. Ali moram imati zaštitu jer sam vjekovima sama.

O čemu ponekad maštam?

Moja usamljenost nekada mi je bila tužna. Možda bi bilo lijepo da sam nekad davno bila dio većeg i masivnog planinskog lanca. Bilo bi sjajno kad bih se mogla približiti nekom većem bratu ili sestri koji bi me štitili od snažnih vjetrova, obilnih kiša, snježnih vijavica i oštre svjetlosti sunca. No danas sam sretna. Toliko planinara posjećuje moje strme padine da nam nikada nije dosadno. No ono najvažnije je to što imam svoj Ivanec i Ivanec ima mene. Zar mi treba više?

Turistička zajednica Grada Ivanca

Facebook

Fotografije: arhiv TZG Ivanec, Klub LET, Pointers produkcija

Objava Mistična Ivančica – najljepša razglednica Planinarskog grada pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.