Umijeća izrade tradicijskog božićnog nakita kinča i božićnog lustera na području Bistre duga su i neprekinuta tradicija te vrlo važan segment tradicijske kulture bistranskog kraja.
Naziv „kinč“ dolazi od mađarske riječi „kincs“, u značenju „blago“ ili „vrijednost“. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj riječ kinč poprimila je i značenje „blago, ures, nakit, ljepota“.

Čak su se i bistranski mladenci i svatovi kinčali/kinđali. Primjerice, mladenac je na šeširu (škrlaku) imao poseban izrađen ukras od grančica ružmarina i papirnatih cvjetova. Kitice za svatove su se također radile od grančica ružmarina, bijelog krep-papira i trake trobojnice. Posebno su bili raskošni buketi za mladenke, koji su osim papirnatih cvjetića, sadržavali i svježe zelenilo te ukrasne tekstilne, svilene i/ili papirnate trake.

Dosadašnja istraživanja identiteta bistranskog kraja i zastupljenost nematerijalnih tradicijskih umijeća pokazuju kako bi upravo tradicijska baština trebala postati ključan resurs za prezentaciju lokalnog identiteta.
Stoga će se sve navedena umijeća njegovat kroz projekt Ekomuzej Bistra. Zaštita, interpretacija i prezentacija ruralnih i baštinskih vrijednosti bistranskog kraja ostvarit će se kroz projekt obnove zgrade stare škole u kojoj se planira uspostava stalne muzejske izložbe s popratnim kulturnim i edukativnim programima kako za lokalno stanovništvo tako i za posjetitelje. Jedna od tematskih cjelina stalnog postava ekomuzeja pod nazivom Hiža, interpretirat će odabrane aspekte svakidašnjega tradicijskog života i običaja, a što uključuje i božićne običaje u bistranskom kraju.

Objava Božićni običaji bistranskog kraja pojavila se prvi puta na ExploreCroatia.